Jedina zapadna zemlja koja nije zatvorila škole, parkove, kafiće...

Još od Alfreda Nobela Švedska vjerojatno nije dala nekoga tko toliko golica i intelekt i maštu cijelog svijeta, tko istovremeno postaje dio i znanstvene i popularne kulture, kao sada Anders Tegnell. Glavni epidemiolog švedskog Zavoda za javno zdravstvo možda je postao "čuđenje u svijetu", ali kod kuće, među Šveđanima, što je zapravo jedino važno mjerilo jer njegov je posao da se o njima brine i njima odgovara, uživa veliko povjerenje.

Kad smo ga prije desetak dana gledali kao gosta na virtualnoj tribini u organizaciji transatlantskog think-tank instituta German Marshall Fund, sat vremena je vrlo smireno, samouvjereno objašnjavao zbog čega smatra da je švedski model borbe protiv novog koronavirusa dobar smjer od kojeg ni on ni Švedska neće odustati.

Švedska je, podsjetimo, praktički jedina zemlja razvijenog Zapada koja nije zatvarala škole, parkove i druga mjesta rada i provoda pred najezdom koronavirusa.

Čuđenje u svijetu

Šveđani su čuđenje u svijetu, ali kad pogleda brojke iz istraživanja javnog mnijenja, Tegnell nema nikakve dvojbe. Zapravo, pogrešno bi bilo pomisliti da se glavni švedski epidemiolog vodi anketama. Ponajprije se vodi znanošću i znanjem koje ima i koje sada primjenjuje u ovu situaciju na način na koji je toliko drukčiji od rješenja drugdje u svijetu. Ali, kad se pogledaju ankete, kaže Tegnell, vidi se da se gotovo 80 posto Šveđana slaže s mjerama koje su uvedene prema njegovim i savjetima njegova tima. A od onih 20-ak posto koji se ne slažu, veći dio smatra da su mjere trebale biti blaže i da su više trebale voditi računa o očuvanju ekonomskih aktivnosti!

Dok manji dio smatra da su trebale biti oštrije i više štititi zdravlje građana. Ali - pitaju se mnogi u svijetu, a posebno švedski susjedi Norvežani, Danci i Finci, koji su svi išli u smjeru zatvaranja društva pred koronavirusom - nije li brojka smrtnih slučajeva u Švedskoj alarmirajuća? Švedska, naime, ima gotovo 200 mrtvih na milijun stanovnika, dok je u svim okolnim zemljama ta brojka ispod 70. Tegnell, kao i neki drugi švedski epidemiolozi i znanstvenici, ostavlja dojam da se vodi rečenicom koju je ovih dana izgovorio jedan Englez: proglašavati nečiji uspjeh ili neuspjeh kao konačan rezultat u ovoj fazi globalne pandemije bilo bi kao proglašavati već 1942. pobjedu ili poraz u II. svjetskom ratu. Usporedit ćemo podatke za godinu dana, kažu Šveđani, koji vjeruju da bi se u ostalim zemljama smrtnost od koronavirusa mogla povećavati kako krene popuštanje mjera samoizolacije.

- Svjedočimo tsunamiju jedne prilično blage bolesti koja preplavljuje cijelu Europu i neke države rade jedno, neke rade nešto drugo, ali na kraju će razlika između mjera ove ili one države biti vrlo mala - kaže Johan Giesecke, švedski znanstvenik koji je prije Tegnella bio glavni državni epidemiolog, od 1995. do 2005., a potom i glavni znanstvenik Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, od 2005. do 2014. (sada je u mirovini, ali savjetuje Tegnella i švedski Zavod za javno zdravstvo u ovoj globalnoj pandemiji). Kad bolest COVID-19 naziva blagom, misli na to da golema većina građana neće ni osjetiti simptome, pri čemu ne spori da su najugroženiji stariji ljudi i oni s kroničnim bolestima, koje sve treba zaštititi kao ranjive skupine. Ali i on uvjerava da mjere zatvaranja cijelih ekonomija, društava i država može imati gore posljedice od same bolesti pred kojom se sve to zatvorilo.

- Posljedice tog zatvaranja mogle bi biti goleme. Najviše me brinu diktatorske tendencije u istočnoj Europi. Orbán je sada doživotno diktator u Mađarskoj. To možda slijedi i u drugim zemljama. A s kojim ciljem? Zato da ljudi, koji će umrijeti, umru nekoliko mjeseci kasnije - kaže Giesecke u dosta otvorenom, ali na trenutke i grubo zvučećem intervju za YouTube kanal UnHerd. Anders Tegnell objašnjava da i švedski pristup u borbi protiv koronavirusa ima isti cilj kao i pristupi drugih zemalja. Taj cilj je "izravnavanje krivulje", odnosno usporavanje širenja virusa kako bi se zdravstveni sustav imao snage i kapaciteta nositi s brojem novooboljelih. Jedino po čemu se švedski pristup razlikuje od ostalih jest u tome što državna vlast nije zapovjedila nešto građanima, nego savjetovala, računajući da će se građani sami kontrolirati i prilagoditi svoje ponašanje novim uvjetima.

Virus u staračkim domovima

- U redu, Švedska ima viši stupanj smrtnosti od koronavirusa nego susjedne zemlje. Ali taj broj umrlih nije znak neuspjeha naše politike, nego neuspjeha u našem sustavu domova za starije i nemoćne. U tom dijelu napravili smo grešku, nismo na vrijeme vidjeli slabosti u tom sustavu - priznaje Tegnell. U svemu drugom, inzistira, nema greške. Švedska nije zatvarala osnovne škole i predškolske ustanove. Nije zatvarala kafiće i restorane, samo im je dala preporuke poput držanja razmaka između gostiju koji sjede za stolovima. Zabranila je javna okupljanja samo za više od 50 ljudi.

Video: Krunoslav Capak o popuštanju mjera

Video: Večernji TV

- Većinu mjera uveli su na dobrovoljnoj osnovi. To je u skladu s tradicijom javnog zdravstva u našoj zemlji. Naš zakon o sprečavanju širenja epidemije kaže da pojedinac ima odgovornost da ne širi zarazu. To je praktički glavni paragraf zakona - kaže Tegnell u razgovoru za German Marshall Fund (GMF). Svaka država imaju svoju kulturu i tradiciju, koje sežu i do pitanja kao postići poslušnost građana. Neke zemlje, poput Španjolske, u ovoj su krizi oko koronavirusa postigle poslušnost građana drakonskim mjerama zabrane nepotrebnih izlazaka na ulicu pod prijetnjom kazni i uhićenja. Zemlja poput Švedske ne može to zamisliti, jer u njezinoj je tradiciji i kulturi postizanje poslušnosti građana kroz samosvijest i samoreguliranje svakog pojedinca. Kroz svijest svakog pojedinca o tome da ima odgovornost za ponašanje u zajednici. Sociolozi objašnjavaju da to ne znači nužno da je jedna zemlja u pravu, a druga u krivu, i da se mjere ove koja je u pravu trebaju preslikati na ovu koja je u krivu. To naprosto znači da zemlje imaju svoju nacionalnu logiku, pa i u borbi protiv virusa koji je u svim zemljama isti, ali i drukčiji baš zbog toga što u drukčijim zemljama pobudi drukčiji set vrijednosti, društvenih praksi i institucionalnih reakcija.

Švedska je propisala da inspektori za javno zdravstvo imaju ovlasti zatvoriti kafiće ili restorane koji se ne pridržavaju savjeta o razmaku između gostiju, ali nijedna kazna još nije napisana, nijedan lokal još nije zatvoren. Unatoč fotografijama koje jasno pokazuju da su neki kafići i restorani puni kao da epidemija ne postoji, a noćni klubovi vikendom rade punom parom. Je li ipak moguće da Šveđani, unatoč lijepoj tradiciji javnog zdravstva i unatoč kulturi koja polazi od odgovornosti svakog pojedinca, griješe? I da će tek kasnije požaliti zbog grešaka? Jedan Šveđanin, u potpuno neformalnim, prijateljskim razgovorima u Bruxellesu, iznosi mi svoju teoriju o tome da je Švedska zapravo zemlja oštećena - mirom. Ne ratom, doslovno mirom, u kojem uživa dulje od dva stoljeća, što je za europske standarde povijesnih izmjena rata i mira prilično dugo, pa u kolektivnom pamćenju možda i nema pojam o tome kako izgledaju velika stradanja poput ratnih. Po toj teoriji, Šveđani jednostavno ne vjeruju da se dramatično loše stvari mogu dogoditi baš njima i njihovu društvu i državi. Pa lako ostanu zatečeni kad se nešto neočekivano dogodi, što se pokazalo i u velikoj migrantskoj krizi 2015. - 2016., kad Šveđani nisu mogli ni zamisliti da zatvaraju granice, ali s vremenom im je to misao ipak došla, pa su to i učinili, a ostali su im politički ožiljci s kojima se još uvijek nose. S druge strane, u razgovoru s nekim drugim kolegama, poput hrvatskog novinara u Švedskoj Slobodana Mufića, vidim da su čak i u tako "otvorenoj" zemlji neke mjere opreza vidljivije nego u tako "zatvorenoj" zemlji kao što je Belgija, gdje me kronična bolest uha primorala da idem na specijalističke preglede u bolnicu čak i u ovo doba koronavirusa. U bolnicu u Bruxellesu ulazim potpuno slobodno, samo me pitaju imam li zakazan termin, daju mi običnu masku za lice i puštaju dalje.

Dok u Švedskoj, kaže Mufić, čija supruga radi u jednoj bolnici na odjelu nevezanom za one na kojima se liječe oboljeli od COVID-19, ljudi uopće ne mogu ući u zgradu bolnice ako prije ne prođu kroz šator ili neki drugi improvizirani punkt na kojem im se mjeri temperatura.

Različite strategije

Belgija je rekorder po broju smrtnih slučajeva od koronavirusa na milijun stanovnika (568; a za Belgijom slijede Španjolska 474, Italija 422, Francuska 326, Ujedinjena Kraljevina 281, Nizozemska 242, pa Švedska 198... Hrvatska ima 12 mrtvih na milijun stanovnika). Ali u Belgiji je također većina smrtnih slučajeva zabilježena u staračkim domovima, ne u bolnicama, i belgijske vlasti na kritike zbog neslavnog rekordna odgovaraju tvrdnjom da je Belgija jednostavno najpoštenija u statistici i da druge zemlje ne računaju staračke domove na tako transparentan način pa, ako se već zemlje žele uspoređivati, realnije bi bilo podijeliti belgijsku brojku na pola. Što opet dovodi do Tegnellove tvrdnje da treba biti oprezan u usporedbi različitih strategija i statističkih podataka u različitim zemljama.

- Mi u Švedskoj pokušavamo zaštititi starije ljude i u tome dosad nismo uspjeli, moram to priznati - rekao je glavni švedski epidemiolog 15. travnja. Dan ranije, 22 švedskih znanstvenika u otvorenom pismu u listu Dagens Nyheter kritiziralo je Tegnellovu strategiju obrane zemlje od koronavirusa i pozvalo političare da ne slušaju glavnog epidemiologa već da uvedu strože mjere zatvaranja u samoizolaciju. Anders Tegnell je na te kritike odgovorio tvrdnjom da se temelje na pogrešnim podacima. Jedno je, ipak, sigurno: Šveđani su bili jako sretni kad je Velika Britanija u početku imala mjere slične švedskima.

- To je dalo određeni kredibilitet onome što i mi radimo. Ali onda je premijer Boris Johnson napravio zaokret za 180 stupnjeva - kaže Johan Giesecke, Tegnellov bivši šef i sada savjetnik. Britanska je vlada napravila zaokret nakon analize tima epidemiologa sa sveučilišta Imperial College u Londonu, koja je izračunala da bi koronavirus mogao ubiti 510 tisuća Britanaca ako se ne poduzmu nikakve epidemiološke mjere, 250 tisuća ako se poduzmu blaže mjere poput onih u Švedskoj, a samo 20 tisuća ako se poduzmu drakonske mjere, "lockdown" kakav je na kraju Velika Britanija i uvela.

Čut ćemo se za godinu dana

- Kao i svaki model, i taj se temelji na pretpostavkama, a pretpostavke tog izračuna su žestoko kritizirane. Dokument nikad nije objavljen kao znanstveni rad, nije prošao peer-review. Ima puno grešaka i previše je pesimističan.

Jedna od grešaka je što tretira broj bolničkih kreveta za intenzivnu njegu kao statičan broj. Iako se to nigdje ne događa u svijetu. Švedska je utrostručila kapacitet odjela intenzivne njege - kaže Johan Giesecke. Naš kolega novinar Slobodan Mufić, čije dijete cijelo ovo vrijeme redovito pohađa švedsku školu, kaže kako mu se čini da su Šveđani ipak previše opušteno reagirali, ali i da su zemlje poput Hrvatske možda trebale krenuti s blažim mjerama jer lako je moguće da će nas gospodarska kriza skupo koštati. Tek treba vidjeti kako će se širenje koronavirusa kretati u zemljama koje su počele ili će tek početi postupno popuštati u strogim mjerama zatvaranja, koje su već srozale gospodarsku aktivnost i pokrenule duboku recesiju. - Možemo se ponovo čuti za godinu dana pa ćemo analizirati što je bilo dobro, a što nije u različitim mjerama različitih država - završio je Tegnell ono javljanje za think-tank GMF.