Svaki sedmi kruh i pecivo stižu iz uvoza

Svake godine plaše nas kako u tvornici pod vedrim nebom neće biti dovoljno pšenice – ni za kruh – no prema statistikama Hrvatske gospodarske komore kruha već godinama tražimo preko pogače. Kruh, peciva i kolači u vrhu su liste uvoznih prehrambenih proizvoda u RH, nakon svinjetine i čokolade. Samo u lanjskoj godini uvezli smo oko 50.000 tona pekarskih proizvoda za 137,6 milijuna dolara. Oduzmemo li iz te tarifne skupine uvozne kekse, vafle, medenjake... koji u očaj bacaju hrvatsku konditorsku industriju, kruha, tosta, dvopeka, pizza, pita, slanih i slatkih peciva uvezli smo oko 25,4 tisuće tona za vrtoglavih 66,63 milijuna dolara ili 450 milijuna kuna, čemu su, kako doznajemo, kumovali i domaća skupa i nekvalitetna pšenica, nekonkurentna i za ulazak u EU nepripremljena domaća pekarska industrija – i poslovna politika trgovačkih lanaca. Tek su rijetki poput Mlinara prije ulaska Hrvatske u EU enormno investirali u tehnologiju, nove linije i pekarnice, inovacije i znanje.

– Već tada znali smo da nam je interes 500 milijuna ljudi u EU, a ne samo domaće tržište. No konkurentnosti, do koje je dug put, nema bez kvalitete – kaže direktor Mlinara Marin Picukarić ističući kako Hrvatska uvozi sve više zamrznute hrane, u kojoj velik udio čine zamrznuti kruh i peciva.

Trgovci moćniji i jači

Strani trgovački lanci u nas samo ih dopeku, svakodnevno mameći potrošače toplim, mirisnim i hrskavim proizvodima, nerijetko i po akcijskim cijenama, dok se na domaći kruh i peciva gleda kao na "botigue" robu. Mlinar se zato širi u Sloveniju, Mađarsku, Njemačku, gdje može konkurirati i cijenama i proizvodima. Domaći Pan-Pek do Slovenije je pak stigao s Lidlom.

– Otvoreno smo tržište. Trgovci su moćni i jači pa kruh prodaju nama, a mi, ako imamo konkurentan proizvod, vani – kaže predsjednik uprave Pan-Peka Ivan Parać, koji Lidl opskrbljuje krušnim i slatkim pecivima.

S rastućim trendom obroka "s nogu" ne može se reći da domaćim pekarima ide loše zna li se da je proizvodnja slatkih peciva u nas samo lani rasla za 12, a slanih i za 22% – za oko 5 milijuna kilograma ili za 50 milijuna komada od prosječnih sto grama. No kako gotovi kruhovi i peciva trgovačkih lanaca uzimaju već 15-ak posto od tržišnog kolača od 350 tisuća tona u Hrvatskoj, očito je da će opstati samo najbolji i najkonkurentniji. Lani smo samo kruha, primjerice, povećali uvoz za 3 milijuna dolara, za više od 25% nego 2012., kad je taj uvoz iznosio 11 milijuna dolara.

Problem je povrat kruha

– Kad bi naši seljaci shvatili da moraju sijati kvalitetnu pšenicu i raditi na sortimentu umjesto da samo kukaju zbog otkupnih cijena, hrvatska bi pekarska proizvodnja sigurno bila u boljoj poziciji – uvjeren je Parać. Ovako je još teže parirati Lidlu, Šparu, Kauflandu... koji vani imaju i po nekoliko megatvornica-pekarnica kojima opskrbljuju sva tržišta na kojima posluju i mogu se "igrati" maržama na svoje proizvode.

– Ni troškovi transporta očito ne utječu na konkurentnost takvih pekarskih proizvoda u Hrvatskoj koji, s obzirom na to da su polugotovi, zahtijevaju i dodatnu radnu snagu. No za potrošača su super, naučili su nas na toplo i svježe, a domaće su tvrtke u problemima i zbog velikog povrata kruha – kaže Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i ribarstvo HGK. Ističe kako najviše kruha i peciva uvozimo iz Njemačke, Italije, Slovenije, Poljske i Austrije. I prije smo puno uvozili, da bi s padom barijera s EU taj uvoz bio još značajniji.

Nada Barišić, direktorica udruženja mlinarsko-pekarske industrije Žitozajednica, kaže da zamrzavanje nema utjecaja na kvalitetu uvoznih pekarskih proizvoda. Tvrdi kako je za očekivati da će uvoz kruha, a pogotovo peciva u nas i dalje rasti, s obzirom i na sve veći rast udjela robnih marki trgovaca te činjenicu da se dio asortimana u nas uopće ne isplati proizvoditi, pa i neki naši veliki pekari uvoze, primjerice, zamrznute kroasane. Vlastite proizvodnje tosta pak nemamo, čak ni dvopek više nitko ne proizvodi, što je lani rezultiralo uvozom teškim 7,6 milijuna dolara.

– Bilo je ideja da Klara i Mlinar s Agrokorom otvore veliku tvornicu tosta i dvopeka, no shvatili su da ih je jeftinije uvesti nego proizvesti – kazala je Barišić.

>> Jesu li i kruh i mlijeko strateški interes države?

>> Želite dati kruh kome treba? Evo u kojim pekarama to možete učiniti