Nakon neuspjela pokušaja da spriječi onečišćenje okoliša, gospodin Damir Gracin iz Zagreba cijeli je događaj prijavio Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja. O svemu je obavijestio i našu redakciju. Evo što nam je ispričao.
- Prolazeći 23. kolovoza pokraj parkirališta u Primoštenu, koje je uza samu magistralu, 20-ak metara od Inine benzinske crpke, uz ograđen maslinik, gdje rastu smokve i seljaci sade krumpir, osjetio sam snažan miris benzina. U blizini je stajao moskvič slovačkih tablica s otvorenim poklopcem motora. Misleći kako su ljudi u nevolji prišao sam im i upitao trebaju li pomoć. Nastala je panika uz objašnjavanje kako su greškom utočili 20 litara eurodizela, a zapravo im treba bezolovni benzin. Sada se rješavaju goriva kako bi ponovno mogli otići na benzinsku. Ostao sam bez riječi. Stranac usred Hrvatske bez imalo grižnje savjesti i kompleksa istresa gorivo nasred ceste.
Nazvao sam 92, javio se dežurni policajac u Šibeniku i spojio me s policijskom postajom u Primoštenu. Predstavio sam se i rekao o čemu je riječ, a policajcu kao da to nije bilo važno. Zahtijevao sam da mi se predstavi, ali je on rekao samo: "Ja sam dežurni". Ipak, nakon 10-ak minuta stigla je patrola. Pitanja su bila u stilu pa kako se to dogodilo, tko je pogriješio i slično. Samo što ih nisu primili za ruku, poveli kući i ponudili svoj slobodan apartman. Moram li uopće dodati da su Slovaci pušteni bez ikakve kazne, upozorenja ili sličnih sankcija?
Pokušavam zamisliti što bi mi se dogodilo kad bi mi slučajno iscurilo ulje ili benzin u Sloveniji, Italiji ili nekoj od nama susjednih država. Ali, oni cijene i poštuju svoju zemlju. Kako da nas stranac poštuje ako se ne poštujemo sami?
Istog dana izjutra, šećući psa, stoti sam put vidio iste kamp-kućice na parkiralištu. Cjelodnevan parking stoji ih 20 kuna. Sreo sam policajku i upitao s čijim se dopuštenjem kamp-kućice parkiraju na javnom parkingu. Rekla mi je kako je baš jučer gledala o tome na TV-u. Htio sam je povesti da se uvjeri na mjestu. Odgovorola mi je da je to posao njenog šefa, nije dobila nikakve instrukcije u svezi s divljim kampiranjem.
Tko zna koliko je bilo kriminalaca i svega na našim prostorima. Svi su bili neprijavljeni. A s druge strane, meni koji za svoju vikendicu plaćam porez, odvoz smeća i ostale dažbine za cijelu godinu, iako me nema, dolaze kući kontrolirati jesam li platio boravišnu pristojbu. A državni je proračun prazan, tako kažu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. (s.č.)