Ovoga se vikenda u Dubrovniku okupila krema europske desnice, na obiteljskom kongresu u organizaciji kluba Europskih konzervativaca i reformista (ECR). Kao i prijašnjih godina, na umu im je rasprava o demografskoj krizi i promocija konzervativnih i kršćanskih vrijednosti, a na skup su pozvani i predstavnici europskih pučana i Orbanove grupacije Patriota za Europu, očito s ciljem jačanja suradnje među grupacijama od centra nadesno.
Na domaćem su terenu, međutim, taj pomirbeni ton u danima uoči kongresa donekle poremetile prozivke vezane za to tko jest, a tko nije, a trebao je biti, pozvan na uvaženi skup. Vesna Vučemilović prozvala je tako Hrvatske suvereniste, donedavno svoju stranku, da je stavila veto na njezino sudjelovanje na ovom kongresu, iako je na čelu saborskog Odbora za obitelj.
Ostali na desnici nastojali su ostaviti dojam kako su do kraja predani suradnji radi viših ciljeva, bez obzira na razlike, pa i trzavice među strankama. Jer, situacija je na ovom političkom polu ponešto složenija nego prethodnih godina, i to zbog činjenice da je desnica, barem jedan njezin dio, nakon gotovo desetljeća izbivanja, u Hrvatskoj ponovno na vlasti. Na krilima kampanje koja je imala "prokazati" HDZ i Andreja Plenkovića kao veleizdajnike i nositelje "kriminalne i sluganske politike koja je iz zemlje otjerala 300.000 Hrvata", i istodobno istaknuti ulogu DP-a kao zaštitnika tradicionalnih vrijednosti, ali i zaštitnika HOS-a i njihova "za dom spremni", uz istodobno koketiranje s Plenkovićevim zakletim neprijateljem Zoranom Milanovićem, stranka Ivana Penave na parlamentarnim se izborima domogla respektabilnih 14 mandata.
A nakon takvog izbornog rezultata prostora za uzmak nije bilo – valjalo je krenuti u pregovore i preuzeti odgovornost za državu. Priče o nekakvom ujedinjavanju kompletne oporbe s ciljem svrgavanja HDZ-a i ponavljanja parlamentarnih izbora pokazale su se, očekivano, kao puka sanjarija, a Penavi i Mariju Radiću, tadašnjem zamjeniku predsjednika DP-a, preostalo je da sjednu za stol s Plenkovićem. A to da je mlada desna stranka u srazu s prekaljenim HDZ-ovim pregovaračima povukla niz krivih poteza ne treba posebno elaborirati, dovoljno je reći da ih je inzistiranje na micanju SDSS-a iz svih pora izvršne vlasti koštalo resora kroz koje su mogli gurati usko svjetonazorske teme na kojima su stasali. DP je tako ostao praktički bez ikakva utjecaja na resore kulture i medija, prosvjetu i sve ono što bi im omogućilo nastavak pritisaka na, primjerice, "deratifikaciju dijela Istanbulske konvencije", koju su obećavali u kampanji.
VEZANI ČLANCI:
Doduše, pitanje je bi li im i ti resori, da su ih dobili, puno pomogli u ispunjenju, jer DP nikada nije do kraja definirao konkretne korake kojima bi osigurao, recimo, obećani izgon rodne ideologije iz škola ili objasnio koje su to "protuhrvatske udruge" koje bi država hitno trebala prestati financirati, a sve su to kao uvjete za koaliranje isticali prije dolaska na vlast. S druge strane, resori za koje su se izborili, gospodarstvo i poljoprivreda, bremeniti su problemima, da ne spominjemo novo Ministarstvo demografije, kojemu su trebali mjeseci da se izbori za zgradu u koju će se smjestiti.
DP-ovi ministri, izuzmemo li Ivana Šipića, koji je u svom resoru i dalje u prigodi isticati važnost tradicionalne obitelji, ušutjeli su oko mnogih tema na kojima je DP prije "jahao". Stranka je tako bez problema prešutjela pozitivan stav hrvatske Vlade na novi europski Zakon o obnovi prirode, ključni u provedbi mrskog joj Zelenog plana, a ministar poljoprivrede na žalopojke povrćara da stenju pod pritiskom uvoza lakonski uzvraća kako je riječ o slobodnom tržištu, za koje se Hrvatska opredijelila kad je ušla u EU. Miljama je to daleko od predizbornih poruka o "pravu hrvatske Vlade da novcem poreznih obveznika financira hrvatsku proizvodnju i poljoprivredu, bez obzira na to što o tome mislili nekakvi guratelji kemijskih olovaka u Bruxellesu", kako je to na DP-ovu motivacijskom skupu za 3. izbornu jedinici, ne tako davno, sročio njihov sada bivši član Davor Dretar.
To što je DP po ulasku u vlast iza sebe ostavio ovakve poruke nije nikakvo čudo. Europska pravila su europska pravila i ako ih se hoće zanemariti, trebalo bi pokrenuti izlazak Hrvatske iz EU, a to nikom prisebnom ne pada na pamet niti bi se za to našlo dovoljno potpore u puku. Ipak, ovakva promjena retorike, uz za DP relativno nepovoljnu raspodjelu poslijeizbornog "plijena" izazvala je ogromno nezadovoljstvo birača i simpatizera Penavine stranke. A pod pritiskom tog nezadovoljstva stranka je pukla na dva dijela – s Marijem Radićem DP su napustila dva saborska zastupnika, uskoro će ostati i bez još jednog zastupničkog mandata, kad se u saborske klupe vrati Damir Biloglav, a što god o tome govorio vrh stranke, teške udarce DP je pretrpio i na terenu, pogotovo u Zagrebu, u kojem je stranka svedena na svega nekoliko aktivista, bez prepoznatljivih imena.
Veliko je pitanje, međutim, može li se nova Radićeva stranka sada nametnuti biračima koje je DP pogubio nakon ulaska u vlast, kao uostalom i hoće li ijedna od ovih stranaka uspjeti preživjeti ove, nemale izazove. Stvari bi trebale biti puno jasnije nakon lokalnih izbora u svibnju iduće godine, a ključno je pitanje u kojim će savezima na njih izići ove stranke. Izborni rezultat i jedne i druge stranke tu bi ponovno mogao odrediti odnos s HDZ-om ili prema HDZ-u. Već sada je jasno kako Ivan Penava, bez obzira na to hoće li osobno biti kandidat ili će isturiti nekoga drugoga, računa na potporu HDZ-a u Vukovaru. DP je zauzvrat pristao poduprijeti njihova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, no teško da će se suradnja završiti na tome. HDZ će, naime, na ovim izborima morati računati na potencijalna negativna iznenađenja u nizu sredina.
Već smo pisali o crnim prognozama dijela HDZ-ovaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u kojoj je HDZ dobrano izgubio na snazi u sredinama poput Omiša ili Trogira, dobro ne stoje ni na otocima, a u sredinama u kojima su nekad osvajali gradonačelnička mjesta već u prvom krugu, s 80 i više posto, poput Imotskog ili Trilja, njihovi su kandidati na prošlim izborima morali u drugi krug. Kad se tome pridodaju i procjene da najveća stranka ni u Splitu nema šanse probiti se pored aktualnog gradonačelnika Ivice Puljka, naročito ne uz slabo uvjerljivog kandidata kakav je Tomislav Šuta, jasno je da nije bez temelja bojazan dalmatinskih HDZ-ovaca kako bi im se u Splitsko-dalmatinskoj županiji mogao ponoviti "sindrom" Šibenske, u kojoj im je na prošlim izborima vlast preoteo nezavisni Marko Jelić.
VEZANI ČLANCI:
A posve je jasno da bi gubitak županije kojom drmaju još od 1993. godine, otkako uopće i postoje županije, bio nemali udarac za HDZ. Još od vremena zagrebačke krize, u kojoj je "oporbenu situaciju" u Zagrebu spriječio dekret Franje Tuđmana i izbora 1997. godine, nakon kojih je HDZ većinu u skupštini uspio kupiti angažiranjem dva "žetončića" iz oporbe, HDZ ne uspijeva zablistati ni u glavnom gradu. Zbog svega ovoga relativno je lako predvidjeti da će HDZ svoje liste i kandidate u ovim sredinama nastojati poduprijeti ulaskom u predizborne saveze. DP, kao što smo već konstatirali, u Zagrebu ne stoji dobro, praktički kompletna organizacija s Igorom Peternelom na čelu prešla je u Radićev DOMiNO, no markica DP-a HDZ-u bi vjerojatno i ovdje dobro došla.
S druge strane, prilično je teško zamisliti da bi Penava blagonaklono gledao na savez HDZ-a s Radićevom strankom u glavnom gradu i bi li i u takvim uvjetima pristao na suradnju u Dalmaciji, i još više Slavoniji, u kojoj je DP i dalje nezaobilazan faktor u mnogim gradovima i općinama. Pogotovo uz činjenicu da Radićeva stranka, iako se sama nudila za suradnju, pokazujući za to dobru volju i nizom glasanja u Saboru, još uvijek nije dio vladajuće koalicije. Dapače, na ove signale iz Radićeve ekipe iz HDZ-a su do sada dolazile samo hladne poruke kako potporu Vladinim prijedlozima iz Sabora može pružati tko god hoće, bez naznaka da bi DOMiNO uskoro mogao u koaliciju ili čak i u izvršnu vlast.
>>> FOTO Radić okupio članove nove stranke DOMINO
Ne promijeni li se nešto nakon što ova stranka bude i formalno registrirana, Radiću i njegovima preostat će samo da se odmaknu u oporbu i pokušaju uvjeriti birače kako, bez obzira na sve koketiranje, nikada nisu imali namjeru prodati se HDZ-u, onako kako tvrde da je učinio Penava. A to znači povratak na tvorničke postavke i ponovno prozivanje "sluganske politike" i glasne zahtjeve za izlazak iz ove ili one konvencije, micanjem ovih ili onih ideologija, ukidanjem posebnog statusa manjinskih zastupnika i ostalo oko čega su se radikalno snizili tonovi u mjesecima nakon parlamentarnih izbora. No čak i ako kratkoročno upale, pitanje je kamo takva oporbena tehnika dugoročno vodi Radićevu stranku, koja je već u "komediji zabune", koju smo imali prilike vidjeti prigodom izbora imena pokazala kako ima poteškoća s definiranjem što zapravo jest.
Naime, stranka u nastajanju procijenila je kako ne bi bilo loše da se vlastitim imenom pozove na neku od snažnih europskih desnih stranaka. Jedna od ideja bila je da se nazovu Alternativa za Hrvatsku, po uzoru na njemački AfD. Zaključeno je, međutim, da bi takva referenca ipak bila malo pretvrda pa su se na kraju odlučili za ime koje sadržava Nacionalno okupljanje, kako se zove stranka francuske desničarske ikone Marine Le Pen. To što je Radićevoj ekipi promaknulo da je Le Pen učinila sve kako je se ne bi previše povezivalo s njemačkom desnicom pritom je daleko manje važno od činjenice da prosječan desni birač u izrazito katoličkoj Hrvatskoj vjerojatno ni u ludilu ne bi pristao na neopagansku filozofiju Nove desnice na kojoj počiva politika francuskog Nacionalnog okupljanja. Na kraju možemo zaključiti da je nova stranka imala sreću što je javnost zaokupila činjenica da su izabrali ime istovjetno onom koje nosi udruga za promicanje prava LGBT osoba.
>>> VIDEO Miro Bulj kandidatura za predsjednika
Opće ruganje zbog imena osnivanju DOMiNO-a osiguralo je pozornost kakvu sigurno ne bi privukao samim svojim osnivanjem, no kad se stvari vrate na nešto ozbiljniji teren, ostaje činjenica da se stranka u startu vodila populističkim nagonom, bez minimuma teorijske podloge i bez i najmanje ambicije da već u startu jasno definira vrijednosti za koje će se zauzimati. A kako se po jutru dan poznaje, može se pretpostaviti da će isti populistički nagon DOMiNO voditi i ubuduće. A to im s jedne strane osigurava prednost pred DP-om, koji se s pozicije vlasti više ne može oslanjati na populističke alate, no s druge strane ih vraća u krug oporbenih stranaka koje te iste alate koriste godinama i pitanje je koliko će još na taj način uspjeti plijeniti pozornost birača.
Jer, iza nas su godine, gotovo desetljeće u kojem je vladalo dominantno desnije raspoloženje birača, no isti ljudi s istim pričama i istim tehnikama kad-tad se moraju potrošiti i sva je prilika da se polako primiče vrijeme kada će se klatno pomaknuti ulijevo. Uostalom, i ankete iz mjeseca u mjesec pokazuju da se rejting SDP-a, koji je proteklih godina bio na koljenima, malo-pomalo približava HDZ-ovu, a tu je i Možemo, koji još uvijek uspijeva zadržati relevantnost, unatoč kritikama na račun vlasti u Zagrebu. HDZ je, s druge strane, "iscijedio" potencijal partnerskih stranaka na centru, one preživljavaju uglavnom zahvaljujući činjenici da ih stariji partner, zbog nekih njihovih lokalnih uporišta, još uvijek želi na svojim izbornim listama. A kad se taj potencijal do kraja potroši, najvećoj će stranci biti teško naći pet ili šest ruku "sa strane", uz nacionalne manjine, na koje može računati samo ako im može osigurati vlast. U takvoj situaciji HDZ se već i nakon ovog izbora morao okrenuti desnici, no što ako DP očekuje isti scenarij kao i liberale koji su se usudili ući pod HDZ-ov kišobran?
VEZANI ČLANCI:
Previše alata da izbjegne scenarij u kojem bi "povenuo" u sjeni većeg partnera DP nema. Ono što može učiniti je da, unatoč ograničenjima koje donosi obnašanje vlasti, pokuša ostvariti barem neke od ciljeva koje je sam sebi zadao prije parlamentarnih izbora i ulaska u Vladu. U tom smislu DP-u bi možda na kraju moglo biti od pomoći ono što su mu birači zamjerili nakon ulaska u koaliciju s HDZ-om. Naime, ministarstva na čelu kojih su došli DP-ovi ministri, unatoč svim poteškoćama, usko su vezana za područja na kojima je DP i ranije imao birače – ruralne i demografski opustošene krajeve, u kojima bi se predanost interesima poljoprivrednika visoko cijenila. Baš kao i potpora države obiteljima i mladima, o dovođenju pod kontrolu uvoza radne snage, koji se sada odvija više-manje stihijski i isključivo u korist agencija.
Za to, dakako, treba i vizije i zavidnih upravljačkih vještina kakve DP-ovi ministri zasad ne pokazuju, iako treba reći kako ovih nekoliko mjeseci koliko su na vlasti ne mora biti konačni pokazatelj onog što oni mogu i hoće napraviti. Uspije li napraviti vidljivije pomake u ovim resorima, DP će pred birače moći ponovo izići bez previše srama zbog ne-deratificirane Istanbulske konvencije, ili kako bi se već zvao taj ne-proces, pa čak i uz državno financiranje tjednika Novosti, o kojem više nitko i ne govori. No bez konkretnih rezultata bojimo se da je njihova priča više-manje završena.
Preostalim desnim strankama, onima koje su ostale u oporbi, slijedi, pak, dokazivanje na predsjedničkim izborima krajem godine. Iako je sva prilika da nitko od njihovih kandidata nema previše šanse osvojiti Pantovčak, ali ne bi bilo previše ugodno da se pokaže kako više ne uživaju potporu birača koja ih je uvela u parlament. Miro Bulj morao bi svakako pokazati da je, ako ne jači, a ono i ne puno slabiji od Marije Selak Raspudić, zastupnice koja se pred euroizbore odlučila razići s njegovim Mostom. To je, vjerojatno, i razlog zbog kojeg je Most u ovu utrku odlučio poslati baš Bulja, a ne Petru Mandić, mladu nadu koju se također spominjalo u kontekstu ovih izbora. Iako je Mostu prijeko potrebno osvježenje u obliku novih lica, za širu promociju takvog kadra potrebno je vrijeme, a vremena za takve pothvate, objektivno, nema.
>>> VIDEO Prije dramatičnih izbora rukovali se ljutiti suparnici Radić i Penava
Bulj će, gotovo je sigurno, u dobroj mjeri pomrsiti račune Mariji Selak Raspudić, koja je, iako sama ne pripada desnici, vjerojatno računala i na dio tih glasova, s obzirom na to da se kao zastupnica u klubu Mosta angažirala na nekim temama koje su važne konzervativnoj desnici. Da je ostala s Mostom, ova bi zastupnica imala itekakve šanse u predsjedničkoj utrci pa se sada i njoj i Mostu pokazuje kao veliki minus to što nisu uspjeli izgladiti nesuglasice, ma kakve one bile.
Ulazak Mire Bulja u utrku slabi i šanse Branke Lozo, koja na ovim izborima brani boje DOMiNO-a, tim više što se u startu dala uvući u ocjenu Plenkovićeva poziva Vučiću na summit u Ukrajini održan u Dubrovniku. Bez veće potrebe, ova se kandidatkinja izjasnila kako ne vidi ništa sporno u tome što je Vučić bio tamo, što je s njezine strane bilo iskreno i, očito, bez pozadinskih kalkulacija, no teško je ne primijetiti da mnogi, čak ni na ljevici, a kamoli na desnici, nisu tako blagonakloni ne samo prema onom što je Vučić u Dubrovniku izgovorio nego i prema samoj pomisli da se njega uopće poziva u Hrvatsku.
Miro Bulj istodobno je na istoj temi zaradio "poklon" u obliku prijetnji iz Srbije, iz koje mu je prvo Vučićev ministar obećao "šamarčinu", da bi mu zatim zastupnik u srbijanskom parlamentu uputio još jeziviju prijetnju – da će doći u Sinj i pogledati ga u oči! Šalu na stranu, situacija je usporediva s pohvalama koje je u "Bujici" za vrijeme predsjedničke kampanje Ivi Josipoviću uputio Vojislav Šešelj. Bolju propagandu, barem kad je riječ o desnici, Mostov kandidat teško da je mogao dobiti, no teško da bi ga to moglo lansirati među najbolje, u drugi krug, u kojem će se, s obzirom na "poplavu" kandidata na desnici izazvanu činjenicom da se HDZ odlučio za centrističkog kandidata, gotovo sigurno borba odigrati između Zorana Milanovića i Dragana Primorca.
>>> FOTO Pogledajte kako je Marija Selak Raspudić izgledala kao dijete i na faksu: Svojedobno su je zvali femme fatale
Ljevica = propast Uzalud vam trud pisači.