Odlaskom don Ivana Grubišića (81) hrvatska crkvena i politička scena ostala je bez osebujnog i specifičnog kreatora i sudionika društvenih zbivanja, koji je dao golem pečat vremenu u kojemu je živio i djelovao. Teško je da će u kratkom vremenu kod nas stasati ponovno takva osoba, koja će svojom pojavom jednako uzbuđivati i svoje pristaše i svoje protivnike. Naime, don Ivan Grubišić, još za svojih župničkih dana, bio je prilično atipičan svećenik, od toga da je odbijao uzimati novac za blagoslov kuća svojih župljana do toga da je otvoreno kritizirao crkvene vlasti, koje su ga tolerirale i/ili ignorirale sve dok se nije odlučio aktivno uključiti u politiku i kandidirati za Sabor.
Zagovarao lijeve stavove
– Ne bih ga gledao kroz prizmu njegova političkog djelovanja, ali on sam je uspio dobiti 16 posto glasova – rekao nam je njegov kolega sociolog dr. Dražen Lalić, kojega je Grubišić crkveno vjenčao kao nekrštenog, ishodivši prethodno dozvolu nadbiskupa Marina Barišića.
No, upravo mu je nadbiskup Barišić, na veliki gušt njegovih protivnika, osobito onih u Crkvi, zabranio služiti misu, ispovijedati, čak i nositi svećeničko odijelo kada je postao saborski zastupnik u prosincu 2011. kao kandidat Saveza za građansku i etičku Hrvatsku. Upravo kroz taj naziv, građanske i etičke Hrvatske, mogla se i promatrati politička vizija don Ivana Grubišića, koji je u jednom trenutku odlučio kockati se i sa svojim svećeničkim pozivom kako bi utažio glad za idealima pravednosti i jednakosti u društvu, kojega sustavno razjeda nemoral na svim razinama. Zagledan u Isusa iz Nazareta, don Ivan je pomalo naivno mislio kako se Kristova evanđeoska načela daju tek tako preslikati na društvene obrasce i nakon što društvo spozna tu istinu i progleda, postat će pošteno, moralno i svima ugodno za život.
– Možda se sve skupa najbolje može opisati imenom udruge koju smo zajedno osnovali: Hrvatska akademska udruga – čovjek nadasve. Upravo to “čovjek nadasve” bitna je odrednica i don Ivanova. No naišao je na zid i shvatio da se njegove entuzijastičke želje teško mogu ostvariti. Ali nije se dao pokolebati – rekla nam je njegova suradnica Mirjana Nazor. No, takav aktivizam priskrbio mu je etiketu „crvenog popa“, jer je otvoreno zagovarao lijeve stavove, što se u našoj Crkvi ne oprašta lako, a kako je sustavno išao „uz dlaku“ crkvenom mainstreamu, postao je u dijelu crkvenih krugova persona non grata, bez obzira na to što je Krista ljubio jednako kao što su ga ljubila njegova braća po istome tome Kristu. Tako se otvoreno zalagao za izmjenu ugovora Svete Stolice i Hrvatske, osobito u onome dijelu crkvenog financiranja, tvrdeći da bi pravednije bilo kada bi vjernici plaćali crkveni porez ili zagovarajući da se vjeronauk iz škole vrati isključivo u crkve.
Pouka svećenicima
– Don Ivan je bio pravi Božji čovjek, on je tisućama ljudi pomogao, izbjeglicama i drugima kad im je bilo najteže. Jedinu pogrešku koju je u životu napravio je to što se uključio u politiku. Dobri, pošteni i pristojni ljudi nemaju što raditi u politici, barem dok su u tolikoj manjini kao danas – rekla nam je prof. dr. Mirjana Krizmanić. No, don Ivan Grubišić umro je jučer u Svećeničkom domu u svome Splitu kao svećenik, kao što je i živio, a ne kao političar, što je pokušao biti. I taj bi njegov pokušaj trebao biti pouka svim svećenicima kojima „zamiriše“ politika. Lijeva ili desna, svejedno.
pokoj mu duši...o mrtvima sve najbolje....ali o novinarima....zašto nigdje ne navodite da nije don....nije bio pripadnik crkve već je iz nje otišao ili izbačen... prema tome nije svećenik niti don!