Što su Milanovićevi rezultati? Što je Hrvatskoj donio, kome nas je približio?

Nezavisna predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić za Večernji list govori zašto se odlučila na slogan "Više od karaktera" te što građani mogu očekivati izaberu li je za predsjednicu RH.

Slogan vaše izborne kampanje je više od karaktera. Je li to ruganje Milanovićevu i njegovu sloganu s prošlih izbora?

Ne bih to nazvala ruganjem, iako mislim da svaka dobra politička kampanja mora imati jednu dozu provokacije i pokazati malo duha. Međutim, ovo nadilazi tu svrhu i detektira ono što smatram ključnim problemom proteklog mandata aktualnog predsjednika. Naime, mi nismo dobili predsjednika s karakterom, nego karakter s predsjednikom i svi smo žrtve, taoci tog karaktera, koji je postao samosvrhovit. Ne kaže narod slučajno "težak karakter". Jer, jedno je imati karakter, stav koji vodi, koji je tu da bi se izborio za neku drugu svrhu, a to je dobrobit Hrvatske, a drugo je kad taj karakter postane vježbanje moći i svrha sam sebi. U ovoj trenutnoj situaciji, pogotovo uz sve ovo što se događa oko oružanih snaga, oko odnosa prema Ukrajini, prema sigurnosnoobavještajnom sustavu, vidimo da je karakter postao sam sebi svrha i to je ono što ja želim svojom kampanjom promijeniti. Time naglašavam i kakav će biti moj odnos prema našoj političkoj stvarnosti kad postanem predsjednica. Znači, karakter imam, stav imam i on je jasan. Međutim, mislim da smo zaboravili na vrlinu razboritosti. Karakter se nekada mora i suzbiti da bi se ostvario ultimativni cilj, dobrobit Hrvatske. Ne možete  doći u situaciju da samo zato da biste zadovoljili svoj ego, zato što vas je netko politički nadigrao, pa makar taj netko bio u krivu, inzistirate na svome. Primjerice da sada zabranjujete načelniku glavnog stožera da dođe u Sabor. Moje je mišljenje da je prošle izbore, kada je izišao sa sloganom "Predsjednik s karakterom", Milanović na njima pobijedio zato što je tada opći dojam bio da kroz instituciju predsjednice RH nemamo dovoljno snažno zagovaranje naših prava niti snažan vanjskopolitički stav. I onda je ideja predsjednika s karakterom zvučala kao iskorak prema nečemu boljem, Hrvatskoj sa stavom. Međutim, to je kroz protekli mandat pervertiralo u samosvrhoviti karakter. U ovim okolnostima, Hrvatskoj doista treba i zaslužuje više od karaktera, razboritu predsjednicu, koja će znati kontrolirati svoj karakter da ne bude sam sebi svrha. 

Jedno od pitanja koje je ostalo neriješeno su odluke o imenovanju veleposlanika. Tu imamo suprotne stavove Plenkovića, koji kaže da je to posao Vlade i Milanovića, koji inzistira na predsjedničkoj kvoti u diplomaciji. Hoćete li i vi inzistirati na takvoj kvoti? 

Kvote ističu samo oni koji imaju stranačke dugove i sada kroz ta mjesta nekoga moraju nagraditi. S obzirom da nemam takvih repova, meni je taj sustav neprihvatljiv i smatram da se u diplomaciju moraju vratiti jasni kriteriji stručnog integriteta, profesionalnosti i domoljublja. Ja nemam listu ljudi koji mojim izborom očekuju zadobiti određene funkcije, ne moram plaćati stranačke dugove i nije mi bitno čiji je prijedlog, bitno je zaslužuje li osoba tu poziciju i to je jedini kriterij koji mora postojati. Jer, ovo što sada imamo je nastavak klasičnog političkog trgovanja koji se uvriježio u  hrvatskoj politici, bilo da se radi o diplomaciji, ustavnim sudcima, mjestima u odborima... Znači naši i vaši, a sve ostalo ostaje sporedno. Ja to želim i mogu prekinuti, zato što sam doista nestranačka i nezavisna osoba. 

VEZANI ČLANCI:

Kako bi to u praksi izgledalo? Vlada bi predlagala, a onda vi odlučivali tko zadovoljava, a tko ne zadovoljava vaše kriterije?

Mogu i ja predlagati, ali nema tu sustava kvota niti ću ja ikome braniti bilo što. Sigurno ću imati mišljenje o ljudima i ideje o tome tko bi trebao ići na koja mjesta. Međutim, nije to sustav kvota, ti meni, ja tebi. Ako mi, primjerice, vlada dođe s pet imena, potrudit ću se da donesemo odluku barem u slučajevima osoba koje zadovoljavaju kriterije. Ako ne možemo imenovati svih pet, hajdemo onda imenovati barem tri! To je jedini način na koji se može suvislo odlučivati. 

Drugi Milanovićevi izazivači najavljuju da će raspisivati referendume, sazivati sjednice Vlade... Vi to, barem zasad, ne činite. Zašto? 

Zato što mislim da da je to nastavak političkog populizma, podcjenjivanja građana i degradacije političkog prostora. Mi, općenito, idemo u smjeru izazivanja emocija manipuliranjem građanima, čime istodobno onemogućujemo da politika zaživi u onoj ozbiljnosti i odgovornosti koju bi trebala imati. To su jako štetni politički procesi i moj je stav da ljudima treba pristupiti s jasnim i konkretnim sadržajem i programom, što i činim. Lažnim obećanjima samo ćemo poniziti instituciju predsjednice RH, jer onda ne govorimo o ovlastima koje ona doista ima i koje treba razumjeti i unaprijediti. Istina je da predsjednica RH po Ustavu ne može raspisivati referendume, može samo „supotpisati“ odluku vlade o referendumu. Da pojednostavimo, recimo da Plenković sada poželi do kraja ograničiti ovlasti predsjednika, Milanović bi se, ako se to želi napraviti kroz referendum, mogao samo s time složiti. Eto kolika je moć predsjednika, odnosno predsjednice RH. Znači, radi se o lažnim obećanjima. Isto je i sa sjednicama Vlade. Predsjednica na sjednicama čije bi sazivanje tražila ne može rukovoditi čak ni dnevnim redom, što znači da ona zapravo nema tu ovlast i da onaj tko govori da ta ovlast nije dovoljno korištena i da to predsjednica treba činiti ne razumije što znači parlamentarni sustav i kakva je zapravo uloga predsjednice RH. Zapravo mi se čini da predsjednički izazivači koji takve stvari obećavaju nisu uložili ni minimum truda da uopće promisle kako sustav funkcionira, nego se samo rukovode onim na što se danas svela politika, a to su prazna obećanja koja dobro zvuče.

S druge strane, vi zagovarate promjenu Ustava koja bi predsjedniku dala ovlast veta na zakone koji ograničavaju građanske slobode. Znači li to da bi predsjednik mogao stopirati, recimo, izmjene Kaznenog zakona? 

Prije svega, predsjednica ne može sama sebi proširiti ovlasti, međutim, predsjednica može, konstruktivno i uz dobru argumentaciju, reći i predložiti što treba mijenjati. Iz predsjedničkog u parlamentarni sustav prelazili smo zbog procjene da bi u mirnodopsko vrijeme demokracija trebala snažnije zaživjeti. Međutim, danas vidimo i naličje parlamentarnog sustava, vidimo da Sabor praktički nema nikakve ovlasti, da je tek puki izvršavatelj naloga Vlade. Iako bi situacija trebala biti obrnuta, Sabor bi trebao kontrolirati Vladu. Zato sam i predložila reformu Hrvatskog sabora kao zaključak mog prethodnog mandata. Što se tiče mogućnosti veta, smatram da predsjednička ovlast „proglašenja zakona“ nije dobro uređena i da bi smo trebali razmisliti  o nekom institucionalnom mehanizmu koji će osnažiti ulogu predsjednice RH, s obzirom na neposredni izborni legitimitet koji ona ima. A kako bi to izgledalo u praksi? Podsjetit ću vas primjerice na slučaj ograničenja građanskih sloboda za vrijeme COVID-krize, kada je građanima limitirana sloboda kretanja. Bilo bi dobro da je tu postojala neka instanca koja je mogla reći, stop, e ovo sad neće ići tek tako. S druge strane, ta instanca ne bi smjela imati apsolutnu moć pa je moja ideja da se osigura da je može povratno kontrolirati Sabor dvotrećinskom većinom. Na koje bi se sve teme odnosile te nove predsjedničke ovlasti izrazito je ozbiljno pitanje i zato mislim da bi tu trebali sjesti ustavni stručnjaci i dati teorijsku podlogu kojom bi se definirao opseg takvog veta. 

U izbornom programu najavljujete i da ćete kao predsjednica dostojanstveno predstavljati Hrvatsku u inozemstvu. Što bi to točno značilo? Da je Milanović nije dostojno predstavljao? 

Pa, značilo bi da ću paziti s kim jedem "jagnjetinu". Bitno je i s kim si u društvu, jer to mnogo govori o tome kako je tvoj vanjsko-politički stav i tu treba biti pažljiviji. Općenito, kada govorimo o Milanovićevu mandatu, pitanje koje treba postaviti je što su njegovi konkretni rezultati, što je on Hrvatskoj donio, koja partnerstva, kome nas je približio, pa i s kim jede "jagnjetinu", s kim je ne bi trebao jesti, ali i s kime je sve propustio da je pojede. 

Dobro, s kim ćete vi jesti "jagnjetinu"?

Ja sigurno neću jesti "jagnjetinu", jest ću samo janjetinu. Milanović je birao svoje društvo, a interesi tog društva nisu bili u interesu kvalitetnijeg pozicioniranja Hrvatske. Zbog toga je ostao dosta osamljen i bez konkretnih rezultata. Ja podržavam da se slažemo sa svim susjedima, ali naglašeno surađivati s nekim susjedima za koje ne možete isključiti da imaju pretenzije prema hrvatskom teritoriju, kakvu poruku time šaljete? Dakle, da sa svima, ali paziti ako idete naglašeno s nekima. Mi moramo znati tko su naši saveznici i u kojem smjeru idemo. Pogotovo je to važno za Hrvatsku s obzirom  na povijesne okolnosti i borbe koje smo prolazili da bismo očuvali jedinstvo našeg teritorija. Mi ćemo uvijek geostrateški gledano biti na vjetrometini i ne možemo baš tek tako zaboraviti sve ono što se povijesno događalo. Suradnja da, ali znati koliko nam vrijedi činjenica da pripadamo zapadnom civilizacijskom krugu i koliko je bitno da se tu učvrstimo. 

Govorite o i Viktoru Orbanu? 

Aktualni predsjednik je pokazao izrazitu susretljivost i suradljivost prema Orbanu. Međutim, od njega bi se očekivalo da je u nekim situacijama pokazao i malo kritičke svijesti jer njegov prvi interes mora biti Hrvatska, a ne povezivanje na razini osobnih simpatija ili, čak mi se čini, stvaranja nekog, kolokvijalno rečeno, „frajerskog saveza“. Znači, apsolutno podržavam suradnju, Mađarska je nama susjedna zemlja i u tom smislu nam uvijek može biti i treba biti bitan partner u onim temama u kojima možemo pronaći zajednički gospodarski pa i politički interes. Međutim, ako vi tu suradnju izdvajate, a riječ je o zemlji koja surađuje s Rusijom i koja ima drugačiji interes nego Hrvatska i koja u mnogim temama stoji osamljena unutar EU, onda se postavlja pitanje gdje vi to zapravo pozicionirate Hrvatsku i kako će ona od toga profitirati. 

GALERIJA Pogledajte kako je Marija Selak Raspudić izgledala kao dijete i na faksu: Svojedobno su je zvali femme fatale

Kao nezavisna kandidatkinja, iza sebe nemate nikakvu stranačku infrastrukturu. Na koju biračku bazu računate? 

Za razliku od nekih kandidata koji su isticali da su nadstranački pa preko noći promijenili ploču, za mene nezavisnost nije usputna floskula. To je, između ostaloga, i cijena koju plaćate, jer infrastrukturno krećete od nule, imate samo ono što sami stvorite. Zato sam toliko i sretna da smo prvi izašli sa programom i sloganima, unatoč svim logističkim izazovima. Obraćam se svim građanima RH. Iako to može zazvučati kao politička floskula, u ovom slučaju nije tako jer doista biramo osobu koja će morati biti nestranačka kako bi mogla motriti stabilnost institucija i koja će biti najbliža idealu toga da može zastupati sve građane. I zato se kao kandidatkinja i buduća predsjednica doista obraćam svim građanima RH, a smatram da im upravo zbog svoje specifične nestranačke pozicije mogu biti najbliža i da imam najotvoreniju mogućnost da oživotvorim ustavni ideal koji tu nije slučajno. 

Je li vam iz ove pozicije žao što ste se razišli s Mostom? 

Dakako da ni jedan kraj nije sretan kraj niti je dobro da se on dogodi. Međutim, da je moglo dalje, nastavilo bi se. Kad dođe do točke pucanja, kraj dolazi s nekim razlogom. No, u interesu građana Hrvatske, on ne mora biti štetan ukoliko ćemo nastaviti surađivati u onim temama koji su bitne i u kojima se ne dijelimo. I ukoliko nećemo ići s onim što se najčešće događa u hrvatskom političkom prostoru, a što smatram najštetnijim, međusobnim omalovažavanjem koje bi poništilo svu dobrobit prethodnog zajedničkog političkog djelovanja. Civiliziranim načinom na koji smo se razišli upravo sam i sama pokazala što podrazumijevam pod suzbijanjem karaktera, ega i vlastitih emocija radi opće dobrobiti.

Most u predsjedničku utrku šalje Miru Bulja. Hoće li vam on naštetiti, pokupiti Mostove glasove koji bi bez njega možda vama otišli? 

Ljude ne doživljavam u „kutijama“ niti mislim da će ijedan građanin, pa bio on i najzagriženiji HDZ-ovac ili SDP-ovac, svoj izbor doživljavati samo kroz stranačku dimenziju. Ljepota i izazov predsjedničkih izbora je što su oni personalni, ovdje se bira osoba, a ne stranačka markica, koja može pomoći, ali nije ključna. Neki će ljudi smatrati da sam pravi izbor ja, neki da je to Miro Bulj i to je njihovo legitimno pravo. Naravno, kroz pojašnjenje svoje kandidature dat ću sve od sebe da im objasnim zašto bih to bila baš ja, a ne netko drugi. Osim toga, obraćam se i svima onima koji su dosad bili neodlučni i nisu izlazili na izbore jer u isluženim političkim strukturama nisu pronalazili neovisan glas koji bi ih autentično zastupao. Vrijeme je da se to promijeni i da Hrvatska konačno politički prodiše.