Što se dogodi kada četničko-ustaški elementi počnu nadirati u drugu dimenziju moćne SFRJ

Srpski pisac Marko Vidojković lani je istovremeno u Srbiji i Hrvatskoj objavio roman “E baš vam hvala”. U Hrvatskoj ga je objavila Naklada Jesenski i Turk, a uredio Kruno Lokotar. Roman će hrvatsko predstavljanje imati 13. travnja u Zagrebu, nakon što je posljednjih mjeseci postao jedna od najprodavanijih knjiga u Srbiji, s čak 15.000 kupaca.

“E baš vam hvala” roman je koji će mnoge čitatelje zbuniti. Jer riječ je o distopijskom romanu u kojem je autor prati sudbinu Beograđanina Mirka Šipke, ali u dvije dimenzije. Jedan Mirko Šipka radi u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove kao istraživač u Upravi za analizu neobjašnjivih fenomena u Jugoslaviji čiji je raspad izbjegnut činjenicom da su vojno-obavještajne strukture u avionskoj nesreći ubile cijelo vodstvo nekadašnjih jugoslavenskih republika i pokrajina te kilave federacije. Drugi Mirko Šipka živi u našoj stvarnosti koju dijele nekad združeni narodi i narodnosti bivše Jugoslavije sada organizirani u nezavisne države koje je podjarmio nezaustavljivi kapitalizam i pretvorio nekadašnje pionire u jeftinu radnu snagu koja, doduše, živi u srcu Europe.

Kada četničko-ustaški elementi iz jedne dimenzije počnu nadirati u onu drugu, moćnu i utopističku Jugoslaviju koja je zadržala sve svoje tvornice nazvane po danas već pomalo zaboravljenim narodnim herojima, koja ima najbolje sportaše i najbolji zdravstveni i obrazovni sustav na svijetu te je najsigurnija zemlja na svijetu, Mirko Šipka je među onima koji se moraju boriti za spas svojeg komunističkog raja, i to svim sredstvima. Dakle, ne pitajući za cijenu ni za broj žrtava koje jugoslavenski režim internira na ponovno otvorenom Golom otoku s kojeg zatvorenici masovno nestaju u dubinama otvorenog mora. Razigrani Vidojković niže humorističnu, na mahove i urnebesnu scenu za scenom ismijavajući i tranzicijsku današnjicu, ali i nostalgični prikaz neke izmaštane Jugoslavije koja ima najbolje kompjutore i mobitele iz vlastite proizvodnje, podzemne željeznice, raskošne sustave autocesta, najmodernije i najbrže vlakove koji, naravno, voze i između Beograda i Zagreba...

Onaj policijski, doduše pomalo neposlušni i nestašni Šipka u ovom maštovitom, ali i razbarušenom romanu stalno se seli iz jedne u drugu dimenziju, pa čak i prisustvuje vlastitom sprovodu i upoznaje sina kojeg je imao u onom drugom, paralelnom životu. Vidojković se poigrava i nekim stvarnim događajima (kao što je to ubojstvo srpskog premijera Zorana Đinđića ili vladanje nekadašnjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića), pa onda spominje i neke stvarne likove, dakle koketira i s dokumentarističkom publicistikom, surovo se poigravajući svom bijedom postjugoslavenske politike.

Naravno, u Vidojkovićevu romanu, čiji je kraj pomalo zbrzan i nedorečen, ima i dosta pojednostavljivanja i karikiranja iz jugoslavenskog doba koje je u Hrvatskoj zbog znatnog vremenskog odmaka, ali i promjene društvene klime već podosta zaboravljeno pa će novim generacijama biti nerazumljivo i strano, a onim starijima koji još imaju memoriju daleko i odiozno. Naime, roman “E baš vam hvala” ne može se čitati samo kao bespoštedna satirijada u kojoj se autor dobro zabavlja nabacujući se prekomjerno metaforama i vrlo često politički nekorektnim dosjetkama, nego i kao ambiciozno političko štivo koje ima svoj moralni integritet i svoju kičmu koja se ni pod koju cijenu ne želi povinovati novokomponiranim povijesnim istinama.

Stoga će i novi slogan s kojim se borci za veliku i jedinstvenu Jugoslaviju bore za njen opstanak “Smrt bandi, sloboda Jugoslaviji” (umjesto “Smrt fašizmu, sloboda narodu”) neki shvatiti i kao političku platformu koja se krije u ovom neobuzdanom romanu u kojem, kao i u svakom filmu o Jamesu Bondu, ima i seksa, i dobrih komada, i hedonizma za koji je već u startu jasno da mu je izvorište na brdovitom Balkanu koji je i danas, baš kao i prije omiljeno mjesto za europske špijune manjeg kalibra.