Kako i iz Slavonije tako i iz Sisačko-moslavačke županije, zbog teške financijske situacije i nemogućnosti zapošljavanja, veliki broj ljudi a najviše mladih odlazi trbuhom za kruhom tražeći bolju budućnost, a s njima odlaze i najkvalitetniji autohtoni sirevi i mliječni proizvodi koje su te obitelji donedavno proizvodile.
Kako kažu mještani, tako teško nije bilo niti za vrijeme domovinskog rata. Od 300 obitelji koje su nekada tu živjele i većina ih se bavila stočarstvom i proizvodnjom mlijeka, danas je ostalo svega 30-tak obitelji. Jedina obitelj koja se u tom kraju još uvijek bavi stočarstvom i proizvodnjom i preradom mlijeka te se trudi opstati je obitelj Ivice i Ljiljane Mlađenović iz Dubrovčaka Desnog.
- Muž i ja počeli smo se time baviti jer smo htjeli da naša obitelj i djeca žive u ovakvoj sredini. Nismo gledali na materijalne stvari i mislili o tome koliko ćemo zaraditi i stvoriti. Kada sam se 1986. godine udala, moj mi je otac poklonio jednu kravu i tako je to počelo.
Iako smo mogli živjeti i od nečega drugoga odlučili smo da živimo upravo na ovakav način, kazala nam je gospođa Ljiljana Mlađenović ističući kako iako je taj posao jako težak i naporan još nikada nisu razmišljali da odustanu od njega.
- Nije bilo lako od samih početaka. Uz to što sam rodila sedmero djece trebalo je u isto vrijeme raditi i po 18 sati dnevno. A danas je, naravno, još teže jer uz to što proizvodimo mlijeko prerađujemo i sir. 2013. godine na sisačkoj tržnici Kontroba postavili smo i prvi mlijekomat na Sisačkom području i tako se počeli baviti direktnom prodajom a ne preko posrednika, što je i bio naš cilj.
Trudimo se od samih početaka te smo napravili obiteljsku mini siranu, koja je odobrena i od Agencije za poljoprivredu u kojoj proizvodimo kravlje sireve od vlastitog mlijeka, istaknula je Ljiljana opisujući nam kako izgleda njezin radni dan.
- Uvijek ustajem u 4 sata i odlazim u siranu pakirati sireve koje sam napravila dan ranije. Nakon toga, pretačemo mlijeko u bačvu koju vozimo na mlijekomat. Svaki dan imamo svježe mlijeko. Nikada ne držimo mlijeko u mlijekomatu dva ili više dana.
Bez obzira koliko ga ostaje mi ga uvečer vozimo doma tako da ljudi svaki dan imaju svježe mlijeko. Već u 6 sati idemo prema Sisku gdje operemo mlijekomat i stavljamo svježe mlijeko za naše potrošače. U frižider posložim svoje proizvode i ostajem tamo pretežno do 13 sati. Nakon toga idem doma gdje me čeka nova proizvodnja, svježe mlijeko koje treba preraditi svakodnevno jer mi imamo dnevno svježi sir. Uz to, naravno, treba pripremati hranu za te krave.
U prehrani stoke ne koristimo genetski modificiranu stočnu hranu (GMO). Mi sami sve pripremamo i ništa ne kupujemo. Sada čekamo da bude lijepo vrijeme pa idemo u košnju sijena, djeteline, otave... Zatim imamo kukuruz, pšenicu, ječam, sve to njima miješamo i dajemo.
Iako nismo modificirani kao ekološki proizvođači, ali hrana koju dajemo svojim kravama je na granici ekološkog, govori Ljiljana napominjući kako su krave na njihovoj farmi u vanjskoj ispaši gotovo cijele godine kao nekada u stara vremena.
Iako su danas gotovo svi mljekari koji su industriji davali mlijeko propali, obitelj Mlađenović je uspjela opstati, kako kažu, zahvaljujući tome što je osim proizvodnje mlijeka počela i sa njegovom preradom.
- Mi smo se dodatno potrudili da napravimo gotov proizvod a ne da samo predamo mlijeko. Naš OPG Mlađenović poznat je po proizvodnji tradicijskog sira ovog kraja, Posavine, Pokuplja i Moslavine, autohtonog sira “Prevelc”, za kojeg sada tražimo zaštitu i da ga brendiramo kao naš proizvod kako bi bio prepoznatljiv da ga možemo ponuditi i negdje na vanjskom tržištu, govori Ljiljana koja ipak nije baš optimistična glede budućnosti.
- Što se tiče budućnosti ne mogu reći ništa dobro. Ako se ništa ne promijeni sigurno ćemo i mi propasti. Nadali smo se sada nekim sredstvima iz ruralnih fondova kao što je bilo obećano da će njima poduprijeti mlade ljude koji žele živjeti na selu i baviti se poljoprivredom.
Pa vidite da tu nema mladih, svi bježe. Mi smo se nadali da, evo, imamo djecu koja su tako odgajana i živjeli su s nama i radili, koja bi željela nastaviti raditi, ali ipak za to treba imati uvjete. Trenutno, kako sada sve izgleda ne znam da li ćemo opstati.
Nama nitko ne pomaže. Sve sami radimo i snalazimo se na svakakve načine. Isto tako, ne možemo ići u korak s vremenom, u korak sa svijetom, jer mi imamo otvoreno tržište kojem ne možemo konkurirati jer imamo strojeve stare 50 godina.
Jedino to što nas svi cijene i poštuju i to nam daje snagu i neka nam je vrsta podrške u našem radu, kazala je Ljiljana koja je svoju Sisačko-moslavačku županiju predstavljala na izbor najuzornije hrvatske seoske žene Hrvatske 2015.
- Sisačko-moslavačka županija prepoznala nas je kao uzornu obitelj i moram reći da su me oni kandidirali kao osobu vrijednu da se pokaže – osobu koja je rodila toliko djece i uspijeva raditi posao koji radim što nije nimalo lako, kazala je Ljiljana Mlađenović koja nam je na kraju otkrila, kako uza sve obaveze koje ima, ipak nađe vremena malo i za sebe te piše pjesme duhovnog sadržaja.
>> Izabrana najuzornija seoska žena: Titulu je ponijela Tamara Krklec Čvangić iz Brodaraca
Bravo gospođo,sedmero djece i radi svaki dan....moj naklon!!Vidite u kojem bolesnome društvu živimo da niste zanimljivi javnosti...a celebrityja svuda oko nas...sve najbolje vama i obitelji!!