Kako doznajemo, postoji velika vjerojatnost da je do uginuća 58 goveda u Parku prirode Lonjsko polje, na području Osekova, došlo uslijed zaraze bedrenicom, tj. antraksom.
Iako službenih informacija nema, doznajemo s terena da na uginulim govedima ima tipičnih tragova zaraze antraksom, a doznajemo i kako je u sisačkoj bolnici na liječenju jedan muškarac s velikom sumnjom na kožni oblik antraksa. Njegova je stoka među uginulim grlima te je imao kontakt s njihovim lešinama.
„Izrazita je sumnja na kožni antraks kod muškarca koji je zaprimljen u sisačkoj bolnici. On je u dobrom stanju, prima antibiotike i ne bi trebalo biti kod njega ozbiljnog zdravstvenog stanja. Nalaze koji bi potvrdili dijagnozu dobit ćemo u ponedjeljak. No, već sada će svi koji su bili u doticaju sa stokom i lešinama dobiti antibiotsku profilaksu kako bi se spriječilo njihovo obolijevanje“, rekao nam je izvor iz Zavoda za javno zdravstvo.
Službene informacije iz veterinarske službe još nismo dobili o ovome, no na terenu će se provesti sve potrebno kako bi se spriječilo širenje bolesti među životinjama i ljudima.
Bedrenica (Anthrax) je perakutna ili akutna zarazna bolest koju uzrokuje sporulirajuća bakterija Bacillus anthracis. Ova se bolest najčešće javlja kod domaćih i divljih sisavaca (goveda, ovaca, koza, deva, antilopa i drugih biljojeda) te ljudi koji su bili u kontaktu sa zaraženim životinjama ili tkivom zaraženih životinja. Uzročnik bolesti je Bacillus (B.) anthracis, gram-pozitivna bakterija štapićasta oblika koja tvori spore. Bolest je u povijesnim izvorima opisana kao 5. kuga još 1491. godine prije Krista.
Biljožderi se obično zaraze ingestijom spora koje se nalaze u okolišu, ponajprije u kontaminiranom tlu, u kojem spore prežive desetljećima. Tla onečišćena sporama bedrenice kontaminiraju krmiva koja rastu na njima. Voda može biti onečišćena lešinama uginulima od bedrenice ili naplavinama kontaminirana tla. Područja s kontaminiranim tlom nazivaju se bedrenični distrikti. Nakon ingestije spora, osjetljivi biljožderi obično ugibaju unutar 24 sata.
U Hrvatskoj se posljednjih desetljeća bolest javlja sporadično, u posljednjih 15 godina masovnija pojava bedrenice zabilježena je 2002. godine kod Jasenovca, 2005. godine u Ježeviću kod Vrlike, dok je posljednja masovnija pojava bolesti bila u selu Bobovac kod Sunje od kolovoza 2006. do ožujka 2007. godine.
Ljudi se bedrenicom mogu zaraziti na nekoliko načina, a najčešći, i najblaži oblik, kožni je antraks.
Do ovakvog oblika bolesti (koji je ujedno i najčešći te se javlja u oko 95% slučajeva) dolazi najčešće uslijed bliskog kontakta sa zaraženim životinjama ili zaraženim proizvodima životinjskog podrijetla (koža, vuna, dlaka, kosti) kada uzročnik ulazi u organizam kroz posjekotine ili druga oštećenja kože.
Kožna infekcija počinje kao kvržica koja svrbi (poput one koja nastaje nakon uboda insekta) koja se nakon 1-2 dana razvije u vezikulu (mjehurić ispunjen bistrom žućkastom ili sukrvavom tekućinom), a zatim u bezbolni čir promjera 1-3 cm s karakterističnim crnim nekrotičnim područjem. Najčešća mjesta pojavljivanja su ruke, lice i vrat. Područni limfni čvorovi mogu biti natečeni.
Postoji i gastrointestinalni (crijevni) oblik bolesti kod ljudi te plućni oblik koji je najteži, i za kojeg je potrebno duže izlaganje sporama antraksa. Od kožnog antraksa može umrijeti oko 20% neliječenih ljudi, a terapija je smanjila smrtnost na 2%. Plućni antraks gotovo je uvijek smrtonosan.
Globalno zatopljenje ili Amerikanci kroz NATO vrse pritisak na rusiju!