Biljana Borzan, hrvatska europarlamentarka iz redova SDP-a, dobrano je prodrmala multinacionalne kompanije svojim istraživanjem o različitoj kvaliteti proizvoda u Europskoj uniji. Pojedine je proizvođače time prisilila da na hrvatske police pošalju jednako kvalitetne proizvode kakve kupuju i Nijemci. Žustro se borila i protiv bacanja hrane, koje se u Hrvatskoj baci i do tisuću tona na dan, a u EU čak 90 milijuna tona godišnje. Iako ima i onih koji bi je rado vidjeli na čelu SDP-a, ona poručuje da je trenutačno “posve posvećena završetku projekata kojima želi građanima učiniti život boljim”. Ova 47-godišnja Osječanka, liječnica po struci, ulazi i u utrku za još jedan mandat u Europskom parlamentu.
Po mnogima ste najbolja hrvatska europarlamentarka. Osjećate li se tako?
Ne razmišljam o sebi tako, radim posao za koji sam izabrana. Najveći mi je kompliment kada mi naši građani prilaze na ulici i obraćaju mi se sa svojim prijedlozima ili traže pomoć. Mislim da je cilj svakog političara biti prepoznat kao netko tko želi i tko će učiniti sve da pomogne. Prošle godine, kada sam dobila MEP Award, tzv. EU Oscara, za najbolju europarlamentarku u kategoriji ženskih prava, bila sam u apsolutnom šoku. Čovjek radi i trudi se najbolje što može raditi svoj posao, ne očekuje nikakvu posebnu nagradu, ali naravno uvijek je lijepo kad je vaš rad prepoznat.
Hoće li vaše ime ponovno biti na izbornoj listi za Europski parlament?
SDP je nedavno objavio imena svojih kandidatkinja i kandidata za listu i ja sam među njima. Prijedloge su davale županijske organizacije. Iznimno sam zahvalna i počašćena što je najviše organizacija predložilo upravo mene. Točan poredak ljudi na listi još nije utvrđen.
Zašto SDP tone? Je li za sve kriv, kako se stvara dojam, Davor Bernardić?
Predizborna kampanja nije vrijeme za unutarstranačke obračune i upiranje prstom u krivca, nego vrijeme zbijanja redova i aktivacije svakog člana u cilju što boljeg rezultata na izborima. U ovome trenutku na nama je da pokažemo viziju pravednije Europe u kojoj će svi građani biti ravnopravni i gdje će Hrvatska ostvariti sve prednosti članstva.
Osjećate li se vi, kao članica Predsjedništva, odgovornom za potonuće SDP-a?
Sve što imam reći o stanju u stranci, mojim prijedlozima da se situacija popravi te o pojedinačnoj odgovornosti, rekla sam svojim kolegama na stranačkim tijelima.
Ima u stranci onih koji bi vas htjeli vidjeti na njezinu čelu. Hoćete li se kandidirati za šeficu SDP-a?
Hvala im na tom viđenju, ali u ovom trenutku posve sam posvećena završetku projekata kojima želim građanima učiniti život boljim. Obećala sam da neću stati dok se ne izborim za to da smo ravnopravni građani EU kada je u pitanju kvaliteta proizvoda, da neću stati dok se prvo dizalo financirano iz fondova EU ne ugradi u zgradu koja ga nema, kao što nisam stala dok se nisam sa svojim kolegama u Parlamentu izborila da budemo ravnopravni građani EU kada kupujemo i naručujemo robu putem interneta.
Osjećate li da biste kao žena teže od muškarca došli na čelo stranke?
Mislim da je ženama uvijek teže profesionalno se ostvariti u našem društvu, a posebno u području kao što je politika. Ženama se i manje greške teško opraštaju. Međutim, unutar SDP-a uvijek sam imala potporu i nikad nisam osjetila među kolegama bilo kakav oblik diskriminacije.
Biste li podržali Zorana Milanovića u utrci za predsjednika države?
U svojih dvadeset godina u SDP-u sam radila i s Ivicom Račanom i sa Zoranom Milanovićem, smatram da su obojica odradila velik posao kako za SDP tako i za Hrvatsku. No bespredmetno je govoriti u ovom trenutku o daljnjem Zoranovu angažmanu, a da pri tom ne znamo pouzdano da ga takav angažman uopće zanima.
Smatrate li mogućim da SDP i HDZ budu u koaliciji zbog popularizacije populističkih stranaka?
HDZ je stranka koja sustavno osiromašuje našu državu. Sve afere vode do HDZ-a, a u posljednje vrijeme bave si i gušenjem medijskih sloboda. Mi s takvim ljudima nemamo što raditi.
Što jedete u Bruxellesu? Nosite li sa sobom hranu iz Hrvatske?
Volim ponijeti kulen i čvarke. U Bruxellesu najčešće jedemo u menzi Europskog parlamenta. To tipična hrana koja se kuha u golemim količinama, nije osobito ukusna, ali ja nisam pretjerano zahtjevna, bitno mi je da je obrok topao i da ne trošim previše vremena za ručak.
Žustro ste prozivali Nutellu da u Hrvatsku šalje lošiji proizvod nego u Njemačku? Jesu li vas zvali zbog toga?
Zvali su me iz Ferrera, kao i iz većine drugih tvrtki čiji su se proizvodi našli u istraživanju koje sam radila s Hrvatskom agencijom za hranu. Njihovo je pravo da zovu, a moja je dužnost da radim svoj posao u korist građana. Kada sam dokazala da su proizvodi u Hrvatskoj niže kvalitete i nerijetko skuplji od njemačkih, multinacionalke su se angažirale da obezvrijede rezultate, ali nisu uspjele. I danas mi je jako drago kad čujem da je moje istraživanje najkvalitetnije napravljeno u cijeloj Europskoj uniji, pogotovo zato što znam koliko smo radili da sve bude maksimalno stručno i transparentno. Najbolji je dokaz činjenica da je HIPP povukao dječju hranu niže kvalitete s našeg tržišta nakon objave rezultata i plasirao i nama njemačku kvalitetu.
Istraživanjem o kvaliteti proizvoda postigli ste i to da vas očajni građani svakodnevno zasipaju vlastitim lošim iskustvima i traže pomoć. U kakvom su položaju potrošači u Hrvatskoj?
Moj ured svakodnevno dobiva pritužbe potrošača, u šali kažem da smo otvorili potrošački centar. Mislim da ih dobijem oko tisuću na godinu. Sad će vjerojatno biti i više jer je Vlada ukinula financiranje Savjetovališta za potrošače. To su Savjetovališta pri potrošačkim udrugama koja su rješavala više od 60 tisuća upita godišnje i vratila ljudima na desetke tisuća kuna. Naša je Vlada, eto, procijenila da ne treba pomoći građanima u srazu protiv trgovaca i tvrtki koji su jača strana i ostavila nas potpuno nezaštićene. Vjerujem da će to dugoročno ostaviti katastrofalne posljedice za potrošačka prava u Hrvatskoj.
Kako se moglo dogoditi da u Hrvatskoj jedemo meso kao ono koje je stiglo iz Poljske?
Skandala s hranom bit će dok god je onih koji su voljni riskirati i kršiti zakon da bi zaradili, dakle uvijek. Naša je dužnost učiniti sve da bismo takve pojave sveli na najmanju moguću razinu, a za to su potrebne, među ostalim, dvije stvari: pojačati inspekcijski nadzor i pooštriti kazne. U prosincu 2019. počinje se primjenjivati nova EU regulativa o inspekcijama koja čini upravo to – daje šire ovlasti i zaduženja inspekcijskim tijelima, a Europska komisija dobit će široke ovlasti da zabrani izvoz hrane iz problematičnih država članica u kojima je učestalo kršenje propisa EU. Kako je „udar na džep“ najbolji način da se nekog odvrati od kršenja propisa, novi zakon propisuje da će kazna biti minimalno u visini stečenog profita.
Kakvu hranu u Hrvatskoj jedemo? Što nam dolazi na izloge? “Smeće” ili kvaliteta?
Sustav sigurnosti hrane u EU postoji i, premda se dogode neki propusti, on generalno funkcionira. Dakle, EU vodi brigu da se nitko ne otruje, međutim, ne vodi brigu, ili bar nije do sada, o tome jesu li proizvodi kvalitetni. Neke zemlje Europske unije štite se od loših uvoznih proizvoda dodatnim zakonima, no nažalost, mi tu mogućnost ne koristimo. Kada bismo imali zakone u tom smislu, svakako bismo tako pomogli i našim domaćim proizvođačima, čiji proizvodi kratko putuju do potrošača i zbog toga su sigurniji za konzumaciju.
Kad ćemo svi u Europi jesti i koristiti jednake proizvode?
Zakon koji guram već pet godina u završnim je pregovorima na razini EU. Ja sam dala sve od sebe da pozicija Europskog parlamenta bude najbolja moguća za hrvatske građane. Lako je raditi na nečemu za što postoji politička volja, ali u ovome su svi bili protiv mene osim istočnoeuropskih zastupnika. Ipak, pokazali smo da, kad zbijemo redove, zajedno možemo ispraviti nepravdu. Treba naglasiti da smo tek ulaskom u EU došli u priliku riješiti ovaj ponižavajući tretman. Da smo ostali izvan EU, vjerojatno bismo zauvijek ostali građani drugog reda. Sada je izuzetno važno kako će se postaviti Vijeće, pa sam poslala pismo ministru Horvatu da osigura i da pozicija Vijeća bude u najboljem interesu naših građana. Ako on odradi svoj dio, zakon bi trebao biti gotov u sljedećih nekoliko mjeseci.
Koji je put do što manjeg bacanja hrane u Hrvatskoj?
Prvo i osnovno što se mora napraviti jest stvoriti jednu točku, aplikaciju ili bazu podataka koja će na razini države spajati ponudu i potražnju – donatore i posrednike, odnosno humanitarne organizacije. Drugo, država treba iskoristiti nove mogućnosti fonda EU za pomoć potrebitima (FEAD) da bi premostila najveći problem posrednika, njihovu slabu logistiku, nedostatak prijevoznih sredstava, hladnjača, skladišta. Treće, nužno je obrazovati društvo, pogotovo mlade o vrijednosti hrane, o tome koliko truda i resursa ide u njezinu proizvodnju. Upravo sam dogovorila suradnju sa Svjetskom organizacijom za hranu (FAO) da se u hrvatske škole pokuša uvesti njihov pilot-program obrazovanja o hrani. Iz financijskih sredstava koja dobivam kao zastupnica dala sam prevesti priručnike i prateći materijal.
Zalažete se za ugradnju dizala u hrvatske zgrade. Koliko je to velik problem?
Ovisi, mladim i zdravim ljudima život u zgradi bez dizala eventualno je neugodnost, a starima, bolesnima i osobama s invaliditetom to je zatvorska kazna. U Hrvatskoj postoje 16.804 zgrade bez dizala, i u nedavno provedenoj anketi predstavnici njih gotovo dvije trećine izrazili su interes za projekt „Dostupnost do stana“ koji guram uz gospodina Manenicu iz Udruge umirovljenika HP-a i HT-a. Ostali smo šokirani tolikim interesom i pismima koje su očajni ljudi slali uz pretprijave. Onima koji kažu da je projekt populistički poručujem da pročitaju neke od tih životnih priča ljudi koji godinama nisu izašli iz stana.
Vaša inicijativa je da EU sufinancira ugradnju dizala. Koliki su, trenutačno, izgledi da EU na to pristane?
U Poljskoj se provodi program revitalizacije socijalno ugroženih naselja u sklopu kojeg se mogu sufinancirati dizala, Litva je također imala nešto slično. Europska komisija je još 2016. godine na moje zastupničko pitanje rekla da je projekt moguće financirati iz EU fonda za regionalni razvoj ako je takva mogućnost predviđena u nacionalnom operativnom programu 2014. – 2020. I u tome je problem, takav projekt nije bio predviđen, a Komisija je 2017. godine Hrvatskoj odbila izmjene i dopune operativnog programa radi iznimno loše stope povlačenja. Sada čekamo novu procjenu Komisije i, ako se stope povlačenja poboljšaju, ponovno će razmotriti izmjene i dopune. Dakle, dizala su, kao i mnogi drugi projekti, trenutačno taoci lošeg povlačenja novca iz fondova EU.
>> Tko je sve napustio SDP
Nije mi niti malo stalo do ovih besmislica kojima se drugarica Biljana bavi s ciljem privlačenja pozornosti na svoj lik i djelo. Ono što me zanima jest kako netko s takvim obiteljskim rodoslovljem kakvo ima drugarica Biljana može biti političartičar u Hrvatskoj i to još na nacionalnoj razini. U-žas !