Na mirovnoj konferenciji o Libiji, koja je održana u nedjelju u Berlinu, dogovoren je plan rješavanja krize u toj zemlji. Prema nacrtu sporazuma, plan rješavanja krize sadrži primirje, embargo na izvoz oružja u tu zemlju, političko rješavanje konflikta, reformu sigurnosnog sektora i poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Isto tako, nacrt poziva na prestanak miješanja u oružani sukob u toj zemlji i poziva Vijeće sigurnosti UN-a da nametne sankcije zemljama koje krše embargo na izvoz oružja. Među ostalim, bit će osnovan poseban međunarodni sudionički odbor koji će nadgledati provođenje odluka berlinskog summita.
Ljutiti Erdoğan otišao ranije
Po završetku summita njemačka kancelarka Angela Merkel kazala je da će usvojeni dokument biti poslan na odobrenje u UN i da će postati dio političkog procesa za rješavanje krize u Libiji. Iako je dogovoren nacrt sporazuma, nisu svi bili složni kad je riječ o njegovu usvajanju.
Naime, kako piše njemačka novinska agencija DPA, američki državni tajnik Mike Pompeo i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan napustili su Berlinsku mirovnu konferenciju prije njezina završetka.
Iz ureda turskog predsjednika tvrde da je Erdoğan napustio summit iz protesta jer su snage generala Khalifa Haftara cijelo vrijeme summita bombardirale glavni libijski grad Tripoli, ali i zbog kritika koje su bile upućene Erdoğanu nakon mobiliziranja i slanja džihadista iz provincije Idlib u Libiju.
Izaslanik UN-a u Libiji Ghassan Salami potvrdio je da je najmanje dvije tisuće boraca Turska prebacila iz Sirije u Libiju kako bi pomogla snagama Vlade nacionalnog jedinstva Libije, na čelu s Fayezom Al-Sarrajem, koju je priznala međunarodna zajednica.
Ta je sjevernoafrička zemlja u neprestanim nemirima nakon pobune 2011. godine, podržao ju je NATO, čime su okončane 42 godine vladavine pokojnog libijskog moćnika Muammara Gaddafija.
Od tada su oštre političke podjele u zemlji dovele do dvije suparničke vlasti i građanskog rata. Fayez Al-Sarraj, predsjednik međunarodno priznate vlade, došao je na vlast političkim dogovorom koji je podržao UN 2015. godine. Međutim, suparnička vlada uspostavljena u istočnoj Libiji počela je slijediti generala Khalifa Haftara, zapovjednika libijske narodne vojske, kojeg trenutačno smatraju najmoćnijim čovjekom Libije, bivšeg Gadafijeva časnika koji ima i američko državljanstvo i punih je 20 godina radio za CIA-u.
Haftarove snage omogućile su mu kontrolu nad većinom libijskih naftnih polja i terminala prije nego što su njegove trupe krenule u ofenzivu na Tripoli u travnju 2019. godine. Generala Haftara podržavaju Francuska, Rusija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija, dok vladi Fayeza Al-Sarraja sa sjedištem u Tripoliju pomažu Italija, Turska, Katar i Sudan. Zanimljivo je da su europske zemlje Francuska i Italija na suprotnim stranama.
Pitanje nafte presudno
U međuvremenu, nakon što su snage lojalne generalu Haftaru blokirale u subotu glavne naftne terminale na istoku Libije, ta će zemlja smanjiti proizvodnju nafte s 1,2 milijuna na 72.000 barela dnevno ako se i dalje nastave blokade njezinih naftnih postrojenja, priopćila je Libijska nacionalna naftna korporacija (NOC).
Istodobno, Europska unija je na svoj popis osoba koje su pod sankcijama zbog povezanosti s terorizmom uvrstila i radikalnog islamista iz BiH Nusreta Imamovića, koji je potkraj 2018. godine iz Sirije pobjegao u Libiju te se tamo pridružio snagama Vlade nacionalnoga sporazuma Fayeza Al-Sarraja.
vlada u tripoliju je nelegalno instalirana