Točno na današnji dan prije 75 godina fra Bernardina Sokola, fratra i glazbenika zbog kojega se digla politička prašina nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otkrila njegovu bistu na Badiji kod Korčule, odveli su partizani i nitko ga više nikad nije vidio. Nema dvojbe, ubili su ga bez suda i suđenja, to nitko ne negira, ali prijepor izaziva tvrdnja da je fra Bernardin bio suradnik Nijemaca i da je kriv za smrt nekoliko korčulanskih partizana čije je sklonište na otočiću Vrniku navodno on prokazao.
To tvrdi Dragan Markovina, povjesničar i predsjednik Nove ljevice, i potvrđuju članovi antifašističkih udruga Korčule, a žestoko opovrgavaju franjevci koji su prošle godine u povodu 130. obljetnice rođenja, zajedno s kaštelanskom udrugom Bijaći, pod pokroviteljstvom predsjednice RH, organizirali Dane fra Bernardina Sokola, uključujući i trodnevni znanstveni skup na kojemu su okupili 27 znanstvenika, od kojih su neki i članovi HAZU-a. Tiskali su i Zbornik radova u kojem i tekst dr. fra Stipe Nosića koji piše da je fra Bernardin Sokol smaknut jer je bio istaknuti glazbenik, intelektualac, katolik i Hrvat, a da je priča o izdaji izmišljotina kako bi se opravdao zločin.
– Nitko tada od tih nazovimo povjesničara nije reagirao, a skup je bio otvoren, medijski odlično popraćen, najavljen godinu dana unaprijed i svatko je mogao doći, slušati izlaganja, javiti se i iznijeti drukčiji sud. Nitko nije postavio ni pitanje predsjedničinog pokroviteljstva. A sada se na Badiji postavila bista i predsjednica doživljava napade. Čitajući te napise, svi poštovatelji fra Sokola, napose njegova franjevačka zajednica sa sjedištem u Zadru, osjetili su se zgroženi. Na kraj pameti nam nije bilo da ćemo doživjeti ovakav atak na fra Sokola. Prošle godine, kada nije bilo nikakvih izbora, nije bilo reakcija, a sada pred predsjedničke izbore imamo napade koji nemaju znanstvenu, već samo ideološku podlogu. U predizborne, dnevnopolitičke svrhe, blati se ime izuzetno revnog franjevca, domoljuba, velikog glazbenika i mučenika – tvrde to fra Bernardin Škunca, nekadašnji provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru i profesor na Bogoslovnom fakultetu u Splitu, koji je bio voditelj Organizacijskog odbora Dana fra B. Sokola, i Milivoj Bratinčević, jedan od inicijatora i tajnik Organizacijskog odbora, s kojima smo razgovarali u samostanu Svetog Ante na Poljudu, u kojem uskoro 83-godišnji fra Škunca provodi aktivne umirovljeničke dane.
– Što ja imam s predsjedničkom kampanjom? Nismo reagirali ranije, iako smo svi bili živčani, ali toliko je tih revizionističkih skupova da bi stalno trebalo reagirati. Sad sam reagirao jer mi se dogodilo tu ispred nosa, na Badiji, da je predsjednica došla i kao o mučeniku priča o čovjeku koji je radio protiv zemlje koje je ona predsjednica, a to je iritantno – kaže Dragan Markovina, s kojim smo razgovarali na Korčuli. Ispričao nam je što on zna o navodnoj izdaji fra B. Sokola.
Svjedoci uglavnom pokojni
– Fra Sokol imao je misu na Vrniku i doznao za partizane koji se tu kriju. Jedan domaći čovjek, posvjedočio je to poslije, odvezao ga je barkom u grad. Otišao je u njemačku komandu. Nijemac Vilim koji je živio u Korčuli, nije bio prevodilac, krivo je pisalo, bio je činovnik u njemačkoj komandi, čuo je razgovor fratra, dojavio partizanima, ali prekasno, i oni su uvečer uhitili tih sedam partizana. Od tih sedam ljudi, bio je jedan Nijemac koji je prešao na partizansku stranu, mislili su da ih je on izdao i ubili su ga, potom jedan Poljak, ne znam što je s njim bilo, a od te petorice uhapšenih domaćih momaka njih četvorica uspjela su pobjeći istu večer. Ostao je samo jedan. U bunkeru su Nijemci pronašli materijale s nadimcima ljudi koji će nakon oslobođenja preuzeti vlast na Korčuli. Pretpostavlja se da je taj zarobljenik izdao imena s tog popisa jer su Nijemci nakon nekoliko dana uhitili te ljude i ubili ih u kanalu. Partizani su, neki od ovih koji su uhićeni te večeri, a pobjegli su, nakon oslobođenja otišli na Badiju po fra Sokola i ubili ga na isti način. On formalno-pravno nije odgovoran za te druge smrti, ali sve je počelo njegovom izdajom. To je priča koju priča partizanska Korčula. Previše ljudi je to potvrdilo da bih ja u nju sumnjao – kaže Markovina.
Argumenti za to, kaže, postoje u fragmentima u knjizi Nikole Anića “Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu” i u knjizi “Sjećanje jedne generacije: Korčula u NOB-u” iz 1990. godine i skupila je svjedočanstva ljudi, njihova sjećanja. Međutim, dr. fra Stipe Nosić u znanstvenom radu “Iz životopisa fra B. Sokola”, donosi i faksimil dosjea Ozne, u kojemu ga se ne tereti za izdaju. U dosjeu je pronašao i oproštajno pismo što ga je fra Sokol pisao u ispovjednom tonu, nakon što je saznao da mu partizani pripisuju izdaju te je ispravno prosudio da bi mogli doći po njega. Napisao je kako se pročulo da ga optužuju, ali tvrdi da “partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…” Markovina ne smatra to dokazom njegove nevinosti.
– Čovjek je sigurno znao da će mu se osvetiti, možda je to napisao znajući da će oni to pročitati pa je poručio: “Ja sam nevin, sam sam se sebi ispovijedao.” Andro Mihičić bio je franjevac i bio je na Badiji tih godina, on je 1992. umro u 96., bio je s partizanskim pokretom. Pobjegao je na Vis jer se bojao da će i njega izdati kada su Nijemci došli. A zašto u arhivima Ozne nema spomena o izdaji? Vjerojatno su htjeli zaštititi ovoga svoga koji je poslije izdao imena ostalih. Međutim, brojni očevici tvrde isto. To nije tajna na Korčuli. Istina je, to je bilo osvetničko ubojstvo bez suda, i ne može se ničim pravdati, ni glorificirati, ali način na koji je ubijen ne opravdava ono što je činio – kaže Markovina.
Odveo nas je kod Ante Lešaje, 88-godišnjeg umirovljenog sveučilišnog profesora koji je bio 13-godišnjak za vrijeme ubojstva fra Sokola, ali krajem 40-ih aktivan korčulanski omladinac i dobro se sjeća priča i ljudi iz onoga vremena. – Bio sam omladinski aktivist. Nekoliko puta bio sam prisutan kada su stariji članovi Kotarskog komiteta ili NOO-a razgovarali o događajima za vrijeme rata. Jedna od tema bio je fra Sokol, o njemu se izričito govorilo da je surađivao s Nijemcima. Kad bih sada rekonstruirao, gotovo istovjetne činjenice su govorili – kaže Lešaja. Dodaje da je na Korčuli tema o fra Sokolu buknula još 2002. kada je Ivan Jeličević Čompo na Radio Korčuli održao govor o obljetnici oslobođenja.
– Spomenuo je i naveo imena da je većina klera na Korčuli surađivala s partizanima, a naveo je i da je izuzetak bio fra Sokol. Oglasio se fra Barčić u Fokusu, napao ga je da to nije istina, da je on bio na Badiji i da to zna. Nakon toga Čompo je 2003. opet na Radio Korčuli o Danu oslobođenja govorio i kratko odgovorio na kritike fra Barčića gotovo istim riječima. Dodao je izuzetno važnu stvar, kad je Korčula oslobođena, on je bio šef Ozne u Dubrovniku za cijelo područje. U tom je svojstvu kad su Nijemci otišli od organa Ozne u Korčuli, a glavni obavještajac bio je Vicko Jeričević, na žalost i on je umro, nema nijednog živog svjedoka, tražio službeni izvještaj o slučaju fra Sokola. Oni su mu dostavili izvještaj s Dnevnikom fra Sokola. Tada je Jeričević rekao da su i izvještaj i dnevnik u arhivima Ozne – kaže Ante Lešaja. Na našu primjedbu da u arhivu ne piše da je bio izdajnik, on kaže da arhiv nije vidio i odgovara da je na Korčuli općeprihvaćena verzija da je fra Sokol bio jedan od onih koji je surađivao s Nijemcima, o čemu su mnogi svjedočili. – Nije on samo jedan put bio u njemačkoj komandanturi. Imamo izjavu pokojnog Ante Foretića-Moše koji je kao mladić radio na Badiji. On je svjedočio kako je više puta s njim, brodom na vesla u Korčulu s Badije išao padre Sokol, odlazio je u komandanturu. Što se tiče svjedočenja, Lumbarđanin, Ive Dračevac, prvoborac, a zanimljivo je što mu je brat Ante bio svećenik i imao je bliske veze s fratrima na Badiji, poslije puno godina pitao je što je istina fra Vjekoslava Bonifačića, koji je isto bio na Badiji. Tako stoji u njegovoj izjavi, fra Bonifačić mu je potvrdio “Jest, bilo je tako kao što tvrdite, on se sakrio, a mi smo ga predali partizanima” – kaže Lešaja.
S druge strane, taj dio priče da su ga fratri predali, fra B. Škunca naziva običnom laži, kao i tvrdnju da je sav korčulanski kler, osim fra Sokola, bio na strani partizana.
– Želim navesti riječi fra Bernarda Barčića, profesora biologije na Badiji, gdje je živio s fra Bernardinom, a kasnije mog profesora u Zadru. Umro je u 106. godini života. Mogu kazati da ja nikad u životu nisam sreo čestitijeg i istinoljubivijeg čovjeka. U knjizi koju je napisao “Ratna sjećanja jednog franjevca” osvrće se i na ubojstvo fra B. Sokola. On piše da je fra Bernardin bio uzoran i dobar franjevac, jednostavan čovjek, zaljubljenik u glazbu koja ga je obuzimala, s kojom je živio, osvjedočen u svoju katoličku vjeru i bezazleno obuzet domoljubljem. Sva njegova krivnja bila je u tome da je bio poznati glazbenik i iskreni domoljub, što je vidljivo i u arhivskim podacima Ozne – tvrdi fra Škunca. Dodaje kako fra Sokol nije krio da ne simpatizira partizane, ali nije surađivao s Nijemcima. Kaže da ga ovo što se sad događa podsjeća na 1965. godinu kada je bio na poslijediplomskom studiju u Parizu. – U jednoj knjižari ugledao sam knjigu na francuskom jeziku naslova “Šutnja pape Pija XII.” s podnaslovom “Slučaj ustaša u Hrvatskoj”. Čitao sam i zgražao se. To je bio pamflet obučen u kvaziznanstveni rad, izrazita propaganda iz Beograda. U knjizi sam doslovno vidio kumulaciju laži koju se kao istinu nudi svijetu. Te su laži danas raskrinkane, recimo o kardinalu Stepincu. No, nažalost, i danas ima recidiva takvog pisanja. Treba vrijediti znanstveni kriterij. Nije bitno jesam li ljevičar ili desničar, vjernik ili nevjernik, bitna je autonomija, a ne ideologija, u metodologiji povijesnih znanosti. Ovo što se danas događa oko fra Sokola replika je poslijeratne komunističke metode. Pišu protiv Bernardina Sokola, a nisu zavirili ni u arhive Ozne – kaže fra Škunca. Za njega nema dvojbe da su partizani beskrupulozno i lažno zločin prišili fra Bernardinu.
Gdje su posmrtni ostaci?
– Takva matrica nam je jako poznata jer su je komunisti ponavljali u brojnim uhićenjima i smaknućima nakon rata, nadasve iz kleričkih krugova. Očito je da su komunisti “opravdavali” smaknuća izmišljenim i montiranim lažima pa treba zavapiti da neki naši današnji povjesničari konačno prihvate barem pravorijek Rezolucije Vijeća Europe od 25. siječnja 2006., u kojoj se osuđuje, između drugih totalitarnih režima, i zločine komunističke vladavine – kaže Škunca. Dodaje kako se o fra Sokolu moralo šutjeti u vremenu komunističke vladavine, ali nastankom slobodne države Hrvatske došao je čas da se ta nepravedna šutnja prekine. Istina o posmrtnim ostacima fra B. Sokola još se ne zna. Prošle godine Ministarstvo branitelja temeljem dojava očevidaca istraživalo je lokaciju Trstenica-Orebić, ali nisu ništa našli. Slučaj je još otvoren. Dodajmo još da su franjevci pokrenuli postupak za beatifikaciju fra Bernardina Sokola zajedno s još osmero ubijenih franjevaca Zadarske franjevačke provincije, zbog čega se njihovi oponenti zgražaju.
– Tužno je to što uz toliko ljudi iz Katoličke crkve koji su bili na ispravnoj strani povijesti, pomagali antifašistički pokret, puno ih je i stradalo, ali Crkva nikad nikoga od njih nije smatrala dostojnim beatifikacije, već uvijek one sporne koji su ubijeni bez suda, ali s nekim razlogom – kaže Markovina.
– Smatram to sramotom. Dio je to šire slike događaja u Hrvatskoj. Predsjednica se u Gračanima, i ne samo ona, poklonila pripadnicima poglavnikovog tjelesnog zdruga i SSS-ovcima. SSS-ovci i fašisti su bili mučenici, a partizani su samo zločine radili. To je katastrofa! Sve je to dio revizije historijskih činjenica. I ovdje nedostaju činjenice. Postoje ljudi u Korčuli koje je trajno pogodila smrt njihovih bližnjih i oni traže razloge zašto su ih ubili. Neumorno još traže izvore koji bi potvrdili da je fra Sokol bio krivac za izdaju ili nije. Traže uporno, ja to poštujem, ali sumnjam da će ikad sklopiti sve detalje i otkriti je li ili nije – zaključuje Lešaja.
Za franjevce te dvojbe nema.
Nisu Nijemci pustili Čompa jer im je bio simpatičan.