Amerikanci na biralištima odlučuju o tome hoće li dopustiti povratak u Bijelu kuću bivšem predsjedniku i gubitniku izbora 2020. Donaldu Trumpu – što bi bio prvi takav slučaj nakon 1892. godine – ili će Sjedinjene Države prvi put dobiti predsjednicu, demokratkinju i dosadašnju potpredsjednicu Kamalu Harris. Riječ je o povijesnim izborima, čiju je važnost, kako za Ameriku tako i za cijeli svijet, nemoguće precijeniti. Amerikanci biraju i svih 435 članova Zastupničkog doma Kongresa, koji imaju dvogodišnji mandat, kao i trećinu članova Senata, koje biraju na šestogodišnji mandat, ali ti su izbori, iako je kontrola nad Kongresom skoro podjednako važna kao i tko će biti u Bijeloj kući, u sjeni predsjedničkih izbora.
"Nenormalni" izbori
Na ovim izborima za najvažniji politički ured na svijetu natjecao se kandidat koji dovodi u pitanje legitimitet izbora i američke demokracije u cjelini, i koji je već jednom prije četiri godine nasilnim putem pokušao spriječiti primopredaju vlasti. Trump sada najavljuje demontažu demokratskog sustava i kompletnu političku i društvenu preobrazbu Amerike, ukidanje vladavine prava i neovisnog sudstva, podređivanje žena koje više neće moći autonomno odlučivati o svojoj sudbini i koje će se morati podrediti muškarcima, kao i uvođenje određene vrste izborne rasne segregacije, koja će pripadnicima američkih manjina ograničiti ili onemogućiti izlazak na izbore i politički angažman. Međutim – i to je ono zbog čega cijela Amerika strepi od ovih izbora – čini se da Trump ni ovaj put nije spreman prihvatiti ništa osim svoje pobjede.
Da je riječ o posebnim izborima svjedoči i povlačenje demokratskog kandidata Joea Bidena iz utrke samo tri mjeseca uoči izbora, ulazak Kamale Harris u utrku u posljednji trenutak, kao i dva neuspješna atentata na Trumpa. Izbore je pratila ekstremna polarizirajuća retorika, u kojoj su se kandidati optuživali da su fašisti i komunisti. Utrka je bila krajnje neizvjesna i ne bismo se trebali čuditi ako ime pobjednika ili pobjednice ne doznamo još danima nakon izbora. Naime, u normalnim okolnostima bilo bi očekivano da televizijske mreže, kao što je to na američkim izborima uobičajeno, pobjednika proglase u izbornoj noći, nekoliko sati nakon zatvaranja birališta. Međutim, ovaj put zbog velikog broja onih koji su glasali prije izbornog dana, kojih je skoro 80 milijuna, kao i zbog tijesne utrke i očekivanih pokušaja opstrukcije, nije riječ o "normalnim" izborima.
>>> FOTO Swing države, elektorski glasovi... Evo kako funkcioniraju američki predsjednički izbori
Prebrojavanje glasačkih listića u nekim će državama, posebno u onim najvažnijim, potrajati i nekoliko dana, a možda i dulje. Prvi rezultati počeli su pristizati noćas poslije dva sata po našem vremenu i samo u slučaju velike prednosti jednog ili drugog kandidata može se očekivati da ćemo već danas doznati i ime pobjednika, ali to je malo je vjerojatno. Prije četiri godine Biden je proglašen pobjednikom tek četiri dana poslije izbora, dok je na izborima 2016. Hillary Clinton priznala izborni poraz već sljedeće jutro nakon izbora.
Iako vjerojatno nećemo znati tko je pobijedio, danas ćemo na temelju dostupnih rezultata ipak moći zaključiti u kojem se pravcu stvari kreću i tko ima veće izglede za pobjedu. Presudni će biti rezultati iz tzv. promjenjivih država, koje nisu jasno republikanske ili demokratske, i kojih je na ovim izborima sedam. U tim državama, a riječ je o Pennsylvaniji, Michiganu, Wisconsinu, Sjevernoj Karolini, Georgiji, Arizoni i Nevadi, Harris i Trump bili su skoro posve izjednačeni, s razlikama u okviru statističke pogreške, što je dodatno otežavalo vjerodostojno predviđanje izbornog ishoda.
Naime, Amerikanci predsjednika ne biraju neposredno, većinom glasova, nego po anakronom elektorskom sustavu koji su osmislili očevi američke republike i koji je do danas u osnovi ostao nepromijenjen. Birači na predsjedničkim izborima u svakoj državi po većinskom modelu najprije biraju elektore, čiji je broj na temelju broja njihovih predstavnika u Kongresu i broja stanovnika unaprijed određen, a tek zatim elektori biraju predsjednika. Elektorski kolegij ima ukupno 538 elektora, a za izbornu pobjedu potrebno je osvojiti najmanje 270 elektorskih glasova. Broj elektora koji ima svaka država određen je prema broju predstavnika u Kongresu, kao i broju stanovnika, koji se revidira svakih 10 godina nakon popisa stanovništva.
VEZANI ČLANCI:
Osiguravajući ravnopravnost većih i manjih država, elektorski sustav favorizira potonje, zbog čega se može dogoditi da na izborima pobijedi kandidat koji je osvojio manje glasova birača, što se dogodilo 2000. i 2016. godine. Većina država tradicionalno bira demokratskog, odnosno republikanskog kandidata, a tako će biti i ovaj put. Zbog toga je za pobjedu ključno osvajanje promjenjivih država, a osobito Pennsylvanije, koja ima i najviše elektora - 19. Ako osvoji Pennsylvaniju, a to bismo mogli doznati već danas, Kamala Harris vjerojatno će postati nova predsjednica, dok bi joj poraz u Pennsylvaniji iznimno otežao osvajanje Bijele kuće, kao što bi osvajanje Pennsylvanije Trumpu ponovno otvorila njezina vrata.
Tako je bilo i prije osam godina, kada je Trump na veliko iznenađenje demokrata uspio osvojiti Pennsylvaniju, Wisconsin i Michigan, industrijske države na sjeverozapadu zemlje, koje su do tada bile tradicionalne demokratske utvrde. Trumpu je tada to tada donijelo izbornu pobjedu s 304 osvojena elektorska glasa, prema 227 elektorskih glasova koliko ih je osvojila Hillary Clinton. Poraz u Pennsylvaniji, Wisconsinu i Michiganu presudio je Trumpu prije četiri godine, kada je te države osvojio Biden, kao što ih sada za pobjedu mora osvojiti i Kamala Harris. Postoje i drugi putevi koji demokratsku kandidatkinju u slučaju poraza u nekoj od tih država vode prema pobjedi, ali ti su putevi puno teži I manje vjerojatni. Trump je u ipak nešto lakšoj situaciji. Ako osvoji barem Michigan, vjerojatno će i Bijelu kuću.
Nitko nije mogao unaprijed reći tko će osvojiti te tri države, kao i Sjevernu Karolinu, Nevadu, Georgiju i Arizonu. Oni koji su uvjeravali da znaju kakav će biti izborni rezultat, a takvih je i ovaj put bilo puno, obmanjivali su javnost, s obzirom na to da se ovaj put radilo o jednoj od najneizvjesnijih utrka u modernoj američkoj povijesti, pri čemu valja voditi računa da su se predizborne ankete na posljednjih nekoliko izbornih ciklusa pokazale kao krajnje nepouzdane. Ankete su 2016. podcijenile Trumpa i potporu koju je taj multimilijarder, nekretninski mogul i populist uživao među američkim biračima, što i nije neočekivano s obzirom na to da je tada mnogima bilo neugodno priznati da će glasati za Trumpa.
>>> FOTO Dugački redovi na biralištima, šapice na glasačkim listićima: Pogledajte kako izgledaju izbori u Americi
Slično se ponovilo i na izborima 2020., da bi zatim ankete na kongresnim izborima 2022. najavile veliku pobjedu republikanaca i potop demokrata, što se ponovno nije dogodilo. Neki analitičari danas misle da ankete podcjenjuju potporu koju Kamala Harris uživa u osobito ženskom, ali i muškom dijelu biračkog tijela, na što je ukazivao i jedan predizborni spot demokratske kandidatkinje, koji je poručivao ženama i muškarcima da je glasanje tajno ("što se dogodi u glasačkoj kabini ostaje u kabini") i da njihovi partneri ne moraju znati za koga su glasali.
Ove smo godine dobili i dodatne dokaze da se ne treba previše oslanjati na ankete, a u SAD-u postoji jako na desetke, pa i na stotine različitih predizbornih anketa. Jedan dio anketa ove je godine bio povezan s republikanskom strankom, a njihov je cilj bio favoriziranje Trumpa i stvaranje dojma da Trump uživa veliku i nedostižnu prednost i da ne može biti poražen bez izbornih prevara. Riječ je, ponovno, o pripremi terena za osporavanje i negiranje izbornih rezultata, slično kao i 2020., sama ovaj put uz puno ozbiljnije pripreme, a možda i posljedice. Trump je i prije izbora optužio demokrate da pokušavaju ukrasti izbore, i ovaj put bez ikakvih dokaza, što povećava strah od reprize 2020. godine.
VEZANI ČLANCI:
Oči cijelog svijeta uprte su prema američkim izborima, a osobito Europe, koja je s vidljivom nervozom iščekivala američku odluku. Brojni analitičari upozoravaju da će najvišu cijenu američkih izbora platiti upravo Europa, i to bez obzira na to hoće li na izborima pobijediti Trump ili Harris. Direktor Njemačkog ekonomskog instituta (IW) u Kölnu Michael Hüther u komentaru u njemačkom Focusu upozorava da bi Trumpov trgovinski rat s Europom i uvođenje 10-postotnih carina na uvoz iz Europe samo Njemačku stajao 180 milijardi eura u četiri godine, dok bi taj trošak za cijelu EU, pa i Hrvatsku, bio još viši, što bi, kako kaže, bila katastrofa za Njemačku i Europu. Pritom valja imati na umu da je i Bidenova administracija dosljedno slijedila Trumpov protekcionistički kurs, kao što bi i administracija Kamale Harris, unatoč zajedničkim vrijednostima i formalno prijateljskim odnosima, o čemu svjedoči činjenica da je demokratska kandidatkinja pragmatično zaoštravala politiku prema slobodnoj trgovini tijekom kampanje, čime se približila Trumpovim stajalištima.
>>> FOTO Karijera mu je krenula uz 'tatin poguranac', zarađivao milijarde i doživio bankrote: Dječak plavih očiju opet želi biti prvi čovjek SAD-a
Opasnost i za NATO
Iako je NATO ipak nekako preživio prvi Trumpov mandat, malo je vjerojatno da bi preživio i drugi, što znači da bi se u tom slučaju Europa, i to odjednom, preko noći, našla u posve novoj financijskoj, sigurnosnoj i geopolitičkoj situaciji. Europske članice NATO-a morale bi nastaviti dalje bez SAD-a, iako je vjerojatno i da bi neke članice EU svoju zaštitu pokušale osigurati bilateralnim sporazumima s Trumpovom Amerikom, dok bi se neke možda vratile pod okrilje Rusije. U tom bi slučaju vjerojatno ponovno ojačale veze između Velike Britanije i EU, po uzoru na nedavno potpisani obrambeni sporazum Britanije i Njemačke, s obzirom na to da bi Trumpov povratak vjerojatno doveo u pitanje i britanske "specijalne odnose" s Washingtonom, a Europa bi se bez američkog nuklearnog štita morala osloniti na jedine dvije europske nuklearne sile, Francusku i Britaniju.
U slučaju Trumpove pobjede i većinu troškova rata i obrane Ukrajine morat će preuzeti Europa, iako se mnogi pitaju koliko je to realno, ali i u slučaju pobjede demokratske kandidatkinje od Europe će se tražiti puno više, premda će Kamala Harris pritom zasigurno biti pažljivija i pristojnija od Trumpa. Drugim riječima, bez obzira na to tko pobijedio na izborima, Trump ili Harris, jedno je sigurno – Europa će se morati više okrenuti sebi, a europska strateška autonomija, ako ujedinjena Europa želi preživjeti, morat će postati više od floskule.
>>> FOTO Pogledajte kako se tijekom godina mijenjala Melania Trump: Bivša manekenka u braku je s Donaldom već 19 godina
Samo maloumniku može biti svejedno da li Trump koji je godinama uporno dokazivo da je opasan degenerik