Marijana Legin, danas je ponosna majka troje djece, dječaka od 7,5 god i dvije djevojčice -5- godišnjakinje i bebe od devet mjeseci. No njena priča o zasnivanju obitelji nije počela nimalo sjajno. Sreću zbog trudnoće ubrzo je zasjenila tuga i bol, ali i negativno iskustvo kiretaže koju je doživjela u 13 tjednu trudnoće u zagrebačkoj Petrovoj bolnici. Svoju priču ispričala je za Večernji list.
S 18 godina pronašla je ljubav svog života, a imala je 22 godine kada je neplanirano ostala trudna. No sreća nije izostala ni s njene ni partnerove strane, današnjeg supruga.
"Imala sam samo 22 god kada sam neplanirano ostala trudna, ali bili smo sretni jako jer to smo zapravo i željeli, rekli smo si kad bude - bit će. Dogodio se taj famozni i predivan veliki plusić na testu, frcale su suze radosnice na sve strane. Otišli smo na prvi pregled sa 8 tjedana trudnoće, naš mali plusić je bila mala točkica na ultrazvuku ali je jako i snažno kucalo srčeko, naš plod ljubavi. Kao i svaka majka, opisati osjećaj kad to vidiš jednostavno nemožeš riječima -to se mora doživjeti. Otišli smo od ginekologice s osmjehom na licu.
Sve je bilo u redu narednih dana, narednih tjedana...sve do tada,ulazimo u punih 13 tjedana trudnoće, naša mrvica je postala veća,ali u jednom trenutku je odlučila prestati rasti, u jednom trenutku je naše srce prestalo kucati i srušio nam se cijeli svijet. Počela sam oskudno krvariti, otišla sam sva u strahu kod svoje ginekologice koja mi je rekla da je nažalost plod odumro i da moram na kiretažu. Ginekologica mi je lijepo objasnila da se nemam čega bojati, da ću dobiti lokalnu anesteziju,da će doktori u bolnici sve lijepo očistiti i da isti dan idem doma. Objasnila je ona meni i da se takve stvari nažalost događaju, ali da to nije kraj da sam mlada i zdrava i da će biti još prilike da ostanem u drugom stanju."
Mlada trudnica otišla je u zagrebačku Petrovu bolnicu gdje su obavili pregled i naručili je iduće jutro na kiretažu.
"Tada sam postala svjesna da ću još jedan dan, još jednu noć provesti sa svojom točkicom, odumrlom točkicom u svojem tijelu. Izlazimo van iz bolnice, stojim na stepenicama i počinjem nekontolirano vrištati od jada, od tuge od načina od svega!!! Gledam u nebo i pitam se na sav glas :"zašto baš meni dragi Bože, zašto?"
Uz mene stoji moja stijena, moja snaga i plače skupa sa mnom.Nije nas briga za ništa, tada smo bili samo mi i naša točkica. Preživimo i taj dan, i tu neprospavanu noć, dočekamo jutro,oblačimo se i idemo u bolnicu. Jadna od svega, doktori mi nešto govore, ja nemam pojma što, samu sebe natjeram nekako da ih slušam jer bitno je da ih slušam, bitno je da sudjelujem, možda bude lakše...ali ne postaje nimalo lakše, postaje još gore...ulazim u hladnu prostoriju, jedan krevet i lampa, jedna žena i ja..."
Marijana Legin tvrdi kako je bila uvjerena da će dobiti nešto za smirenje, no nije dobila ništa. Osim upućenih riječi: Opustite se!
"Ona mrtva hladna pogleda u mene, ubije me pogledom, digne obrvu i kaže :"dijete drago,tek ti je 22 god,prvi mačići se ionako u vodu bacaju, bit će još prilike, život je pred tobom". Kao da me opalila mokrim novinama, u šoku sam bila. Krenula je ona sa zahvatom, ja sam potiho plakala, suza za suzom je išla. Bojala sam se plakati, glasno i jecajući, jer nisam znala što je u stanju nakon takve izgovorene rečenice napraviti.. Bilo je bolno, bilo je jako bolno, osjetila sam svaki zamah struganja po svojoj maternici, srce me je bolilo, duša mi je plakala. Gotove smo."
Opisala je kako je nakon zahvata kiretaže ostala sama ležati u hladnoj prostoriji. Hladnoj i mračnoj. Nakon par minuta izveli su je na hodnik da vidi svog dečka, a nakon toga do večeri ostaje na promatranju, pojasnili su joj.
Ipak, nije mogla čekati do večeri, na svoju je odgovornost izašla iz bolnice odmah.
"Jako ovo boli i dan danas, jer u svemu tome bitan je način, odnos pacijenta i doktora, toga tamo nije bilo. Oplakali smo našu točkicu, krenuli smo dalje, nakon svega toga su nas "dočekala" još dva spontana pobačaja, nakon ta dva nas je dragi Bog nagradio sa naša tri najljepša anđela, imamo troje djece i najsretniji smo ljudi na svijetu. Neki dan sam se opet sjetila naše točkice i pitala samu sebe ko zna kojeg spola je bila,kako bi danas izgledala,imala bi 12 godina..."
Pogledajte video šokantne ispovijesti zastupnice u saboru o kiretaži koja je pokrenula lavinu ispovijesti i ostalih žena kojhe su prošle kroz istu traumu u hrvatskim bolnicama...
Opet novi trend?! Žena sam.. i prošla sam svašta, između ostalog i kiretažu... ne bez stresa i ne bezbolno.... ali prestanite nas maltretirati sa ovakvim tekstovima...... to su stvari koje se rješavaju ili sa obitelji, ili sam sa sobom.. ili preko suda ako netko misli da je "oštećen" u bilo kojem smislu prilikom kakvog zahvata, pregleda.... svakako nije za naslovnice.. pa ne kužim..?!