Stručnjakinja o presudi Kameničkom: Svi zaboravljaju na jedan detalj, a on je bio ključan za sud

Kazna nije odmazda – kazala je sutkinja Irena Kvaternik obrazlažući nepravomoćnu presudu kojom je Marina Kameničkog nepravomoćno osudila na četiri i pol godine zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je 2018. jureći Ilicom 195 kilometara na sat usmrtio dvije osobe. Tom tvrdnjom sutkinja kao da je predvidjela lavinu komentara koji će se na nju sručiti prozivajući je zbog, kako se moglo pročitati po novinskim portalima, sramotne presude. Ogorčene su bile i obitelji Laure Stelio i Nadice Hoflinger, žrtava suludo brze vožnje Marina Kameničkog, koje također smatraju da je presuda niska te da ne šalje pravu poruku javnosti. Zasmetale su im i olakotne okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri izricanju kazne, pogotovo činjenica da je Kameničkom olakotno cijenjeno što ima malo dijete.

Ogorčena obitelj i javnost

Ogorčenje obitelji je razumljivo jer ni jedna kazna ne može poništiti činjenicu da su ostali bez najmilijih. A što se tiče ogorčenja javnosti, tu stvari stoje malo drukčije. Nepravomoćna presuda izrečena Kameničkom ne odskače od postojeće sudske prakse jer sudovi rijetko izriču kazne dulje od pet godina za prometne nesreće s teškim posljedicama, a kada i izreknu visoke kazne, Vrhovni sud ih u pravilu umanji. Najviša kazna koja je dosad izrečena u Hrvatskoj iznosila je 10 godina i njome je Ivana Tena Gotovac Soldić bila osuđena jer je pijana na pješačkom prijelazu, vozeći u vrijeme dok joj je bilo zabranjeno upravljanje vozilom te kao prometni recidivist, prošavši kroz crveno usmrtila 19-godišnju studenticu, nakon čega se udaljila ne pruživši djevojci pomoć.

Tu je kaznu Vrhovni sud umanjio za tri godine, smatrajući da je niži sud preslabo cijenio olakotne okolnosti kao što je priznanje optužene. S druge strane, Nikola Kovačević je jedan od rijetkih kojem je Vrhovni sud kaznu povisio. Nepravomoćno je osuđen na četiri i pol godine jer je jureći 108 kilometra na sat te vozeći pijan na Maksimirskoj cesti u Zagrebu usmrtio dvoje pješaka, nakon čega je pokušao pobjeći. I on je bio opetovani prometni prekršitelj, no za dio tih prekršaja nastupila mu je rehabilitacija. Vrhovni sud mu je kaznu povisio na šest godina zatvora, smatrajući da je niži sud njegovo priznanje precijenio kao olakotnu okolnost jer je kalkulirao.

Složena kaznena djela

Iz ova dva primjera može se vidjeti da su prometne nesreće specifična kaznena djela, u kojima je puno odlučujućih faktora kakva će presuda na kraju biti. Sud odlučuje od slučaja do slučaja, vodeći računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima. Priznanje i kajanje optuženika uvijek se cijeni kao olakotno, iako to može biti i kalkulacija obrane, a ne iskreno kajanje. Činjenica da netko ima maloljetnu djecu, također je uvijek olakotna okolnost, dok su brzina, alkohol te raniji prometni prekršaji uvijek otegotna okolnost. No javnost je posebno osjetljiva na ovakve događaje, te u pravilu očekuje da optuženici završe iza rešetaka na dulji niz godina.

– Prometne nesreće su specifična kaznena djela, koje ljudi, s obzirom na gubitke života, poistovjećuju s ubojstvom. Čak se i u medijima često navodi da je netko nekog ubio, a ne usmrtio u prometnoj nesreći. No prometne nesreće nisu, po zakonu, najteža kaznena djela i kazne su takve kakve jesu. Kada bi bile drastičnije, mogle bi se smatrati i nekom vrstom odmazde. Kod prometnih nesreća javnost gleda posljedice, a to su uvijek nevine žrtve koje su poginule. No svaka od tih nesreća je specifična i ovisi o mnogo detalja, koji su javnosti nepoznati. Poruka svake kazne je generalna prevencija, no s druge strane normalnom čovjeku je osim zatvorske kazne, kolika god bila, kazna i to što do kraja života mora živjeti s činjenicom da je nekog usmrtio – kaže odvjetnica Ljiljana Planinić.

Da je kazna izrečena Kameničkom sukladna postojećoj sudskoj praksi, smatra i prometni vještak Goran Husinec, koji kaže da zakon mora biti isti za sve.

– Bilo je puno slučajeva u kojima su se za nesreće kojima je kumovao alkohol i brzina izricale čak i uvjetne kazne. Glavni je problem što je kultura vozača niska i što se vozači ne boje ni velikih novčanih ni zatvorskih kazna. Nekoga se može kazniti i s 45.000 kuna zbog ponovljenih prometnih prekršaja. Policija stalno izvještava o potvrđenim kaznama, no to ništa ne znači. Bitnije je koliko je tih kazna realizirano, odnosno je li onaj tko je kažnjen s 45.000 kuna tu kaznu i platio ili ju je odležao u zatvoru. Uz to, kažnjavaju se samo vozači, a ne i vlasnici vozila, iako je zakon i to predvidio. No pravno je oduzimanje vozila neregulirano, pa se od toga potiho odustalo – zaključuje Husinec.