Kad zazvoni telefon, sa strahom se javlja na poziv, kaže nam Anica Pribanić iz udruge Šapa u srcu Ogulin. Iako je udrugu osnovala kako bi spašavala životinje i pomagala im, svakim danom to joj se sve više čini nemogućom misijom.
– Zovu nas svi, ljudi koji pronalaze pse i mačke, zove nas i policija, cestovna ophodnja, baš svi znaju naš broj – govori nam. Udruga je osnovana 2013. godine, ali godinama prije toga ona je radila isto što i sada, udomljavala napuštene životinje. Ali nikad nije, dodaje, bilo ovako.
– Strah me ljeta, prerano je počela sezona napuštanja, što će tek biti kad krenu godišnji odmori – dodaje. A dojava ima sve više, životinje koje pronalaze uglavnom su bolesne, izgladnjele da im se vidi svako rebro, pune krpelja, osakaćene, prestrašene. Ponekad joj se čini da nikada više neće vjerovati ljudima, a svi se ipak s vremenom oporave.
– Najteže mi je kada polovim štence koji trče cestom ili ih izvučem već dehidrirane iz nekoga grmlja, a onda ih dovedem ovamo gdje je 80 gladnih usta. Počinje tada nova borba za opstanak, jer što vrijedi da su na sigurnom ako nemamo hrane za njih. A treba ih i cijepiti da bi preživjeli – govori nam osnivačica udruge. Dnevno im treba i 50 kilograma hrane, mjesečno potroše i do 1500 kilograma. Tu je i hrana za one najmanje jer dolaze im i štenci koje moraju hraniti na dudicu. Kako bi osigurali barem hranu, objavili su kampanju “Za 15 kuna jedna njuška jede dva dana” u kojoj skeniranjem pripadajućeg bar-koda udruzi uplaćujete upravo 15 kuna. No najviše ih ipak muče veterinarski troškovi jer oni su najveći.
– Surađujemo s tri veterinarske ambulante, pomažu nam neke od lokalnih zajednica povremenim donacijama, no sve bi bilo lakše da smo registrirani kao azil. Tada bismo mogli potpisati i ugovore s gradovima i općinama i sve bi bilo prema propisima. Jer ovako nas jedni zovu da pomognemo životinjama, nema tko drugi, a inspekcija nam to brani i izdaje rješenja da ne smijemo pomagati životinjama. Puno toga smo napravili, sklonište je u našem dvorištu, psi žive 24 sata s nama. Dvorišta su nam ograđena, imaju kućice, imamo i zidanu zgradu u kojoj su smještene kujice i štenci, tu imamo i grijanje. Nedostaje nam prostorija u kojoj treba biti ledenica te karantena. I moramo imati automobil. Da bismo to završili, treba nam otprilike 40.000 kuna. A sve što imamo potrošimo na hranu i veterinare – govori nam Anica Pribanić. Možda bismo i uspjeli skupiti taj novac, kaže, da stalno ne dolaze novi jadnici.
– Stalno nas vraćaju unazad, ali kako ih ostaviti na cesti, pobacane po šumama i livadama? Ne mogu okrenuti glavu iako znam da sa svakim novim napuštenim stvorenjem tonem sve dublje. Suprug i ja sami se brinemo o njima, a on je sve slabiji nakon godina borbe sa svojom bolešću. Situacija je više nego alarmantna, ja dajem sebe i uvijek ću, ali moja ljubav, nažalost, nije dovoljna – kaže ova volonterka. Iza sebe ima gotovo 10 godina staža u udruzi, no životinjama pomaže otkad zna za sebe. U službenoj statistici upisano je 800 udomljenih pasa i 180 mačaka. Brojke su još i veće jer, dok nije bilo udruge, nije bilo ni statistike.
Glavu nije okrenula ni kad joj je nedavno dojavljeno da su ispred trgovine, po najvećem pljusku, ostavljena dva šteneta, da iz grmlja na cestu istrčavaju četiri šteneta, reagirala je i kad su joj u kasnim noćnim satima dojavili za staru i gluhu kujicu. No, dodaje, teško je sve to gledati, raspada se od tuge i boli zbog svega što ljudi rade životinjama. Nada se da će doći neki bolji dani, do tada im možete pomoći kupnjom hrane, a što im sve treba, pronaći ćete i na Facebook stranici Šapa u srcu Ogulin. A bilo kakva pomoć njima je dobrodošla i zahvalnu su za nju. Osim hrane trebaju im i deke, plahte, ručnici, podloge, sredstva protiv parazita. Mođete ih i nazvati na 091/7542632, reći će vam što im trenutno najviše nedostaje.