Stier, još jedan bruxelleski projekt poslije Plenkovića

Subota 26. svibnja
Nema apsurdnije publike od one na ‘danu mladosti’

Proslavljen je tzv. dan mladosti, prema kojem su neki nostalgični, mnogi ravnodušni, neki gnjevni jer se ne sankcioniraju komunistička obilježja, no tko su oni koji ga obilježavaju? Bit će da nema u svijetu uzaludnije i apsurdnije publike, nigdje nema takva slavljenja ruševina i nema tako nestvarnog i nepovratnog nasljeđa kao što je Titovo. Propala mu je država koju je bio stvorio ili naslijedio, propao mu je politički sustav koji je nametnuo, propala mu je ideologija, propao mu je pokret nesvrstanih, sve, baš sve. Neki čak tvrde da mu je propao i pokop i da u njegovu grobu u beogradskoj “Kući cvijeća” nema njegova tijela. Slavitelji u Kumrovcu zapravo orgijaju na groblju, nestvarni kao duhovi zazivaju duhove, susreću se pjena i pjena. Među tim duhovima bio je i predsjednik SDP-a Davor Bernardić kojemu i sve slabija stranka sve više sliči na duhove. Ali treba mu odati priznanje – nikoga od političara koji inače prosvjeduju zbog uklanjanja diktatorova imena iz naziva ulica i trgova i koji ga ističu kao ikonu antifašizma nije bilo u Kumrovcu. Zašto? Iz paradoksalnog razloga – ne žele se kompromitirati slaveći svoga idola.

Nedjelja 27. svibnja
Stierov govor je govor karijerista koji se želi svidjeti

Održan je opći sabor HDZ-a, mediji pišu da je Davor Ivo Stier svojim govorom oduševio tisuće delegata, mnogi ga već vide kao budućeg kandidata za predsjednika stranke a ni on te ambicije ne poriče. Za Stiera je najveći hrvatski problem klijentelizam, ortački kapitalizam. Zamislimo Stiera kao predsjednika HDZ-a, potom i Vlade, i zamislimo kako se obračunao s klijentelizmom – i što bi dalje radio? Bi li taj obračun zaposlio nezaposlene, povećao minimalac, smanjio redove u pučkim kuhinjama, smanjio odlazak u inozemstvo, obuzdao strane profitere koji iz banaka i velikih, nekad strateških državnih tvrtki iznose milijarde dobiti? Ne vidimo kako bi se to dogodilo, pa onda ne vidimo ni kako je to klijentelizam “naš najveći problem”. Klijentelizam je prateća pojava u hrvatskom gospodarstvu koje je i s njim i bez njega katastrofalno. Stoga je Stierov govor – govor karijerista koji se želi svidjeti, stilom se ne razlikuje od općeg političkog fraziranja, po kojem vidimo kako se, došavši iz Argentine gdje je diplomirao na politološkom fakultetu, prilagodio hrvatskom mlaćenju prazne slame. U njegovu govoru nije bilo ni riječi o spašavanju Hrvatske iz položaja kolonije pa bismo s njim na čelu HDZ-a i Vlade dobili još jedan bruxelleski projekt.

Ponedjeljak 28. svibnja
Nacije su istinske i jedine navijačke ljubavi

I treći dan poslije finala nogometne Lige prvaka u Kijevu trijumf Reala odjekuje kao da je utakmica tek završena, i još jače. Nepojmljiv publicitet treći europski naslov Madriđana zaredom dobio je u najpoznatijim europskim medijima, sportskim pogotovo. Neizostavni sudionici slavlja i likovi sa snimki iz utakmice, iz svlačionice, iz komentara, s ulica Madrida, sa stadiona Santiago Bernabeu... jesu i dvojica Hrvata, Luka Modrić i Mateo Kovačić. Ali za navijače nacionalnih reprezentacija igre najboljih europskih klubova koji su, svi odreda, kolonije stranaca, samo su uvod u velika međudržavna natjecanja kao što je Svjetsko prvenstvo u Moskvi koje će početi za koji tjedan. Real, Barcelona, Bayern, Juventus, PSG, Manchester City... tada padaju u sjenu, kao da ne postoje, a nacije su istinske i jedine navijačke ljubavi. Nekad su igrače iz Dinama i Hajduka koji su igrali za Hrvatsku navijači ta dva kluba s ponosom doživljavali kao dinamovce i hajdukovce u reprezentaciji, poistovjećujući tako klub s nacijom. Ali Modrića, Mandžukića, Lovrena ne doživljavamo kao realovca, juventusovca ili liverpulovca u kockastom dresu... Nacionalno je jače od internacionalnog, igranje za te klubove samo pojačava njihovo hrvatstvo, pa uvjerimo se u to i u Rusiji!

Utorak 29. svibnja
Račan SDP-u skinuo teret, a Bernardić mu ga vraća

Uputu o prednosti branitelja u izboru školskih ravnatelja na Facebooku je SDP-ov saborski zastupnik Nenad Stazić popratio pitanjem – “Jeste li za to da pri odlasku u Irsku hrvatski branitelji imaju prednost?”. Poslije ogorčenih komentara o toj prizemnoj ironiji, napisao je: “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika!” Poslije se branio kako misli da “u Hrvatskoj fašizam još nije pobijeđen” te kako “ne opravdava bilo kakav zločin”. Zamislite da je neki desni saborski zastupnik napisao da Pavelićeva vlast nije u Jasenovcu posao obavila temeljito te se poslije pravdao da je mislio na komunizam koji u Hrvatskoj treba biti pobijeđen. Tresla bi se cijela Hrvatska, sve do Bruxellesa. Koji dan prije Stazićeva novog ispada predsjednik SDP-a Davor Bernardić bio je u Kumrovcu gdje se slavio “dan mladosti”, odnosno rođendan zločinca Tita. Nikad u samostalnoj Hrvatskoj Račan nije bio u Kumrovcu, ali je bio u Bleiburgu, što će reći da Bernardić, Stazić i drugovi vraćaju SDP, koji je Račan bio poprilično oslobodio tereta toga vremena, u vrijeme boljševizma i terora nad Hrvatima. Takvom SDP-u ključ bi u bravu trebale staviti zakonske odredbe o totalitarizmima i terorizmima, no to se neće dogoditi pa ključ ostaje u rukama birača.

Srijeda 30. svibnja
Plenkovićeva zabluda: strano tijelo a autoritet

“Hoće li Plenković opstati na čelu HDZ-a i Vlade?”, “Rat za HDZ je počeo, hoće li Plenki pobijediti?”, “Plenković je ranjen, ali ne toliko da bi bio na podu”, “Zašto bi Stier zbilja mogao uspjeti?”. To su neki naslovi ovotjednih komentara o budućnosti premijera i predsjednika najjače stranke, koji u HDZ-u, što je pokazao i opći sabor te stranke, ima sve više protivnika. Samovolja u donošenju odluka i postavljanju kadrova, lex Agrokor, Istanbulska konvencija i općenito sve jače pomicanje ulijevo – sve to danomice slabi Plenkovićevu poziciju. Stamenost te pozicije s početka mandata i u HDZ-u i u Vladi prometnula se u ranjivost koju iskorištavaju i mediji, i oporba, i sve hrabriji pojedinci u HDZ-u. Čini se da je najveća Plenkovićeva zabluda što je mislio da može biti i strano tijelo i nepovredivi autoritet u stranci. Uzdajući se u tu nedodirljivost, sve je nesuzdržljivije i sve drskije pokazivao da stranku želi iz temelja promijeniti i tradicionalno, tuđmanovsko, narodsko ruho zamijeniti joj lijevo-liberalnim. Pri tome, kako mu je napisao jedan od utemeljitelja HDZ-a Ante Šimunović, “nas, članove HDZ-a, smatrate svojim stadom koje ne zna čitati, koje ne treba ni misliti”, jer “vi ste tu da mislite za sve nas”. Vrlo “obećavajući” napad utemeljitelja na uljeza.

Četvrtak 31. svibnja
Zločinac je zločinac, kakve god zasluge imao

U povodu uhićenja Josipa Boljkovca, u jednom televizijskom razgovoru sugovornik me “podsjetio” da ni u jednoj zemlji poslije Drugog svjetskog rata nije suđeno dužnosnicima pobjedničke vlasti ili zapovjednicima pobjedničke vojske. Uzvratio sam mu otprilike – to nije dokaz njihova morala nego nemorala. Slaveći Tita, povjesničar Hrvoje Klasić uspoređuje ga s nizom znamenitih britanskih i američkih državnika, od Churchila do Busha, koji su činili nepojmljiva zla, ali ih Britanci i Amerikanci zbog njihovih nemjerljivih zasluga ne doživljavaju kao zločince nego kao velike ili najveće Britance ili Amerikance. Mogla bi mu se skrenuti pozornost kako slavni Noam Chomsky mnoge američke predsjednike smatra zločincima, no i bez Chomskog znamo da je zločinac – zločinac, kakve god zasluge imao. I kako činjenica da Britanci i Amerikanci slave svoje zločinačke predsjednike ne govori o moralu, nego o nemoralu tih naroda. U podnaslovu koji najavljuje Klasićev titoljubni komentar piše: “U vrijeme Josipa Broza Tita gradile su se škole, bolnice i tvornice...”. Povijest nabraja doslovce iste Hitlerove zasluge, a JNA će ponoviti Titove zločine nad Hrvatima i izvršiti agresiju na Hrvatsku, najkrvaviju u Europi poslije Hitlerovih užasa, i u stilu tih užasa.

Petak 1. lipnja
Zaposlenih više, a proizvodnje manje!?

Slobodnije govoreći, vijesti su objavljene jedna do druge. Prva kaže: industrijska je proizvodnja u Hrvatskoj u travnju pala 1,3 posto u usporedbi s istim lanjskim mjesecom. To je puno gore nego što se očekivalo i već je peti pad u posljednjih šest mjeseci (Večernji list, Novi list itd). Druga vijest kaže: potvrđene najcrnje slutnje, stigli novi zastrašujući podaci o odljevu mozgova – broj iseljenika s diplomom u četiri godine porastao je vrtoglavih 66 posto (Večernji list, Jutarnji list itd). Treća vijest kaže: Andrej Plenković se na predstavljanju kampanje “Zaposli se u Hrvatskoj” pohvalio: U Hrvatskoj je sada 143 tisuće nezaposlenih, što je najmanje od 1990. godine (većina medija). Ako industrijska proizvodnja stalno pada, gdje se ti nezaposleni zapošljavaju? Ili se zapošljavaju, ali industrijsku proizvodnju smanjuju? Tako reći cijelo vrijeme otkad vlada sadašnja Vlada, iz vrha vlasti, iz ministarstava, javnost gotovo zapljuskuju optimistični pokazatelji, dok službe Europske unije ali i Hrvatski zavod za statistiku i Hrvatska gospodarska komora istodobno objavljuju poražavajuće pokazatelje po kojima smo pri dnu ili na samom dnu ljestvice zemalja EU. No zato nam je vlast na vrhu po obmanjivanju.