Sve otkako je objavio da će se kandidirati za predsjednika RH, Dragan Primorac je, braneći se od komentara da će biti "lutka na koncu" Andreja Plenkovića, uporno isticao kako je on "nestranački i nadstranački" kandidat. Na današnjem Općem izbornom saboru u Šibeniku, međutim, iz nekog je razloga okrenuo ploču i u svom govoru više puta s ponosom istaknuo da je kandidat najveće stranke, poručujući kako ne govore istinu oni koji tvrde da on i HDZ nisu jedno.
Podrška koalicijskih partnera
Predstavljajući HDZ-ovim delegatima svoj izborni program, Primorac je, prije svega, objasnio kako se na kandidaturu odlučio "kao čovjek koji ne može promatrati djela podjela, razdora, neistine čovjeka koji je trenutačno predsjednik, ali koji ruši dignitet naše domovine i u Hrvatskoj i u inozemstvu". – Nisam mogao promatrati što se događa, odazvao sam se pozivu i Andreja i svih vas, jer ja gledam Hrvatsku da se ona voli svojim djelima, snagom znanja, mudrošću vođenja. Hrvatska se voli poštivanjem svakog čovjeka, a Zoran Milanović to nije činio i zato je vrijeme da ode – rekao je Primorac, demantirajući tako vlastite tvrdnje s početka kampanje da je u predsjedničku utrku krenuo samoinicijativno, a da ga je HDZ tek naknadno odlučio podržati.
Plenković mu je poslije osigurao i podršku HDZ-ovih koalicijskih partnera, od liberala do Domovinskog pokreta, no Primorac je danas jasno dao do znanja da mu ta podrška ni izdaleka nije dragocjena kao HDZ-ova. – Krenuo sam snagom svih vas, ali i naših prijatelja iz HDZ-a BiH, Domovinskog pokreta, HSU-a, HSLS-a, HNS-a i HDS-a. Ali ipak, želim da znate svi jasno, moja najveća snaga leži u vama, dragi prijatelji iz HDZ-a i hvala vam na tome – poručio je Primorac. Pa nastavio s pohvalama Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi, koja je, smatra Primorac, jedna od najuspješnijih vlada u povijesti na prostoru Europe, s kojom se može usporediti još samo vlada Margaret Thatcher.
POVEZANI ČLANCI:
– Možete zamisliti kako bi izgledala Hrvatska kada bi predsjednik, umjesto vrijeđanja, neistina, omalovažavanja i svega onoga što nije u genetici hrvatskog čovjeka, pružio ruku i poželio suradnju. Danas, u trenutku najveće ugroženosti, kada imamo nekoliko stotina kilometara od nas rat, kad Ukrajina prolazi kroz patnju koju je Hrvatska prolazila, imate prekid komunikacije, ugroženu nacionalnu sigurnost i njegovo obraćanje dva mjeseca pred izbore s određenim željama. Ja sam mu poslao poruku, Zorane Milanoviću, što se sada javljaš, ionako za dva mjeseca nećeš više biti hrvatski predsjednik – naglasio je Primorac te dodao kako Milanoviću to neće dopustiti ni on ni drugi koji su danas bili na HDZ-ovu Općem saboru.
A da je tako, uvjerio ga je, kaže, i angažman HDZ-ovaca na terenu, koji, tvrdi, njegovim posjetima sredinama diljem Hrvatske nazoče u većem broju nego što je očekivao. – Ovih dana govore i pišu da nismo jedno, da smo slabi, žele nas posvaditi, izmišljaju, podvaljuju. Sve ono što je strano većini vas i meni. Siju razdor među nama, šalju razna pisma, fotografije i nisu svjesni da lukavstvo nikad nije pobijedilo ono što je Božji dar, a to je mudrost, da nikada laž nije pobijedila istinu i, da ponovim još jedan put, vrlo jasno pred svima: ja sam Dragan Primorac, predsjednički kandidat najjače stranke u povijesti Hrvatske i na to sam ponosan, dragi prijatelji – utvrdio je "gradivo" još jednom predsjednički kandidat, koji se, sva je prilika, u ostatku kampanje više ne namjerava odmicati od HDZ-a niti isticati svoju "nestranačnost i nadstranačnost".
Da je Primorac formalno nestranački, ali zapravo kandidat HDZ-a, na kraju je u svom govoru potvrdio i Plenković te pozvao HDZ-ovce na maksimalnu mobilizaciju kako bi se Hrvatska "ponovno na kartama zaplavila" i na predsjedničkim i na lokalnim izborima u svibnju iduće godine. Plenković je time dodatno podcrtao Primorčev taktički zaokret u kampanji, koji se iz prijašnjih istupa ovoga predsjedničkog kandidata nije mogao naslutiti. Zbog toga se nameće pitanje jesu li HDZ i Primorac taj zaokret otpočetka planirali pa ga dobro skrivali ili je on iznuđen okolnostima koje su se nametnule u međuvremenu.
Ankica Mamić, Večernjakova politička analitičarka, uvjerena je kako su HDZ i Primorca na novi pristup prisilile okolnosti. – Mislim da je taj zaokret na neki način iznuđen jer se pokazalo da se narativ koji ga pozicionira kao neovisnog uz podršku HDZ-a jednostavno nije primio. Nisu uspjeli u tom prvom pozicioniranju i sada su zaključili da je najveća snaga u snazi stranke, što je i činjenica, budući da je HDZ i uz velike izazove uspio ostati prvi izbor birača – smatra Mamić. Uvjerena je kako je Primorčeva neovisnost otpočetka bila neodrživa. – Da je išao kao doista nezavisni kandidat, Primorac bi prošao otprilike kao i 2009. godine, kada se okušao kao kandidat neovisan o svojoj dotadašnjoj stranci – uvjerena je analitičarka, koja procjenjuje kako je HDZ, birajući izvanstranačkoga kandidata, pokušao zaobići učinak "narodne mudrosti koja govori kako sva jaja ne treba stavljati u istu košaru", a kojom se, kako su pokazali prijašnji ciklusi, vodi dobar dio hrvatskih birača.
Više ne mogu zamijeniti kandidata
– Na kraju su morali zaigrati na kartu koja možda nije sigurna, ali je najbolja moguća. Oni više ne mogu zamijeniti kandidata i pokušati na izbore izaći s kandidatom iz stranačkih redova, i HDZ i Primorac sada su se našli u točki s koje nema povratka i jedino što im preostaje jest da pokušaju uvjeriti svoj birački korpus da je Primorac doista njihov čovjek – govori Ankica Mamić. Uvjerena je pritom kako će ovo lutanje u pristupu Primorčevoj kandidaturi nanijeti štetu te kako bi puno pametnije i za njega i za HDZ bilo da su otpočetka igrali na provjereno HDZ-ov biračko tijelo. – Ovako je ispalo da je dosta HDZ-ovaca protiv Primorca kao kandidata jer ga ne smatraju autentično svojim, što je još jedan dokaz ispravnosti izreke da onaj tko želi sjediti na dvije stolice, na kraju završi na podu – kaže Ankica Mamić.
>> FOTOGALERIJA Plenković je prije osam godina prvi put sjeo u premijersku fotelju, pogledajte koliko se od tada promijenio
Tri put hura za druga Dragana iz gradskog komiteta SKH grada Splita koji je 1991. otišao u Ameriku, iako je imao radnu obvezu kao liječnik.