- Čak 95 do 98 posto nasilja nad ženama događa se u obitelji i rijetko je kad posrijedi samo jedan oblik zlostavljanja. Žene su gotovo podjednako zlostavljane psihički, fizički, seksualno i ekonomski. No dok živimo u društvu u kojem se pljuska smatra prihvatljivim oblikom komuniciranja, za koju čak i žrtva smatra kako ju je zavrijedila i mora trpjeti, i dok se izvršna vlast i pravosuđe ozbiljno ne pozabave tim problemom, nasilje nad ženama i dalje će se tolerirati gotovo bez ikakvih sankcija - veli Neva Tole, koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb - žene protiv nasilja nad ženama.
Današnji Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, kaže ona, u cijelom će se svijetu do 12. prosinca, Dana ljudskih prava, obilježiti kampanjom "16 dana aktivizma". Osnovna poruka je da su i ženska prava - ljudska prava, a osnovno pravo - život bez nasilja, te je već jučer na središnjem zagrebačkom trgu predstavljen i veliki plakat u produkciji ženskih grupa "Reagirajmo, nasilje je zločin". No nasilja je samo u Ženskom savjetovalištu i skloništu Autonomne ženske kuće u posljednjih 14, odnosno 11 godina postojanja viđeno i previše.
- U posljednje četiri godine u savjetovalištu smo zabilježili 11.230 ženskih vapaja u pomoć, najčešće zbog obiteljskog nasilja. Statistike skloništa, kroz koje je do sada prošlo više od 1300 žena i djece (koji u skloništu borave do godinu dana), kažu pak da je svaka druga žena u braku, osim fizičkog zlostavljanja, trpjela i silovanje. Svakoj trećoj bivši ili tadašnji suprug ili nevjenčani partner višekratno je prijetio i ubojstvom. No ta brojka i nije relevantna zna li se da se na pet slučajeva fizičkog nasilja prema svjetskim statistikama prijavi tek jedan, a na svakih deset slučajeva silovanja tek jedno - tvrdi N. Tole koja je sklona mišljenju kako ni u Hrvatskoj nije ništa bolje nego, primjerice, u Austriji u kojoj policija godišnje zabilježi 150-300 tisuća zlostavljanih žena.
Objašnjava kako tek 25 posto žena iz skloništa želi još jednom pokušati živjeti sa zlostavljačem i spasiti brak, a više od 70 posto to odbija jer su nasilnika trpjele sedam, deset pa i više godina.
- Čak četvrtina naših stanarki koje su preživjele nasilje tvrde kako su bile pretučene i u visokom stupnju trudnoće. Zbog udaraca u trbuh, neke od njih su i nekoliko puta pobacile - užasnuta je N. Tole i dodaje kako se to apsolutno ne može tolerirati.
No dok Finska primjerice za svakih deset kreveta za zlostavljane žene izdvaja 1,2 milijuna finskih maraka, Autonomna ženska kuća za svih 29 (deset za žene i 19 za djecu) ove godine raspolaže sa samo 370.000 kn od Vlade i zagrebačkoga Gradskog poglavarstva.
- To je deplasirana i smiješna svota. U normalnim zemljama država u prevenciji nasilja sudjeluje sa 70-90 posto ukupnih troškova, što znači da bismo mi godišnje trebali dobivati između 1,2 i 1,8 milijuna kuna. Sljedeće godine napravit ćemo i statistiku koliko nasilje nad ženama stoji Hrvatsku, koja ga još uvijek tretira kao privatni, a ne društveni problem. Jer, pretučena žena ne može raditi, što košta i poslodavca, a stoje i liječnički troškovi i pregledi, lijekovi, terapija, intervencije centara za socijalni rad i policije, sudske parnice... - nabraja N. Tole u nadi da će država ubrzo mudro shvatiti kako je nasilje puno isplativije preduhitriti nego tolerirati te podržati udruge koje rade na tom problemu.
Jolanda Rak Šajn