Svi bitni u zemlji slušaju Nijemce

Prema informacijama Bloomberga objavljenim krajem ovoga tjedna, dugoočekivani novi poticajni program Europske centralne banke počet će oprezno i skromno. Zanimljivo je da i ta informacija ne uzbuđuje previše domaće medije kao ni hrvatski politički establišment iako je riječ o jednom od najbitnijih i najkrupnijih političko-interesnih i ekonomsko-teoretskih prijepora u eurozoni. Isto tako, taj nedostatak interesa iznenađuje jer će konačna politika imati itekakav utjecaj i na zemlje izvan zone, pa i na Hrvatsku.

Više od trilijun eura

Riječ je, podsjetimo, o dubokom sukobu snažnih zemalja eurozone. S jedne strane se Italija i Francuska, koje su preopterećene visokim javnim dugovima, zalažu za labavljenje fiskalnih odrednica Maastrichtskog sporazuma te za još ekspanzivniju politiku Europske centralne banke. S druge strane, Nijemci su konzervativniji; zalažu se za fiskalnu disciplinu i za oprezniju monetarnu politiku. Što se tiče fiskalne discipline, čini se da je tu njihov utjecaj uz podršku grupe dobrostojećih zemalja bio presudan te neće biti hazardiranja novim fiskalnim probojima. Međutim, kad je u pitanju zajednička europska monetarna politika, čini se da se tu stvari još važu, a dojam je da Hrvatska i ne razmišlja o tome što bi joj se tu trebao (ne)sviđati. OK, naši lideri imaju svoje osobne impresije, ali nema oficijelne politike, a kamoli procjena i kalkulacija. A situacija je dramatična.S jedne strane njemački ministar financija i guverner Bundesbanke poručuju da je monetarna politika došla do svojih limita jer je likvidnost na financijskim tržištima sad daleko iznad potrebne razine, o čemu svjedoče ne samo rekordno niske kamate ECB-a nego i iznimno niski prinosi koji se nude kod plasmana državnog i u značajnoj mjeri korporativnog duga. Ipak, Francuzi i Talijani Marija Draghija, guvernera Europske središnje banke, guraju iznova preko granice neortodoksne monetarne politike, odnosno u veliki val kupnje ABS-ova i obveznica, tj. vrijednosnica osiguranih paketima kartičnih i potrošačkih kredita ili pak nekretninama. Vode se velike polemike o tome koliko to povećanje bilance ECB-a treba biti veliko i agresivno. Govorimo o više od trilijun eura kojima bi Draghi trebao napumpati europsku ekonomiju, ali je vrlo nejasno može li se uz oprezno definirane kriterije ECB-ova otkupa vrijednosnica dosegnuti takva brojka. To što će prema neimenovanim izvorima ECB-a kupnja vrijednosnica osiguranih imovinom početi oprezno i sporo, može se protumačiti time da Njemačka i druge opreznije zemlje čvrsto drže pozicije. No, svakim mjesecom u kojem ECB ne uspijeva isporučiti višu, odnosno ciljanu inflaciju fiskalno napetim zemljama (Francuskoj i Italiji), rast će i pritisak na agresivniju politiku.

Iako je jasno da u tim velikim igrama mali hrvatski glas ništa ne znači, bilo bi lijepo znati računamo li na njemačku dosljednost ili na to da će nas neortodoksna ekspanzivnost monetarne politike povući prema rastu na repu Italije i Francuske. U ovom broju Obzora lider oporbe Tomislav Karamarko izjasnio se, ugrubo prepričano, da razumije zahtjeve Talijana i Francuza, ali da se HDZ želi držati njemačke doktrine.

Šef oporbe kao i guverner HNB-a

O politici ECB-a guverner HNB-a Boris Vujčić ne želi se izjašnjavati javno, barem kad je u pitanju prijepor između velikih zemalja, ali je poznato da je u neslužbenim razgovorima veliki pobornik fiskalne discipline i strukturnih reformi. Drugim riječima, i guverner je, kao i šef oporbe, skeptičan prema eksperimentima te dijeli bojazan da bi ekstravagantno veliki otkupi vrijednosnica od strane ECB-a mogli voditi novom, opasnom napuhavanju imovinskih balona na pojedinim europskim tržištima.

Iz izjava potpredsjednika Vlade za gospodarstvo Branka Grčića jasno je da hrvatske fiskalne vlasti ne namjeravaju inzistirati na rigidnosti fiskalnih pravila. Štoviše, očekuju od Europske komisije što mekši pristup. Isto tako, uopće nije tajna da ministru Lalovcu nevjerojatno odgovara opušteno stanje na financijskim tržištima. Donedavno smo se uz bolje fiskalne perspektive uspijevali zadužiti po kamati od 6,5 posto te smo svi skupa raspravljali koji nas fiskalni užas čeka kad nam uz pad rejtinga počnu naplaćivati kamate više od 7 posto. Već se počelo pisati o tehničkom bankrotu, ali je, naizgled kontradiktorno, došlo do daljnjeg urušavanja našeg rejtinga uz smanjivanje cijene zaduživanja. Sada se ministar Lalovac može zadužiti uz prinos od samo 3,75 posto, ali to opet ne znači da je hrvatski proračun izvan opasne zone. Uz rast deficita prema 18 milijardi kuna i daljnji rast javnog duga, Hrvatska je i dalje pod prijetnjom urušavanja javnih financija ako dođe do trenda rasta kamata na međunarodnom financijskom tržištu. To je možda razlog što ministar Lalovac održava na životu priču o narodnim obveznicama, a koju je prvi put javno lansirao još dok je bio samo zamjenik Slavka Linića.

Sve u svemu, ministar Lalovac ima puni interes poduprijeti ekspanzivnu monetarnu politiku Italije i Francuske unatoč njenoj implicitnoj neizvjesnosti, pa možda i neodgovornosti. Međutim, u kratkom razgovoru s Borisom Lalovcem doznali smo da stav o monetarnoj politici prepušta guverneru Vujčiću koji je i zadužen za vođenje nacionalne monetarne politike, dok je o pitanju fiskalnih rješenja i on – Nijemac.Sad treba pričekati i vidjeti što će se događati. Odbačena je ideja da ECB autsorsa kupnju vrijednosnica vanjskim menadžerima. Bilo bi zaista ekstravagantno da otkupe vrijednosnica vode vanjske institucije. Kreatori politike odlučili su da otkup ipak vodi izravno ECB, ali po preporuci vanjskih savjetnika.

Ako Draghijev početni skromni plan otkupa ubrzo ne rezultira inflacijom, čak se i konzervativni financijaši slažu da bi trebalo krenuti u kupnju velikih razmjera. 

>> Od 2000. dug države povećao se četiri i pol puta i još raste 

>> Mole za inflaciju – Talijani i Francuzi traže da se pokrenu neortodoksne mjere