Svaka osma stambena zgrada u Hrvatskoj sagrađena je prije 1945. godine, dok su gotovo svakoj trećoj temelji udareni od 1945. do 1970. godine. Čak 40 posto hrvatskog stambenog fonda starije je od 53 godine, što je među boljima u EU. U Sloveniji je prije 1970. godine sagrađeno 52 posto višestambenih zgrada, a u Švedskoj, Njemačkoj, Danskoj… do 62 posto. Potkraj kolovoza očekuje se sljedeći trijalog, zakonodavni postupak europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o izmjeni ekološke direktive EU poznatije kao Direktiva o "zelenim kućama" (EPBD) koja donosi dodatne obveze vezane za obnovu i izgradnju novih stanova i kuća.
Prioritet za 15 posto najlošijih
Hrvatska će tako, kao i sve druge članice EU, morati do kraja ovog desetljeća obnoviti 15 posto svog najstarijeg stambenog fonda, što znači oko 40 tisuća zgrada najlošijeg energetskog razreda. Drugi važan rok postavljen je na 2050. godinu, do kada sve zgrade moraju biti ugljično neutralne! Dakle, do tada bi sve zgrade koje služe za stanovanje morale imati tip top fasade, dobre izolacije, kvalitetno grijanje, obnovljene krovove, izoprozore koji dobro prianjaju i slično. Na pitanje postoji li hrvatski plan obnove i što će Vlada učiniti kako bi se ispunile obveze iz zahtjevne direktive EU, odgovor nadležnih državnih tijela još nismo dobili.
Europska komisija tvrdi da su zgrade odgovorne za približno 40 posto potrošnje energije u EU te 36 posto emisija stakleničkih plinova povezanih s energijom. Grijanje, hlađenje i potrošnja tople vode čine 80% energije koju potroši stanovništvo. Trenutačno je oko 35% zgrada u EU starije od 50 godina, a nevladina organizacija zadužena za nadgledanje energetske obnove BPIE tvrdi da Europska unija mora nadograditi 97 posto stambenog fonda koji se nalazi izvan klase A! Dakle, gotovo sve. Kad se uredba prije nekoliko godina počela pripremati, govorilo se da je energetski neučinkovito "samo" 75 posto stambenog fonda.
POVEZANI ČLANCI:
Godišnje se u EU obnavlja samo oko jedan posto stambenog fonda, a u Hrvatskoj je do potresa ta brojka bila 0,7 posto. Hrvatska je Vlada svojom strategijom propisala da će pojačati ulaganja u obnovu zgrada tako da će ove i iduće godine obnoviti 1,5 posto stambenog fonda, što bi značilo da se već sada obnavlja nešto više od četiri tisuće stambenih zgrada u godini. Drži li se Vlada svog strateškog cilja, objavit ćemo kad stigne odgovor. Ta bi se ulaganja digla na po dva posto stambenog fonda 2025. i 2026. godine, dva i pol posto 2027. i 2028. te po tri posto ili blizu devet tisuća zgrada 2029. i 2030. godine.
Godine 2050. godišnje bi se moralo obnoviti četiri posto stambenog fonda, odnosno šest puta više nego što se obnavljalo do 2020. Sve to govori da će u idućim desetljećima građevinski sektor biti najpropulzivniji sektor Europske unije, a zidari, limari, krovopokrivači, električari i soboslikari najtraženija zanimanja u Europi, pa i šire. Hrvatski ekonomist Željko Lovrinčević kaže da Hrvatska nema ni ljudi ni građevinskog materijala za taj zalogaj. Nema ga ni Europa pa će se pojačati uvoz radnika s drugih kontinenata.
Građevinska industrija stvara desetak posto europskog BDP-a, a ako se silne milijarde eura sliju u novi val obnove zgrada, taj će udio rasti. Svi bi stambeni objekti morali dosegnuti energetski razred E do 2030., a do 2033. energetski razred D. Pomicanje za jedan energetski razred zahtijeva smanjenje potrošnje energije oko 25%, uz intervencije poput postavljanja toplinske izolacije, zamjenu armature, postavljanje solarnih panela, ugradnju novih kondenzacijskih kotlova i slično. Nove će pak zgrade morati biti ugljično neutralne počevši od 2028. Italija se neočekivano pobrinula da najavljeni kolovoški trijalog preraste u prvorazredno političko pitanje jer Talijani sad tvrde da su zadani rokovi preambiciozni, a troškovi ogromni.
– Italija kao najmanje razvijena članica zapadnog dijela EU govori ono što misle svi iz istočnog dijela, ali ne usude se izreći naglas da ne budu prozvani – kaže Lovrinčević i dodaje da nitko ne zna koliko je kod nas nekretnina u koje se uopće ne isplati ulagati s obzirom na njihovu vrijednost. – Ne isplati se dati 20 tisuća eura za krov kuće koja cijela ne vrijedi 20 tisuća eura. "Ozelenjavanje" zgrada bit će isplativo samo u nekim urbanim sredinama i ondje gdje te zgrade donose rentu. Napušteni stambeni fond je ogroman i propada – ističe Lovrinčević. Obveza energetske obnove ne odnosi se na kuće za odmor, službeno zaštićene povijesne građevine, crkve i obiteljske kuće do 50 kvadrata.
Talijani se bune
Prema podacima talijanske ANCE, više od 9 milijuna zgrada u Italiji, od 12,2 milijuna, ima certifikate u tri najlošije klase te ih treba obnoviti. Nadalje, 74% nekretnina sagrađeno je prije stupanja na snagu zakonodavstva EU o uštedi energije i seizmičkoj sigurnosti, zbog čega je vrijednost talijanskih nekretnina pala u vrijeme kad su drugdje kvadrati odletjeli u nebo. Ovih dana talijanski ministar okoliša Gilberto Pichetto Fratin kaže da Italija ne dovodi u pitanje ekološke ciljeve dekarbonizacije i ponovne izgradnje građevinskog fonda, ali želi da se uzme u obzir njihov kontekst, kao i činjenica da je dom za talijanske obitelji svetinja, kaže Fratin. Slično je i za Hrvate.
– Talijani se bune jer očekuju financijsku pomoć EU koju bi trebale uplatiti bogatije zemlje, a one to nisu spremne. Sve to vodi ili prema povećanju zajedničkih paneuropskih poreza ili prema još većem zaduživanju. Ni nama ne odgovaraju mnogi postavljeni ciljevi iz zelene ili poljoprivredne agende, ali Hrvatska šuti. Tko god krene osporavati postavljene ciljeve, riskira da dobije etiketu neeuropejca – kaže Lovrinčević.
>> VIDEO Oluja otrgla krov sa zgrade i bacila ga na cestu i parking u Španskom