Nakon duge i teške bolesti u subotu navečer u Zagrebu je preminuo profesor Mario Plenković, otac predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Večernji list je premijerovog oca posjetio u ožujku 2019. u mariborskom sjedištu sveučilišta Alma Mater Europaea, u kojem je predavao. Bio je predstojnik doktorskog studija strateškog komunikacijskog menadžmenta. Tada se malo se nećkao oko razgovora za novine jer je obećao sinu da će se kloniti medija za vrijeme njegova premijerskog mandata.
– Zovu iz raznih redakcija, mole za intervjue i komentare kad su teme slovensko-hrvatski odnosi, Večer, Delo, RTV... U tim medijima rade moji bivši studenti. Odbijam ih samo zato što me Andrej zamolio. Napravili smo dogovor da, dok je on premijer, ne ulazim u komentiranja. Nakon izbora dao sam samo jedan intervju prijatelju iz lista Večer – kazao je tada.
Odlučio je ipak pristati na razgovor jer je imao dva povoda. Jedan je časopis “Informatologia” koji izdaje Hrvatsko komunikološko društvo. Časopis izlazi 50 godina, a on ga je uređivao punih 40.
– Utemeljen je kad je čovjek stupio na Mjesec. Tada je i nastala prva planetarna komunikacija jer je novinar sa Zemlje intervjuirao čovjeka na Mjesecu, što se više nikad nije ponovilo. Tad je nastala globalna komunikacija – kazao je prisjećajući se kako ga je, kao mladog istraživača, zapazio profesor Božo Težak, koji mu je bio i mentor.
– Usmjerio me u životu i otvorio mi put. Imao je dobru filozofiju: nikad ni od koga nije ni kavu primio. Meni je rekao da za posao glavnog urednika časopisa ne smijem nikad primiti honorar i ja, evo, 40 godina ovo radim besplatno. U časopisu za područje informacijskih, komunikacijskih i medijskih znanosti radove objavljuju ugledni profesori. I danas je vrlo aktualan. Bit ću iskren, razmišljam o nasljedniku. Polako ću se povući jer moje zdravlje više nije za ove napore. Odlučio sam iduće godine to predati, i sve ove moje nastavne obveze ostaviti, malo se više posvetiti Akademiji i unucima jer čovjek mora sebi malo dati i života – otkrio je tada.
Akademija, a tu je mislio na Europsku akademiju znanosti i umjetnosti, druga je tema koju je vidio kao povod za razgovor. Njezin je član bio od 2014. godine, jedan od samo 13 Hrvata, jedini na području društvenih znanosti. Članovi su fizičar Ivo Šlaus, bivši ministar Zvonimir Šeparović, nadbiskup Želimir Puljić, ginekolog Asim Kurjak, rektor Damir Boras, ekonomist Velimir Srića...
– U Hrvatskoj 98 posto stručnih ljudi vjerojatno ne zna da sam u Akademiji jer nikad to nisam trubio. Predsjednik je Felix Unger, čovjek koji je prvi presadio srce u Austriji. Okupljamo se svi jedanput godišnje, i to početkom ožujka, u sjedištu u Salzburgu. To je tradicionalni susret uz prijam novih članova, koji nikad ne propuštam. Radi se o naddržavnoj akademiji koja nije vezana ni za Austriju, Hrvatsku ili Slovenije. Ona je iznad država, zato ima i ljubomore... Članstvo ne nosi ništa osim ugleda – ispričao je za Večernji list.
Alma Mater Europaea je međunarodno sveučilište sa sjedištem u Salzburgu i ima studijske centre u nekim europskim gradovima. Osnovala ga je upravo Europska akademija znanosti i umjetnosti, a zasnovano je na trima “načelima W”: Wissenschaft, Wirtschaft, Wirken (znanost, gospodarstvo, učinak). U Sloveniji je prvi kampus otvoren u Mariboru 2011. godine. Nije prošlo dugo i pozvali su M. Plenkovića, kojem je pradjed navodno jedno vrijeme živio u Mariboru, da preuzme vođenje doktorskog studija.
Rođen je 23. studenog 1947. u Svirču na otoku Hvaru. Prvi brak sklopio je s Vjekoslavom Raos, poznatom zagrebačkom internisticom kardiologinjom, rodom iz Makarske, s kojom je dobio sina Andreja. Na Sveučilištu u Zagrebu 1977. je magistrirao, a 1979. godine obranio doktorat iz društvenih znanosti disertacijom o modelu javnog radio-televizijskog informiranja i komuniciranja u samoupravnom društvu.
Bio je prvi doktor informacijskih znanosti u bivšoj Jugoslaviji. Radio je i na RTV-u Zagreb. U profesorskoj karijeri predavao je od 5000 do 7000 studenata, među njima je i preko 300 novinara od koji su neki danas na važnim uredničkim pozicijama.
– U Sloveniji sam od 1995. Došao sam slučajno. Netko je rekao da čovjek ne bira državu rođenja, ne bira oca i majku, ali zato bira svoj put. Tako se i meni dogodio da sam bio na stipendiji u Ljubljani. Rektor Sveučilišta u Mariboru slušao me kad sam predavao, predložio mi da se stipendija produži za još jednu godinu, te da dođem u Maribor. Imao sam tad neke sentimentalne razloge, i hajde, Maribor nije daleko. Napravio sam im studij medijskih komunikacija koji je sad na FERI-ju. To je danas najbolji studijski program i tamo imam tri predmeta koje držim s guštom: odnose s javnošću, strateško komuniciranje i komunikologiju. Nikad nisam imao ni jednu zamjerku, u Mariboru su mi uvijek bili pri ruci. To su gospoda profesori, vrhunski stručnjaci. Kad dođem, osjećam se kao ministar. To teško doživite ako nemate autoritet. Meni nije nitko ništa dao, kao sv. Lucija pod jastuk, krvavo sam radio, trudio se u životu, nikome nisam ništa dužan, niti od koga što tražim. Mogao sam biti svaki dan u medijima, ali ne želim – kazao je pokazujući neke od knjiga koje je napisao, poput “Demokratizacije masmedija” iz 1980. godine.
Dobro je poznavao i slovensku i hrvatsku medijsku scenu. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu je 1985. osnovao četverogodišnji studij novinarstva, tada jedini u Jugoslaviji. Pokazao je tada i člansku iskaznicu Hrvatskog novinarskog društva. Ima i iskaznicu Svjetske federacije turističkih novinara i pisaca (FIJET) koja u Hrvatskoj okuplja oko 60 članova. Zna se pridružiti kolegama na putovanjima, na primjer, u Maroko.
– Dižem im kapu jer su vrlo aktivni. Predavao sam dugo na Fakultetu za turizam u Opatiji i upao u to društvo – objasnio je.
– U novinarstvu nekad i danas velike su razlike. Tada su mainstream novinarstvo bile novine, radio i televizije, a danas se taj mrežni sustav širi i na socijalne mreže. U Hrvatskoj ima 845 portala, no nisu svi aktivni. Kad neki portal nešto objavi, uvijek je pitanje koji je to prvi objavio, a onda drugi prenio. To je igra tzv. lančanog medijskog utjecaja kojim se reciklira ista informacija na sve načine. Novinarstvo je na klizavom području, kao da idete skijati i uvijek postoji vjerojatnost da ćete pasti, ako niste dobar skijaš. Nekad je, pred 30 i više godina, postajala tzv. uređivačka politika. Ona danas nije prepoznatljiva – objasnio je za Večernji. Društvene mreže donijele su, istaknuo je, novu medijsku dinamiku i nepredvidljivost.
– Najvažnije je u životu biti skroman – kazao je tada. Spomenuo je i da vozi 11 godina star Renault Picasso.
– Zarađujem prilično, ali ne mogu kupiti skupi automobil jer ne kradem – dodao je.
Kazao je da je prije znao češće iz Rogaške Slatine, gdje živi s drugom suprugom profesoricom, Hrvaticom Vlastom Kučiš, navraćati u Zagreb, no reducirao je kilometre otkako su se pojavile zdravstvene teškoće sa srcem.
– Oslabio mi je srčani mišić i nakon Nove godine završio sam na Rebru – kazao je tada o svom zdravstvenom stanju. Nakon oporavka vratio se u Maribor, svojim postdoktorandima.
Mario Plenković bio je redoviti profesor informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, a od 2019. godine profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Mariboru u Sloveniji. Od 2014. bio je član Europske akademije znanosti i umjetnosti (EASA). Od 2013. do 2021. vodio je doktorski studij Strateškog komunikacijskog menadžmenta Alma Mater Europaea/European Academy of Sciences and Arts u Mariboru. Bio je i glavni urednik znanstvenih časopisa Informatologia (1980.-2021.) i Media, Culture and Public Relations (2001.2021.).
Počivao u miru. Sućut obitelji.