Sve slobodno vrijeme Račan je posvetio Dijani

Ivica Račan upoznao je hrvatsko iseljeništvo preko supruge Dijane Pleštine. Dijana je bila dio nas, ona je dobro razumjela što znači biti iseljenik jer su i njezini roditelji bili pripadnici te zajednice. I Račan se rodio u iseljeništvu. U logoru! Kao što je pomogla suprugu da posjeti to mjesto i osobno se upozna s okrutnošću sredine u kojoj je tijekom Drugoga svjetskog rata živjela njegova majka, s istom je strašću Dijana Pleština uvjerila Račana da u izvandomovinstvu može pronaći ljude koji su spremni pomoći da se ostvari njegova vizija demokratske i poštene Hrvatske.

Kao predsjednik Vlade RH posjetio je Washington 2002. godine, a mi novinari bili smo iznenađeni skromnošću i čvrstim stavovima kojima je zastupao Hrvatsku na svakom sastanku, od Bijele kuće i susreta s američkim predsjednikom Georgeom Bushom, Condoleezzom Rice do sastanaka sa senatorima i kongresnicima na Capitol Hillu.

Jednako je bilo i u New Yorku, gdje je Račan održao niz poslovnih sastanaka, ali slobodno vrijeme posvećivao je svojoj Dijani. Brzo smo uočili kako na sve susrete dolazi temeljito pripremljen, čime je osvojio  simpatije i poštovanje američkih sugovornika. Svi su naglašavali njegovu reformatorsku ulogu devedesetih i golem doprinos izgradnji demokracije u Hrvatskoj. Ivica Račan nikad nije na tim susretima, a pitali su ga za mišljenje o prvom hrvatskom predsjedniku, ogovarao ili negativno govorio o Franji Tuđmanu.

Na primjedbe američke strane da je Tuđman bio pretjerano autoritativan, Račan je kratko odgovarao: “Trebalo je obraniti Hrvatsku, biti predsjednikom u zemlji pritisnutoj nepravednom agresijom.” I takvim je ponašanjem, suprotnim onom drugih hrvatskih političara, iznenadio nas novinare i iseljenike.

Upravo te godine Dijana Pleština odlučila je napustiti mjesto profesorice na američkom sveučilištu, vratiti se u Hrvatsku i posvetiti Ivici. Nama novinarima iskreno je  govorila, kako to Amerikanci čine, da voli Ivicu i da je brak s njim važniji od svega. Putovala je s premijerom uvijek tražeći pomoć za razminiranje Hrvatske i koristeći to vrijeme da budu što više zajedno.

Obilazak Times Squarea, najposjećenijeg trga u New Yorku, u lipnju 2002. godine, posebno ih je razveselio. Tada su za Večernji list kazali da su sretni. Dijana i Ivica nisu tražili od diplomacije da im organizira skupe zabave po New Yorku. Večer u jazz klubu na Manhattanu i hamburger bili su dovoljni.

Ivica Račan tada je bio iznenađenje svima nama koji ga nismo poznavali, a doživljavali smo ga kao komunističkog lidera vjerujući da je čovjek “staroga kova”. Svaki susret s njim, privatni ili službeni, otkrivao je da je riječ o posve drukčijoj osobi. Američko osiguranje tvrdilo je da tako opuštenog premijera, bez posebnih zahtjeva, nisu vidjeli ni pratili.