POTRESNA ISPOVIJEST

Svjedočanstvo zarobljenice logora: Žene su ubijali i silovali, a mnoge će odnijeti istinu u grob

Foto: HRT
Svjedočanstvo zarobljenice logora: Žene su ubijali i silovali, a mnoge će odnijeti istinu u grob
20.11.2020.
u 14:00
Nakon nekoliko godina života u hotelskoj sobici u Zagrebu, Fanika se vratila kući u svoj rodni grad. Naglasila je kako je odluka o povratku bila normalna stvar, jer nikada nije dvojila gdje je njezin dom i gdje želi nastaviti svoj život.
Pogledaj originalni članak

Zamjenica zapovjednika voda saniteta I. bojne brigade Fanika Janko prošla je strahote rata. Naime, bila je zarobljena u zloglasnom logoru Veleprometu i tamo je proživjela strašne patnje, a ostala je i bez supruga Ivana Janka, koji je mučen i ubijen.

Tijekom snažnog neprijateljskog napada, našao se sa svojim suborcima u neprijateljskom okruženju. Ivana su privezali za cijev tenka, mučili ga te drugi dan razapeli na vagon i raznijeli ga tenkom.

Fanika je u to vrijeme radila u bolnici. Rekla je kako je cijelo vrijeme pomagala ranjenima, jednako i Hrvatima i Srbima koji su se tada zatekli u bolnici. Nitko u bolnici nije radio razlike među ranjenicima, kaže. 

Njezini prijatelji, koji su često bili oko nje već 16. studenog 1991., nagovarali su je da krene u proboj, jer je bilo jasno da će Vukovar pasti, ali ona se nije usudila. S njom je bila i njezina starija majka i nije je željela napustiti, navodi HRT.

Fanika se nadala da će uspjeti proći s civilima te da je nitko neće prepoznati u masi, ali se prevarila. Završila je u logoru Veleprometa, kako kaže - "najvećem koncentracijskom logoru poslije II. svjetskog rata".

Odveli su je u stolariju, prvo su je gurnuli u jednu malu prostoriju s puno ljudi. Nakon toga premjestili su je u drugi dio stolarije, gdje su bile same žene.

- Teško je uopće pričati o tim noćima provedenima tamo. Kada dođe četnik koji smrdi na znoj, rakiju, alkohol. Na sve smradove svijeta, i s bajunetom vam podigne glavu, jer vi sjedite. Kada vas vode na ispitivanje... Žene su odvođene na ubijanje, silovanja. Divim se onima koje su smogle hrabrosti ispričati to. Mnoge će odnijeti sa sobom tu istinu u grob, prisjetila se.

Rekla je kako je i u logoru spasila jednu mladu djevojku od trinaest, četrnaest godina. Bila je Srpkinja, ali ju je netko prokazao jer se zaljubila u Hrvata. 

Zauzvrat je dobila pomoć da s civilima na kamionu ode do Šida. Tada je sama je s propusnicom ušla u vlak i krenula za Bijeljinu, pa potom i za Tuzlu.

Dok je putovala, osjećala je veliki strah, bojala se da je netko ne prepozna i opet vrati u Velepromet. Ipak je uspjela i stigla u Zagreb gdje su joj bile smještene kćeri.

Nakon nekoliko godina života u hotelskoj sobici u Zagrebu, Fanika se vratila kući u svoj rodni grad. Naglasila je kako je odluka o povratku bila normalna stvar, jer nikada nije dvojila gdje je njezin dom i gdje želi nastaviti svoj život. 

Dan danas, nakon toliko godina od rata, još uvijek ne ide na mjesto zločina. Fanika kaže da je danas ponosna i radosna osoba, jer ipak ima svoju obitelj na okupu. Nedostaje joj suprug, djevojkama otac, ali naučile su se nositi s tom boli i tugom.

Hrabra Fanika osnovala je i braniteljsku zadrugu u kojoj rade udovice poginulih branitelja, te njihova djeca, a izrađuju medenjake svih oblika, te ih plasiraju na tržište.

VIDEO: Pogledajte kako je izgledala Kolona sjećanja prošle godine: Tada je Vukovarom koračalo 65,000 ljudi

SIGURNOST GRAĐEVINA

Hrvatski građevinski inženjer: Zgrade izgrađene u ovom razdoblju su najkritičnije. Gradile su se bez adekvatnih projektnih obrada

"Zabrinjavajuće je da do ovog urušavanja nije došlo uslijed elementarne nepogode kao što smo imali potrese u Zagrebu i Petrinji niti obilnih oborina kao što je bio slučaj u Valenciji, Jablanici u BiH ili u Bologni. Nije bilo niti velikih oborina, snijega, niti jakog utjecaja vjetra ili temperature, a nadstrešnica se ipak urušila i izazvala veliku tragediju."

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 43

Avatar Zzzz
Zzzz
14:55 20.11.2020.

Srbija nakon 30 godina još uvijek nije u stanju priznati krivnju i preuzeti odgovornost, to je zaista nevjerojatno i nije čudo da nitko ne želi imati posla s njima. Pametnije bi im bilo da se ugledaju na Njemačku i Francusku.

KA
kamenjar47
15:54 20.11.2020.

Svaka cast i postovanje ovoj hrabroj gospodji.

MA
matkopeic
16:07 20.11.2020.

Ovakve životne ispovijest gospođe koja je bila u logoru nas koji nismo preživjeli te traume i neposredne gubitke opominje da mi nismo ti koji daju oprost, nego oni koji su nažalost imali direktne ratne tragedije u svom životu. Oni jedini imaju pravo govoriti o oprostu.....a ne foteljaši i državni službenici.