Kada sjednete na kavu s glumcem Goranom Navojcem, jedino u što možete biti sigurni jest da ćete se dobro nasmijati. Sve drugo poprilično je nepredvidivo, a naročito njegovi odgovori zbog kojih ponekad nećete znati misli li on ozbiljno ili ne. Nasmijan i raspoložen, ponekad pomalo zamišljen, ali beskrajno zanimljiv 42-godišnji Goran kazao nam je sve o filmu koji je snimao u Norveškoj, uspjehu serije “Lud, zbunjen, normalan”, planovima za novi BOK fest...
“24 sata do glume”
Bjelovarski glumac sa zagrebačkom adresom već je snimao filmove u inozemstvu, a jedan od njih je i megapopularna “Nemoguća misija” s jednom od najvećih zvijezda Hollywooda Tomom Cruiseom. No snimati film “The Prize Idiot” ove zime u Norveškoj Goranu je bilo fascinantnije od “Nemoguće misije”. – Kod hollywoodskih filmova padate u nesvijest kada vidite svu tehnologiju, osjećate se kao dijete u Disneylandu. Kod snimanja filma u Norveškoj bila je riječ o fascinaciji vezanoj za glumačke talente – kaže Goran. Naime, u filmu glume slavni švedski glumac Stellan Skarsgard (“Dobri Willi Hunting”, “Pirati s Kariba”, “Muškarci koji mrze žene”) te Bruno Ganz, popularni švicarski glumac, čiji je jedan od zadnjih filmova “Hitler: konačni pad”, u kojem ima glavnu ulogu, osvojio kritičare.
– Prvo mi je trebalo nekoliko dana da mi splasne trema što uopće stojim na setu uz tako velikog glumca. Kao i puno drugih velikih ljudi koje sam upoznao, i on je beskrajno jednostavan, fin i pristojan – kaže Navojec. U filmu “The Prize Idiot” redatelja Hansa Pettera Molanda igra mafijaša s prostora bivše Jugoslavije. Slikovito opisuje kako je dobio ulogu: – Pojavila se potreba u filmu za osobom koja bi glumila mafijaša jer oni u Norveškoj “te” ljude nemaju. Raspisali su audiciju, a ja sam se posredstvom svoje sarajevske agencije Zona pokazao kao lik koji bi mogao na prosjački štap dovesti i tako dobro uređenu državu kakva je Norveška.
Osim Gorana, boje Jugoslavije u mafijaškoj družini u filmu brane Sergej Trifunović i legendarni Miodrag Miki Krstović. Za potrebe filma, čija se premijera očekuje na sljedećem Berlinaleu, Goran nije morao učiti norveški.
– U filmu praktički ne progovaramo ni s kim izvan naše mafijaške skupine pa nije bilo potrebe ni za učenjem njihova jezika – kaže Goran.
Trenutno je najviše zaokupljen pripremama za 11. BOK fest koji se održava prvog vikenda u svibnju. Vrijeme je to kada će se u Bjelovar sjatiti mnoštvo poznatih glumaca, redatelja, pisaca...
– Najviše posla imam s projektom koji se zove “24 hour play”, što smo mi spretno preveli kao “24 sata do glume”, a koji je nastao prema ideji mog mladog kolege i sugrađanina Ivana Ožegovića.. U tijeku jednog dana pisci će dobiti zadatak napisati djela od 5 do 7 minuta, nakon toga na scenu stupaju redatelji koji djela moraju uprizoriti. I na kraju dolaze glumci koji tekstove moraju naučiti i pokušati ih što bolje prezentirati – opisuje Goran, inače utemeljitelj festivala. Već godinama ima status umjetnika slobodnjaka. Kaže da poželi ponekad pronaći matično kazalište, ali...
– Ovo doba kapitalizma koje smo tako jako željeli tek sada pokazuje svoje pravo lice. I puno je lakše preživljavati s filmom i televizijom nego kazalištem. Naročito kada zakoračite u zlo zvano kredit – smije se Goran.
A jednog od najtraženijih hrvatskih glumaca trenutačno gledamo u serijama “Odmori se, zaslužio si”, “Lud zbunjen, normalan” i reprizama “Naše male klinike”.
– Razlozi mog silnog pojavljivanja na TV-u su dvojaki. S jedne strane ljudi koji sastavljaju cast vjeruju da im kao glumac dobro odgovaram za projekt, a s druge su strane glumci u Hrvatskoj produkcijski isplativi. Imamo robovlasničke ugovore prema kojima se reprize serija mogu vrtjeti u nedogled a da se to ne plaća. Ovim putem apleiram na sindikalnu svijest svojih kolega. Glumci svih zemalja, organizirajete se – kaže Navojec. Nakon što je nedavno Vera Zima za Večernji list otkrila da više ne želi glumiti Ružu Kosmički u seriji “Odmori se, zaslužio si” krenula su šuškanja o njenoj mogućoj zamjeni. Goran pak kaže da seriju bez Vere ne može zamisliti.
– Ta je serija moja omiljena humoristična serija i volio bih da je nastavimo raditi, a nadam se da će se Vera predomisliti – kaže glumac koji u seriji glumi Dudu. A o uspjehu serije “Lud, zbunjen, normalan” kaže: – Jednom je netko rekao da je u kazalištu kralj glumac, na filmu redatelj, a na televiziji pisac. I vjerujem da je tako. Scenarij je odličan, a s njim u paketu idu i vrhunski glumci poput Mustafe Nadarevića, Senada Bašića i ostatka ekipe – kaže pa nastavlja:
– U Hrvatskoj su uvijek najgledanije bile serije na dijalektu – “Velo misto”, “Malo misto”, “Gruntovčani”. Mi bosanski jezik doživaljavamo dijalekt hrvatskog pa vjerujem da je to ljudima posebno zanimljivo.
Osim odlične atmosfere na snimanju, Goran će seriju pamtiti jer mu se prvi put u karijeri dogodilo da su tražili da se udeblja. – Došao sam na cast i rekli su mi da su očekivali da sam puno deblji pa su mi morali sašiti umjetni trbuh jer su htjeli dobiti lika sa specifičnom glumačkom težinom. Bilo bi pošteno da me nekad u karijeri traže da smršavim, a nekada da se udebljam. Ali ne! Od mene baš uvijek traže da smršavim – smije se Bjelovarac.
Nesuđeni odvjetnik
A da će biti glumac, Goran je znao još od djetinjstva. U biti, kao dijete je prvo htio biti dimnjačar.
– Kao klinac sam gledao Borisa Dvornika u “Kapelskim kresovima” i bio opčinjen njegovim likom Dimnjačara. On je kod mene, vjerujem kao i kod mnogih drugih mojih kolega, bio inicijator želje da se glumom bavim kao pozivom. Bio sam toliko uživljen u njega da sam htio da se moj šest godina mlađi brat Bojan zove Dimnjačar s pelerinom – prisjeća se Goran. Kada je mnogo godina kasnije dobio priliku glumiti s Borisom, ispunili su se njegovi dječački snovi.
– To vam je kao da neki mladi bjelovarski rukometaš stane uz Ivana Balića. Ostvarenje snova! – sa smiješkom kaže. No njegovim roditeljima nije bilo najmilije što im je sin odlučio zakoračiti u nesiguran svijet glume.
– Oni nisu iz te branše i osjećali su se kao da se više neće moći brinuti za mene. Ne poznaju nikoga iz tog svijeta, a znate da smo mi nacija koja voli imati nekog svog tko bi mogao pomoći prijateljevu prijatelju. Ipak, brzo je prošla ta njihova briga – prisjeća se Goran koji je bio uživljen i u pravo.
- Završio sam srednju glazbenu školu i upravno-pravnu. Jako sam volio tu materiju jer mi nije djelovala suhoparno i u njoj sam vidio više od bubanja dosadnih definicija – kaže. Žali li što nije završio Pravni fakultet?
– Svaki put kad se sjetim kredita, sjetim se i prava pa se mislim da bi mi bilo puno bolje u životu da sam odvjetnik, tužitelj... Bilo bi mi vjerojatno lakše i da radim neki stalni posao. Ali kada krenem kukati, uvijek uleti neki novi projekt pa me brzo prođe sjeta – kaže Goran. Osim glume, bavi se i pjevanjem. S kolegom Mirajem Grbićem i scenaristom serije “Lud, zbunjen, normalan” Feđom Isovićem osnovao je bend Carne.
– Bend ima još i tri liječnika. Jedan je anesteziolog, jedan radiolog, a jedan torakalni kirurg. Teško nam je pronaći vrijeme za koncerte, ali uspijemo pronaći vrijeme za kreativno stvaranje – kaže glumac i u svom stilu opisuje kako je bend nastao.
– Ugostitelji u Sarajevu jako su se žalili kada bismo se Miraj, Feđa i ja našli na mjestu gdje ima hrane i pića. Digli su ruke od nas i zamolili nas da nađemo neku garažu u kojoj ćemo se neometano družiti. Mi smo ih poslušali i osnovali bend – smije se Goran. A kako su im se pridružila trojica liječnika?
– Kad vidite Miraja, Feđu i mene, bude vam sasvim jasno da su nam trebale osobe s diplomom medicinskog fakulteta – kaže uza smijeh.
>>Ocu Gorana Navojeca odstrijeljen jelen, nudi 5000 eura nagrade