Tko želi, u EU može raditi po cijeli dan, ali i za godinu i pol uštedjeti 50.000 eura

Pozicije europarlamentaraca nerijetko se gledaju kroz prizmu njihovih plaća i beneficija koje dobiju i imaju tijekom svog petogodišnjeg mandata. Posebice u zemljama poput Hrvatske gdje radnik o takvom standardu i uvjetima na poslu može samo sanjati.

“Neću na EU izbore. Ne pada mi na pamet glasati da bi se neki HDZ-ovac ili SDP-ovac bogatio zbog toga”, jedna je od onih rečenica koja se među običnim ljudima često može čuti, a koja je možda i odgovor na pitanje zbog čega je izlaznost birača na EU izbore najniža u odnosu na ostale izbore. I iako je to zapravo duboko pogrešno jer nije nebitno koga ćemo poslati u EU parlament i tko će biti ti koji će braniti interese Hrvatske u Bruxellesu, u isto će vrijeme biti ljudski shvatljivo dok god budemo živjeli u zemlji u kojoj više od 315 tisuća umirovljenika životari s manje od 1500 kuna penzije, a oko 45 tisuća radnika na minimalcu od 2751 kunu mjesečno.

Kada se sve skupa zbroji

Cifre koje dobivaju europarlamentarci svakom takvom radniku ili umirovljeniku doista izgledaju kao uvreda i dodatno poniženje. Oni pak svakog mjeseca dobiju 8757 eura bruto plaće koja nakon oporezivanja u Belgiji iznosi točno 6800 eura, a nakon što ih i Hrvatska dodatno oporezuje i to po najvišoj stopi, ostane im oko 4500 eura. No to je gola plaća. U taj iznos nije uračunata i dnevnica koja iznosi 320 eura, a čime se pokriva trošak smještaja u Bruxellesu, Luxembourgu ili Strasbourgu gdje se održavaju plenarne sjednice. No ne i prijevoz do Belgije koji se plaća posebno. Svi oni koji ne budu opet izabrani u EU parlament na izborima koji se održavaju 26. svibnja imaju pravo i na „otpremnine“, odnosno plaću u punom iznosu dok ne pronađu neki novi posao, a to snalaženje može trajati do dvije godine. Kada se sve skupa zbroji, svi ti odlasci europarlamentaraca Bruxelles će nakon izbora u svibnju navodno stajati gotovo 21 milijun eura, a plaćice idu dalje i za svih 27 povjerenika Europske komisije. No ni to nije sve. Prema pisanju talijanskih i njemačkih medija, europski povjerenici bi i kruha preko pogače. Navodno raspravljaju o mogućim dodatnim beneficijama, a isti izvori kažu da to podrazumijeva ured, automobil s vozačem i suradnika i dvije godine nakon što se pozdrave s funkcijom.

Naši sugovornici, bivši i aktualni europarlamentarci, oni koji to žele postati i oni koji su to odbili biti, slažu se da je to potpuno nepotrebno, da su beneficije koje već postoje potpuno dostatne i da ih ne treba proširivati.

– Naravno da su to plaće koje spadaju u veće plaće. I to je i više nego dovoljno. Zbog toga nikakve dodatne privilegije ne podržavam – kaže Nikola Vuljanić koji je u EU parlament ušao u ekipi prvih hrvatskih europarlamentaraca 2013. godine i koji svoj mandat nije ponovno izborio godinu dana poslije. Plaću od EU parlamenta dobivao je oko godinu i pol dana i za to je vrijeme, kaže, uštedio ozbiljan novac, čak 50 tisuća eura kojima sada uređuje stan koji je naslijedio. Živio je, kaže, kako je navikao i ranije, normalno i skromno. Nije odsjedao u najskupljim hotelima, nego u onima u kojima je soba do 120 eura, iako zna da ima europarlamentarca koji ne žele ni čuti za sobe ispod 250 eura. Nije išao ni po elegantnim i skupim restoranima i kafićima, tako da je osim od plaće uštedio i od dnevnica.

– Čak sam se i vozio najjeftinijim letovima. Nekoliko puta sam samo išao najboljom klasom jer nisam ulovio jeftiniji let. Jednostavno mi je glupo bilo raditi nešto što nisam nikad prije samo zato što se može – kaže danas.

U EU parlamentu najviše se družio s aktualnim SDP-ovim europarlamentarcem Toninom Piculom. Znali su otići u jedan jeftini kafić na pivo u blizini zgrade Parlamenta. Aktualnom premijeru Andreju Plenkoviću koji je isto bio s njima u toj prvoj postavi europarlamentaraca odlasci na takva mjesta nisu padali na pamet.

– On se izdvajao i živio elegantnije od nas ostalih. Uvijek sam ga gledao kao na dečka iz fine zagrebačke obitelji, pomalo razmaženog, koji voli fine restorane i odjeću. Družio se najviše s Ivom Stierom iako se i tada vidjelo da nemaju isti softver. Plenković je i jako puno radio. Imao je enormno puno veza, poznanstava i prvi je dolazio do pravih i važnih informacija koje bi, moram kazati, uvijek podijelio s nama ostalima. Nazvao bi, kazao gdje se što bitno događa. U tim je stvarima bio 200 posto korektan – kaže Vuljanić. Svjestan je, dodaje, kako se rad zastupnika u EU parlamentu često gleda negativno upravo zbog visokih plaća. Kada bi došao u Hrvatsku i njega su, kaže, znali podbadati zbog toga, što nije bilo uvijek ugodno.

– Tada je i premijer Zoran Milanović znao biti jako neugodan, arogantan, govorio bi da bismo trebali davati od plaće u humanitarne svrhe. Inače, ja sam sve vrijeme dok sam bio u Bruxellesu stipendirao jednu studenticu iz Karlovca, a pomagao sam i drugim ljudima koliko sam mogao, ali nije to nešto što se radi za novinare, pred kamerama – kaže Vuljanić i dodaje kako bi bilo glupo danas kazati da nije bilo lijepo zaraditi sav taj novac.

– Bilo je – iskren je.

No kao što se dosta zarađivalo, dosta se, nastavlja, i radilo. Tko želi raditi u EU parlamentu, ima što raditi od jutra do sutra. Za razliku od Sabora. Tko ne želi, ne mora, plaća će mu svejedno doći.

Lova je u prvom planu

– Dan bi mi započeo oko osam kada bih okupio asistente i vidio što ćemo taj dan raditi. Potom bismo to pripremali. Od devet do 15 sati održavaju se sastanci i odbori, a za pauzu za ručak uzme se sat vremena između 13 i 16 sati. Nakon toga opet idu sastanci grupacija koji traju do 18, nekada i 19 sati. Navečer se uvijek nešto događa, bilo izložba bilo koncert, no ja sam na to rijetko išao. To je više za asistente i mlađe ljude – kaže Vuljanić. Da posla u Bruxellesu ima koliko hoćete, kaže i aktualna SDP-ova europarlamentarka Biljana Borzan. Ne pamti, kaže, kada je zadnji put uopće bila na glavnom trgu u Bruxellesu. U zgradu Parlamenta se, kaže, uđe po mraku i po mraku izađe, to je kao rudnik u kojem se non-stop sastanči, pregovara, dogovara…

– Znam da je lova svejedno u prvom planu i da je teško objasniti nekome tko ima jako malu plaću da je posao eurozastupnika, koji želi raditi i nešto napraviti, težak i naporan. Ne tražim ni da me netko žali što nisam sa svojom djecom, pogotovo kad su bolesna, što preko Viber grupa razgovaramo o njihovim problemima. To je moj izbor. A ako je već plaća takva kakva jest, trudim se dokazati da sve skupa to ima smisla – kaže Borzan. I ona, kao i većina kolega, u Bruxellesu unajmljuje hotelske sobe jer se nije htjela vezati uz stan. Uvijek nađe nešto blizu Parlamenta, ugodno i čisto, do 150 eura. Za razliku od Vuljanića, ona pak drži da je u Belgiji ipak sve skuplje nego u Hrvatskoj pa i cijene u kafićima i restoranima i namirnice u trgovinama. No dnevnica od 320 eura za jedan normalan život je i više nego dostatno, napominje.

– Nekada su eurozastupnici imali različite plaće, ovisno o zemlji iz koje su dolazili. Danas svi imamo isto. I ja i kolegica iz Londona koja se u Bruxellesu uvijek frizira jer kaže da joj je dvostruko jeftinije nego kod kuće. Meni je obrnuto. Ja se friziram u Osijeku jer je dvostruko jeftinije nego u Bruxellesu. To su te male razlike, ali nema modela kojim bi svi bili zadovoljni – kaže Borzan.

Nije za dodatno povećanje privilegija i za sebe kaže da nikada u politiku nije ušla iz očaja. Ima, kaže, svoju struku i danas-sutra ima gdje i što raditi. Oni mladi, dodaje, koji su ušli rano u EU parlament i u njemu bili glasni vjerojatno su mnogima i stali na žulj, zamjerili im se. Takvima se nakon mandata, dodaje, možda ipak teže snaći na tržištu rada. Vuljanić pak upozorava na još jedan aspekt rada u EU parlamentu.

– Sve vrijeme mog mandata salijetali su me razni predstavnici udruga, političkih pokreta, biznismeni. Svi žele da progurate neku ideju, traže uslugu. Ja to nisam radio jer ne smatram da je to posao Parlamenta, ali netko hoće. Siguran sam u to. Na svoje oči i uši čuo sam koliko se neki zastupnici mogu žestoko i zdušno zalagati za interese duhanske industrije i ostao iznenađen, a i sam sam pušač. Neću kazati da je tu riječ o mitu i korupciji, ali ako ja sada zastupam vaše interese, tko zna, možda ćete vi meni sutra za nešto trebati. Za ambiciozne i one koji od takvih stvari ne prežu nakon mandata lako se nađe mjesto u civilnom sektoru, industriji, marketingu, politici... – drži Vuljanić. Borzan pak smatra da je sve moguće pa i to, ali možda više kod zastupnika desnice, zagovornika krupnog kapitala.

– Pa tko će meni nešto dati, udruge potrošača možda – šali se Borzan i dodaje kako su kriteriji koji reguliraju sukob interesa u EU parlamentu ipak blaži nego ovdje kod kuće. U Saboru, kaže, zastupnik gotovo da ne može biti ništa. Kao zastupnica u EU parlamentu, kada bi za to imala vremena, mogla bi raditi i u struci i za to dobivati plaću ili čak imati i udjele u nekoj tvrtki, kao što je slučaj s mnogim njezinim kolegama.

A kako se radi u Saboru?

Da lobiranje nije ništa loše i nikako koruptivna radnja, naglašava Mirela Holy koja je 2014. godine osvojila mandat u EU parlamentu, ali ga i „prepustila“ Davoru Škrlecu jer je tada gradila stranku i nije mogla ići u Bruxelles. Danas ponovno pokušava doći do mandata, ovog puta preko liste svoje bivše stranke SDP-a na koju je došla kao nestranačka kandidatkinja, na poziv šefa SDP-a Davora Bernardića.

– Lobiranje koje nije kontrolirano i regulirano može se pretvoriti u koruptivnu radnju, ali u EU parlamentu postoji nešto što se zove Registar transparentnosti i svaki europarlamentarac kojemu pristupi netko iz lobističke organizacije dužan je to registrirati i prijaviti kao i svaki sastanak koji se dogodi između njih, vrijeme razgovora, temu o kojoj se raspravljalo… Kada se sve tako evidentira, lako je gledati na koji način se kasnije EU zastupnik ponaša u svom radu i kako glasa o određenim pitanjima – kaže Holy i dodaje kako nešto slično treba i Hrvatskoj. Prije svega, zakon o lobiranju kako bi se znalo što rade i hrvatski parlamentarci.

Za povlastice koje se primaju kaže da su doista ogromne za hrvatske prilike, što drži i za dnevnice od 320 eura unatoč činjenici da su i Bruxelles i Strasbourg skupi gradovi. Zato ne vidi nikakvog razloga da se te beneficije povećavaju, no ljudska pohlepa, dodaje, uvijek je bila univerzalna kategorija, ne nešto vezano samo za hrvatske političare. Danas ne žali što se jednom odrekla mandata. Tada nije bila u mogućnosti ići u Bruxelles jer je pokušavala izgrditi ORaH na čijem je čelu bila. U Živom zidu upozoravaju kako nisu samo visoke plaće i dnevnice eurozastupnika jedini troškovi EU parlamenta.

– Svaki od tih zastupnika ima i 24 tisuće eura mjesečno za asistente i 4200 eura za ured u domovini i troškove tog ureda. I sad ja vas pitam kakav je razmjer beneficija u odnosu na ono što su eurozastupnici napravili i u odnosu na ono kako ljudi u Hrvatskoj žive – naglašava Tihomir Lukunić, glavni tajnik Živog zida, stranke euroskeptika koja će se 26. svibnja i sama pokušati progurati u EU parlament na „omražene“ fotelje i to uz pomoć europskih populista koji, kad dođu u EU parlament, zaborave na štedljivost.

Suludi zahtjevi

Lukanić danas kaže kako su povlastice koje eurozastupnici dobivaju previsoke i kako će se zastupnici njihove stranke koji dobiju mandat svakako odreći dijela svojih primanja.

– Živi zid je od dva milijuna proračunskih kuna koliko smo dobili za tekuću godinu odvojio pola milijuna samo za samohrane roditelje. To je jedina garancija koju možemo dati da ćemo isto raditi i u EU parlamentu, a to je odvajati za potrebite u Hrvatskoj – obećava Lukunić. Njegova stranka nema dilema da financije i privilegije europarlamentaraca treba srezati kao i sve troškove EU parlamenta i uskoro će, nastavlja, Živi zid izići i s konkretnim prijedlozima kako to učiniti i u kojem opsegu.

– Ta povećanja koja se sada navodno traže nisu ništa drugo nego suluda. Osim toga, upravo EU birokracija koju financiraju bankarski karteli takvim iznosima omogućavaju privid demokracije jer kada si zastupnik i kada osjetiš beneficije, više nećeš ulaziti u sukobe sa svojim financijerima… Eurozastupnici se odvoje od stvarnog života i stvarnih problema u Hrvatskoj – kaže Lukunić i dodaje kako je Živi zid i za ukidanje dijela EU parlamenta koji je vezan za Strasbourg jer se više od 200 milijuna eura godišnje, kaže, troši samo za troškove putovanja na plenarne sjednice umjesto da se sve održava na jednom mjestu. I dnevnice su Živom zidu problematične.

Smatraju da je zastupnik koji dobiva 320 eura dnevno u potpunom neskladu s biračkim tijelom koje ga je izabralo na tu funkciju.

VIDEO Što nam donose izbori za EU parlament