Mnogi od nas sinoć su pratili objavu rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora, kao i završno obraćanje svih osam kandidata i kandidatkinja. No, komunikologinju i stručnjakinju za neverbalnu komunikaciju Ljiljanu Buhač zamolili smo da ona ipak nešto pomnije poprati sve to te stručno ocijeni i analizira njihove govore, kao i sve ono što su "rekli" i "poručili" svojim pokretima, mimikom, jačinom glasa, odjećom... Slijedi stručna analiza Ljiljane Buhača koja je "skenirala" sve one koji su sudjelovali u prvom izbornom krugu.
– Dojam o nekoj osobi možemo steći i na osnovu njena odijevanja. Odjeća je kod kandidata i kandidatkinja za tu funkciju važan pokazatelj njihovih stajališta prema instituciji predsjednika države i vrlo je bitan element pri prvom dojmu. Svi kandidati i kandidatkinje za Pantovčak željeli su se pokazati u najboljem izdanju. Neki uspješno, neki manje uspješno. Njihovi nastupi i odijevanje nama biračima "govore" koliko im možemo vjerovati. Što se tiče odijevanja, možemo zaključiti da su jučer na birališta skoro svi oni izašli odjeveni upravo onako kako to i zahtijeva uloga za koju su se natjecali. Zna se da odjeća puno govori o čovjeku i oni su toga očito svjesni. Odjećom šaljemo poruku o događaju u kojem sudjelujemo. Stoga su predsjednički kandidati i kandidatkinje svojom odjećom poslali poruku da poštuju instituciju za koju se natječu. Izdvojila bih tek Miru Bulja koji je od ostalih odskakao u odijevanju. Pojavio se u izlizanim trapericama, i to ispranim, što nije bilo primjereno ni za nedjeljno izborno glasanje, a pogotovo ne za predsjedničkog kandidata. Podbacio je i Mile Kekin. Odudarao je od svoje supruge, kandidatkinje za predsjednicu. Bez obzira na to što je on pjevač i na pozornici se može odjenuti kako želi, jučer je na mjestima na koja je dolazio bio prisutan u ulozi supruga potencijalne predsjednice države, a osnovno je pravilo da, kada ulaziš u neki prostor, skineš kapu i sunčane naočale – uvodno je Ljiljana Buhač iznijela pohvale i pokude koje se odnose na odijevanje predsjedničkih kandidata i kandidatkinja, kao i njihovih pratnji.
Zoran Milanović – samodopadan i superioran
Potom je uslijedila pojedinačna analiza svih osam kandidata i kandidatkinja. – Milanović je u svom završnom govoru bio vrlo zadovoljan rezultatom glasanja. U obraćanju simpatizerima bio je samodopadan i superioran. Odavalo je to njegovo uspravno držanje, kao i govorenje o stvarima za koje nema ovlasti kao predsjednik države, ali vrlo dobro zna što građani žele čuti pa to onda i govori. Imao je i prepoznatljivo odijevanje uz crvenu kravatu, što je isticanje moći i snage. Iako je djelovao sigurno i superiorno, ipak su ga odavali mikro signali koji su ukazivali na to da je nervozan – trljanje ruku, blago isprepleteni prsti. Mogli smo zamijetiti i neverbalni signal frustracije vezan uz drugi krug izbora, glađenje ruke. Milanović je "odglumio" emocije i osjećaje pod vrlo visokom kontrolom. Prihvatio je pet emocionalnih sposobnosti: bio je svjestan svojih emocija, kontrolirao je svoje emocije, procijenio je emocije birača, imao je vrlo kontroliran govor tijela i uspješno se povezao s biračima. Ovaj put Milanović je poslao poruke upotrijebivši dva jezika – govor tijela i materinji jezik. Nije mogao pobjeći od svoje superiornosti i divljenja samom sebi zbog onoga što kaže. Većina nas ipak voli čuti sebe. Milanović je uvidio da iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost.
Dragan Primorac – odglumljeni entuzijazam
– Iako je bilo vidljivo razočaranje, Primorac je želio ostaviti dojam da je zadovoljan rezultatom. Koliko god nas uvjeravao da je spreman za konfrontaciju s Milanovićem, neverbalni su signali govorili sasvim nešto drugo – pretjerano gestikuliranje, prijeteći signali, odnosno upiranje prstom prema publici, lažni euforični govor te umjetni osmijeh. Pokazivao je znakove visoke nervoze, a to smo mogli osjetiti i u glasu, često je povisivao ton glasa kao da želi uvjeriti publiku u ono što govori. Način na koji je govorio bio je kao da sam sebe želi uvjeriti u ono što govori. Bio je umjetan, govor mu je bio isforsiran i pauzama je tražio podršku, tj. pljesak publike. Njegov govor tijela bacao je sumnju na istinitost i provedivost poruka jer se riječi nisu "podudarale" s onim što govori. Scena tijekom njegova obraćanja govorila je sve, kao da se pitao – što je to meni trebalo. Primorac je bio pun odglumljenog entuzijazam, a publika samo što ne zaplače. Ni publika nije vjerovala u ono što on govori. Vidjeli smo smrknuta i ozbiljna lica koja su to jasno pokazivala.
Marija Selak Raspudić – elokventna, ali prestatična
– Ona je i inače vrlo elokventna. Nastupi su joj dobro planirani, kao i sadržaj, ali ne za naše birače. I sinoć je imala nastup profesorice koja predaje i nije je joj bitno što drugi imaju za reći reći. Bila je vrlo statična, s minimalnim pokretima. Stjecao se dojam da je naučila napamet sve što govori i kada bi je netko prekinuo, mogla bi izgubiti nit onoga što je željela reći. Odjećom je vrlo dobro komunicirala. Zasigurno je željela u kampanji nametnuti stav i teme kojima se predsjednik države bavi, ali to nije polučilo rezultatom. Ona u konačnici može biti zadovoljna, povećala je svoju vidljivost i utrla put novom profilu političarki. No treba više poraditi na neverbalnoj komunikaciji – naglašavati riječi rukama, biti manje statična. Malo odlučnosti ne bi joj bilo na odmet. Ljudi su skloni više vjerovati onome što vide nego onome što čuju – to se pamti. Poznat je citat: "Postoji put od očiju do srca koji ne prolazi kroz intelekt."
Ivana Kekin – ima "kratak fitilj"
– Iako je željela ostaviti dojam smirene i zadovoljne osobe, njeni su neverbalni signali govorili sasvim nešto drugo. Odjeća koju je nosila nije bila baš prikladna – sva u bijelom i njena svjetla kosa, sve je to ostavljalo dojam bezlične osobe. Sako na njoj bio je neprirodno širok. Netko joj je trebao predložiti da tu bjelinu "razbije" nekim detaljom. Znakovi nervoze vidjeli su se i u njenim pokretima – upiranje kažiprstom, što je znak prijetnje, riječi su joj bile suprotne od govora tijela, u glasu su joj se osjetile ljutnja i ogorčenost, bilo je tu i njihanja, prebacivanja s noge na nogu prilikom govora, kao i kiseli osmijeh. Govor tijela jasno je poslao poruku kako se osjeća. Kada je kazala da je zadovoljna povisivala je ton, prijetila kažiprstom, pokazivala ljutnju. I poruka da će u drugom krugu glasati za Milanovića bila je popraćena ljutnjom, ton joj je bio naređujući i isključiv. Iako je željela ostaviti dojam da je zadovoljna rezultatom vidjelo se i osjetilo, i u glasu i ponašanju, da tijelo ne prati izgovorene riječi. I još nešto, ne znam zašto političari i političarke nazivaju svoje glasače "običnim ljudima". To je vrijeđanje ljudi jer ti isti političari i političarke ovise o tim "običnim“ ljudima". Ivana Kekin ima "kratki fitilj", reagira vrlo emotivno i agresivno. To kako se osjeća odavali su mikro izrazi. Trebala bi biti malo strpljivija, ne prijetiti i držati se onoga što je rekao Mark Twain: "Navike ne možemo baciti kroz prozor prvog kata. Treba ih ulagivanjem spuštati stepenicu po stepenicu."
Tomislav Jonjić – ukočen i preozbiljan
– Jonjić je vrlo elokventan i emotivan. Umjesto da se obrati biračima, posljednji govor nakon objave rezultata, iskoristio je da se obračunava s novinarima. Vrlo je ozbiljan, ljutit i cijela kampanja bila mu je bez ijednog osmijeha. Osmijeh ne košta ništa, a ostavlja pozitivan dojam. Neverbalno je ukočen i statičan. Govor tijela je teško odglumiti i Jonjićev govor tijela bio je vrlo ukočen, bez dodatnih naglašavanja izgovorenih riječi. Facijalni dio bio je vrlo naglašen, pokazivao je ljutnju. Možda ima pravo na ljutnju usmjerenu prema novinarima, ali što su mu krivi birači? Njegov govor tijela nije mu bio od koristi kod prenošenja stavova i poruke jer nije bilo odavanja nikakvih emocija. Statičnim držanjem, ozbiljnim glasom i licem bez ijednog osmijeha, stalno je slao poruku da je vrlo ljutit. Tijekom cijele kampanje bio je izrazito ozbiljan, a osnovno je pravilo da sugovornika pridobivamo prije svega onime što vidi, a tek onda onime što čuje. Jonjić to nije postigao, iako je imao vrlo jasne poruke.
Miro Bulj – neprimjerena odjeća
– Iako je Bulj želio ostaviti dojam smirene osobe, nekoga tko čvrsto stoji na zemlji bez obzira na rezultat izbora, neverbalni su signali slali suprotnu poruku. Pokazivao je znakove nervoze samoutješnim radnjama – glađenjem ruku. Bilo je to nešto kao poruka – budeš ti to već nekako preživio, nije to ništa. Želio je ostaviti dojam osobe koja je "nabijena" pozitivom, ali govor njegova tijela slao nam je sasvim druge poruke. Bulj je bio nervozan, što je odavalo prebacivanje s noge na nogu i ponavljanje istih fraza. Kao što sam već i prije navela, odjeća mu nije bila primjerena trenutku. Premda je slao poruku da će biti "narodni predsjednik", ma što kod to značilo, odjeća ipak čini čovjeka. Ukratko, govor tijela glasniji je od riječi. Seljak i nedjeljom odjene najbolje odijelo koje ima.
Branka Lozo – premonotoni govori
– Branka Lozo imala je izrazito statično držanje, a monoton govor bez oscilacija u glasu nije privlačio slušatelje da onome što ona govori posvete veću pažnju. Djelovala je kao sveta vodica. Nedostaje joj dinamike u glasu. Imala je profesorski pristup kampanji – podučavala je birače. Držanje joj je bilo ukočeno, vrlo kontrolirano. Osjećaji se više prenose neverbalnim znakovima nego riječima govornika. I nju je zahvatio sidrom ponašanja profesorice. Malo više neverbalne komunikacije i osmijeha ne bi joj bio naodmet. Osmijeh je dio političke uloge. Kada i gubimo ne trebamo biti ljuti na birače, već tada trebamo sebe preispitati kakav smo uopće dojam ostavili na njih.
Niko Tokić Kartelo – narcisoidan tip
– Tokić Kartelo je bio najživopisniji lik među svih osam predsjedničkih kandidata i kandidatkinja. On se doslovno došao zabaviti. Dojam njegovih nastupa je – dođoh, vidjeh i zabavih se. Osoba je koja je otvoreno pokazala da je željna pažnje, majčine ljubavi i podrške. Nepripremljen. Bilo mu je najbitnije da se svidi sam sebi. Jednostavno, od svoje je kampanje napravio dernek. On je dobar pokazatelj kako neki ljudi ne doživljavaju ozbiljnost predsjedničke uloge, iako je ona kod nas dosta ograničena. Ipak, Kartelo je jako pazio na izgled, kako je odjeven i da svaka dlaka na glavi bude dobro "postrojena". Bilo mu je važno i da se vidi kako je on optimistički nastrojen. Iako je djelovao neopterećeno, osjećalo se razočaranje jer on sebe doživljava uspješnom osobom. Pomalo narcisoidni tip, kao i Milanović.
FOTO Ova dva dječaka idu u drugi izborni krug: Evo kako su Milanović i Primorac izgledali kao djeca
Milanovićev govor tijela je širokopojasan.