Prije četiri godine britanski pisac Andrew Michael Hurley objavio je roman prvijenac “Loney” kod nezavisnog izdavača u manje od tri stotine primjeraka.
Tim je romanom dobio nagradu Costa za debitantsku knjigu, da bi u listopadu prošle godine objavio i svojevrsni nastavak “Loneya”, roman “Vražji dan”. Na hrvatski je “Loney” preveo Ozren Doležal, a objavila Mozaik knjiga. Andrew Michael Hurley je “Loney” (riječ je o toponimu, lokalnom nazivu za pusti uzmorski kraj) smjestio uz vlažni zaljev Morecambe, u sjeverozapadnom dijelu Engleske koji zapljuskuje Irsko more. Duboki zaljev poznat je po brzoj izmjeni plime i oseke, ali je i zaštićeno područje zbog brojnih ptica kojima odgovara nepristupačnost i surovost ovog područja. U središtu pozornosti ovog iznimno mračnog romana dva su brata iz obitelji Smith koja žive potpuno prosječnim, gotovo asketskim životom u Londonu. Jedan nazvan Andrew, tj. Hanny je nijem, drugi je pripovjedač i nema imena. Majka dvojice dječaka, vrlo pobožna osoba, iz petnih se žila trudi da joj sin Hanny progovori, pa obitelj u preduskrsne i uskrsne vrijeme godinama hodočasti u njezin zavičaj, na surove i nepristupačne obale Irskog mora do svetišta sv. Ane kako bi se izmolilo čudo. Na taj se put ritualno odlazi s prijateljima iz župe i pod vodstvom oca Wilfrieda, kojeg odrasli doživljavaju kao sveca i dragog člana obitelji, a mladi kao strogog svećenika koji ima i povremene sadističke izljeve srdžbe. Nakon što nekoliko godina nisu odlazili u udaljeni i gotovo od svih zaboravljeni Loney, smješten u zaljevu Morecambe i nakon što je naprasno umro otac Wilfried, grupa hodočasnika iz užurbanog Londona u rano se proljeće 1976. godine upućuje prema svetištu sv. Ane sa sinovima obitelji Smith, ali i s novim svećenikom, mladim i poprilično nepokornim i netipičnim Bernardom.
Gospođa Smith sigurna je da će ovog puta njezin Hanny uz Božju pomoć progovoriti ako popije svetu vodu u svetištu koje se nalazi tako blizu divljeg mora i tako blizu vječnosti. Ali put se ne odvija prema njezinim željama. Od početka je sve krenulo u krivom smjeru. Minibus se pokvario, lokalni stanovnici nisu baš oduševljeni nepozvanim gostima, novi svećenik Bernard, čini se, voli popiti alkohol iako je u najstrožem dijelu korizme, Hanny se iz dječaka pretvara u momka, u svratištu u kojem hodočasnici redovito odsjedaju pronađena je tajna soba sa strašnim, ritualnim tajnama iz prošlosti, kiša ne prestaje padati, gospođa Smith mora se boriti za primat u maloj grupi s domaćicom pokojnog svećenika Wilfrieda gospođicom Bunce, prema kojoj pokojni otac Wilfried nikako nije bio ravnodušan... A kada se u cijeli taj vatromet stalnih prijetnji i neugodnih iskušenja uključe i dječaci koji na obali mora ugledaju vrlo mladu, maloljetnu trudnicu s trbuhom do zuba u pratnji čudnog muškarca i žene, i u koju se zagleda Hanny, roman prerasta u napeti triler koji čitatelja zapljuskuje brojnim pitanjima, ali ne daje nikakve odgovore. Iza svojevrsne viktorijanske atmosfere koja se strogo njeguje u grupi londonskih hodočasnika, a vjersku disciplinu predvodi neumoljiva i kruta gospođa Smith, kriju se mnoge tajne koje ljudi ne otkrivaju čak ni na ispovijedima. Lakše im je zaključiti da je novi svećenik loš nego izreći mu ono što ih tišti. No, tajne, korak po korak, ipak dolaze na naplatu, ali Andrew Michael Hurley neke ne otkriva ni do samog kraja romana, u čiju je radnju ubačena i strašna tajna o ubojstvu tek rođenog djeteta. Jer kada se odmaknemo od Uskrsa 1976. godine i kada Hanny konačno progovori, dobije obitelj i postane uspješan i poznat kao autor bestselera “Moj drugi život s Bogom”, veliki odron iznad morske pučine pod svjetla reflektora izbacuje kostur djeteta zbog čega su na obale Irskog mora došli policijski istražitelji.
Tko je ubio dijete? I odakle dijete na opasnom dijelu obale koji izbjegavaju i ribari i lovci? I što imaju dječaci iz pobožne obitelji Smith s mrtvim mališanom kojem nitko ne zna ni ime ni podrijetlo? I jesu li ova logična pitanja uopće važna za doživljaj ovog romana napisanog u najboljoj maniri gotičke književnosti.
Pogledajte i uzvanike na novoj Frljićevoj predstavi:
