USPJEH INICIJATIVE '67 JE PREVIŠE'

Što građanima donosi krah reforme: Ovim generacijama promjene idu naruku

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
20.09.2019.
u 20:39
Što će krah mirovinske reforme, tj. uspjeh građanske incijative “67 je previše” te izmjena mirovinskog i pratećih zakona iz radnog zakonodavstva donijeti građanima
Pogledaj originalni članak

Velika reforma Plenkovićeve Vlade pala je u vodu! U hitnu saborsku proceduru kreće izmjena mirovinskog i pratećih zakona iz radnog zakonodavstva kojim će granica za odlazak u starosnu mirovinu fiksirati na 65 godina. No, paralelno s time, Vlada će otvoriti mogućnost da se radi dalje, a mi donosimo odgovore na najčešće postavljena pitanja vezana za uvjete rada i umirovljenja.

1. Što će uspjeh sindikalne akcije donijeti građanima? Što znači vladino odustajanje od produljenja radnog vijeka?

Promjena će u prvom valu najviše pogodovati generaciji zaposlenih rođenih od sredine šezdesetih do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća, koje bi prve zahvatilo produljenje radnog vijeka prema 67 godina. Stariji od tih godišta ionako bi odlazili u mirovinu po starim uvjetima, a mlađi teško da će izbjeći dulji rad bez obzira koje se rješenje nalazi u aktualnim zakonima. Zapadna Europa uglavnom povećava radni vijek prema 67, 68 ili 70 godina, dok istok zaostaje ili pak zastaje s produljenjem kao i sa svim ostalim. Prljave industrije, teži uvjeti rada i lošije zdravstveno stanje nacije doveli su do toga da se na istoku Europe stvorila široka fronta protiv produljenja radnog vijeka nakon 65 godina te su od njega odustali Slovenija, Hrvatska, Češka, Poljska i Slovačka. Mađarska ga i nije planirala uvesti. Od bogatijih zapadnih zemalja jedino se Austrija zadržala na 65 godina. Kad je u pitanju radni vijek, trenutačno nikome neće biti ni bolje ni lošije zbog Plenkovićeva odustajanja i gotovo plebiscitarne podrške građana sindikalnoj inicijativi. Što će u Hrvatskoj biti za deset godina? Koliko ćemo stanovnika imati? Tko će milijunskoj populaciji umirovljenika zarađivati za mirovine, teško da znamo odgovor na to pitanje. Demografske su promjene u zemlji takve da je danas gotovo nemoguće donositi zakone za koje se može reći da će potrajati jedno ili dva desetljeća. Kod penalizacije će se, međutim, efekti odustajanja od postojećeg zakonskog rješenja osjetiti odmah.

2. Može li se reći da će zbog ovog odustajanja doći do sloma mirovinskog sustava?

Naš se mirovinski sustav slomio onog trenutka kad se udio zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika spustio ispod dva prema jedan. Sad otprilike imamo jednog umirovljenika na jednog zaposlenog (1,2), zbog čega su mirovine male i ne mogu se potpuno servisirati iz redovitih mjesečnih doprinosa. Reći da će se sustav slomiti jer nećemo raditi do 67. godina života u vrijeme kada rijetki rade poslije 60. je besmisleno. Mirovine prerastaju u socijalnu pomoć, a sustav kojim se pokušava stvoriti neki oblik pravednosti izrešetan je brojnim intervencijama i povlaštenim statusima te je na kraju najmanje pravedan prema ljudima koji su radili najdulje.

3. Je li novo rješenje tempirna bomba za proračun?

Čak se i sindikati slažu s Vladinom procjenom da će smanjenje penalizacije s 0,3 na 0,2 posto po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu državu godišnje stajati oko 200 milijuna kuna, što je u deset godina dvije milijarde kuna! Je li to svota na kojoj će pasti proračun? Nije, ali takvih deset izvanrednih troškova vjerojatno to mogu učiniti. Prije nego što je došlo do masovnog bijega građana u inozemstvo, odlaske u prijevremene mirovine poticale su tvrtke koje su se rješavale starijih radnika i na njihovo mjesta uzimali mlađe. Zaposleni u javnom sektoru rjeđe koriste taj institut i uglavnom rade dok ne navrše 65, a u nekim sustavima i poslije. Pravi trošak za proračun pokazat će se naknadno, kad se bude znao broj radnika koji će odlaziti u prijevremenu mirovinu.

4. Što će manja penalizacija značiti radnicima koji iduće godine stječu uvjete za prijevremenu mirovinu?

To je jedno od rješenja čiji će učinak među prvima osjetiti generacije muškaraca rođenih 1960. godine kada 2020. steknu prve uvjete za prijevremenu mirovinu (ako imaju 35 godina staža) ili žena rođenih 1962. s više od 32 godine staža. Njihove će prijevremene mirovine za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu biti trajno umanjene samo 12 posto, a ne 18 posto, kao što je u postojećem rješenju koje su srušili sindikati. Tko je ove godine otišao u prijevremenu mirovinu prošao je najlošije. Na osnovnu mirovinu od 2400 kuna buduće trajno umanjenje mirovine neće biti 430, nego približno 280 kuna na mjesec, što nije zanemarivo na dulji rok. Smanjenje penalizacije moglo bi, međutim, potaknuti velik broj 60-godišnjaka da odu u mirovinu i nastave raditi za istog poslodavca četiri sata dnevno. Što će život donijeti, najviše ovisi o stanju na tržištu rada i ponašanju poslodavaca. Podrže li starije radnike da nastave raditi – jer je mladih sve manje – oni će se vjerojatno zadržavati u privatnom sektoru i nakon što steknu prve uvjete za mirovinu kao što to čine zaposleni u državnim službama.

5. Tko će po novome morati ili smjeti raditi nakon 65. godine?

Kompromisno rješenje koje su tijekom prošle godine ponudili sindikati, ali ih je Vlada odbila, svodi se na to da se Zakonom o radu i ostalim pratećim zakonima koji reguliraju radni vijek svima otvori pravo na dulji rad i nakon što se steknu uvjeti za redovitu starosnu mirovinu kroz mirovinske propise.

Već i sada postoje sustavi i profesije, od sudačkih, liječničkih, profesorskih gdje postoji interes da se radi dulje. Ako se zakon promijeni kako je najavljeno, radni odnos više neće prestajati “po sili zakona” sa 65 godina, već sa 67 ili najvjerojatnije 68 godina, a hoće li radnici doista raditi poslije 65., ovisit će o puno faktora. No, najvažnije je da će imati mogućnost izbora i sa 65 godine punu starosnu mirovinu kao relativno stalan izvor prihoda i egzistencije.

6. Što ako ne želim u mirovinu sa 65? može li me poslodavac natjerati da napustim posao?

Odgovor je potvrdan, radnika koji ne želi otići u mirovinu nakon što navrši 65 godina, poslodavac može pogurati s njegova radna mjesta jedino tako što će mu uručiti otkaz. I na njega će se primjenjivati sva pravila otkazivanja ugovora o radu kao i na sve ostale radnike, što znači da mu tvrtka ili javna ustanova u kojoj radi mora isplatiti otpremninu i otpustiti ga uz zakonom predviđen otkazni rok. Iznos otpremnine propisuje se zakonom, kolektivnim ugovorima, pravilnicima ili ugovorima o radu, a ona ne može biti niža od trećine bruto plaće po godini staža. Za 35 godina rada otpušteni 66-godišnjak trebao bi dobiti 11 mjesečnih plaća otpremnine. Treba vidjeti hoće li poslodavci tražiti neke osigurače da bi izbjegli isplatu otpremnina. Poznato je da smo kreativni kod izmišljanja prečaca za razne situacije pa će se vjerojatno izgraditi zanimljiva praksa i po ovom pitanju.

7. Što će biti s produljenjem radnog vijeka za žene

Ono će sad ponovno usporiti, i to tako što će se svake iduće godine radni vijek žena povećavati za tri mjeseca, a ne četiri mjeseca kao ove. Žene rođene 1965. godine trebale bi biti prva generacija Hrvatica koje će 2030. godine otići u redovnu starosnu mirovinu sa 65 godina života. Bez Plenkovićeva odustajanja to bi se usklađenje završilo 2026. godine te bi se radni vijek žena i muškaraca izjednačio od 2028. godine. Iduće godine žene su trebale steći pravo na starosnu mirovinu kad navrše 62 godine i sedam mjeseci. Kako će se mjeseci “naštimati” da bi se dobio cijeli broj, tek treba vidjeti.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 19

AG
AA_gun
23:06 20.09.2019.

reforma bi bila izbacivanje iz mirovinskog sustava sve nezarađene mirovine a ne ovo....

AN
Antitrogloditist
22:43 20.09.2019.

Zašto se HDZ-ov propali plan naziva reformom? Što su oni tu konkretno reformirali osim što su pokušali dodatno iscijediti građane?

Avatar HrvatskiNacionalist
HrvatskiNacionalist
20:48 20.09.2019.

Hoce li netko odgovarati i to kazneno jer je drzavnim novcem placao spotove protiv referenduma?