Prečesto ubojstvo ljudi započinje ubojstvom jezika. Zao proces koji je doveo do nacističkog Holokausta započeo je napadom na riječi. Deportacije u koncentracijske logore opisane su kao "preseljenja", plinske komore kao "tuširanja", a sumanuti projekt uništenja čitavoga naroda nazvan je "konačnim rješenjem". Uklanjanje osnovnog značenja jezika bilo je ključno u omogućavanju nezamislivoga.
Kao odgovor na taj namjerni pokušaj steriliziranja jezika, mladi poljski odvjetnik Raphael Lemkin smatrao je da je potreban novi pravni termin koji bi bez okolišanja opisao najtežu strahotu koju je moguće zamisliti, onu koja, jezikom Ujedinjenih naroda, "šokira savjest čovječanstva". Termin koji je Lemkin predložio, a koji je međunarodna zajednica usvojila, bio je zločin genocida.
Stoga je još šokantnije što u živom sjećanju na zločine koji su iznjedrili pojam genocida svjedočimo ciničnom pokušaju izvrtanja značenja same te riječi. Nedavna prijava Međunarodnom sudu pravde koja Izrael optužuje za zločin genocida upravo je takav pokušaj. Termin "genocid" zapravo je relevantan trenutačnom sukobu. Neopisive strahote koje je Hamas počinio 7. listopada, uključujući ubojstva, mučenja, silovanja i osakaćivanja 1200 Izraelaca, kao i otimanje njih 240, doista su bila djela na tragu genocidnog programa.
VEZANI ČLANCI:
Hamas, čija povelja poziva na ubojstvo Židova posvuda, ne samo da je slavio ubojstvo svake žrtve, uzbuđeno snimajući i dijeleći strahote, već je njegov plan bio ući još dublje u izraelski teritorij i pobiti sve na svojem putu. Od tada su Hamasovi vođe ponosno inzistirali da je njihova namjera i nada počiniti strahote od 7. listopada "ponovno i ponovno i ponovno."
Nijedna država ne bi ostala pasivna da je suočena s takvim barbarskim djelima i deklariranom namjerom da ona budu ponovljena. Nijedna država ne bi bila mirna dok teroristi i dalje drže 130 talaca, uključujući djecu, bolesne i starije osobe. No, u trenutačnom postupku, Hamas nije optužen za genocid zbog svojih masakara, a Izrael jest jer se branio.
Sukobljavanje s terorističkom infrastrukturom u Gazi prepuno je nesnosnih dilema. Unatrag 16 godina, otkako je preuzeo kontrolu, Hamas je stvorio nezamislivo užasnu stvarnost. Ne samo da je jezik lišen značenja nego ni ništa sveto nije pošteđeno. Bolnice nisu bolnice, škole nisu škole, a džamije nisu džamije. Sve te ustanove služe kao kamuflaža za bacače raketa i spremišta oružja. Teroristi izlaze iz tunela ispod dječjih kreveta i skloništa u bolnicama, naoružani napadači pucaju iz škola, a puštaju se i snimke dječjeg plača kako bi se namamilo izraelske snage u smrtonosne zamke.
VIDEO Dvije taokinje puštene iz zarobljeništva u Gazi: Hamas objavio snimku trenutka kad su ih predali Crvenom križu
Izrael u ovim užasnim okolnostima ulaže iznimne napore kako bi umanjio štetu nanesenu palestinskim civilima koje Hamas prezire. Ti napori uključuju stotine tisuća poruka i poziva koje potiču civile na evakuaciju iz područja terorističkih uporišta, kao i prekide napada koji bi mogli rezultirati s nerazmjernim brojem civilnih žrtava. Vojske zapadnih zemalja priznale su da one u sličnim okolnostima ne bi nužno poduzele brojne mjere koje je Izrael poduzeo.
Hamas ne bi mogao nastaviti s grotesknom inverzijom u kojoj je izraelsko djelovanje u svrhu obrane predstavljeno kao "genocid", dok vlastita djela ubojstva, silovanja i otmice ignorira ili čak slavi bez sudjelovanja voljnih partnera. Nažalost, Južnoafrička Republika rado je preuzela tu ulogu.
Gorljivost Južnoafričke Republike da podigne tužbu zbog genocida protiv Izraela nema previše veze s patnjom Palestinaca. JAR se nikada nije oglasio u vezi ubojstva desetaka tisuća Palestinaca u Siriji ni Hamasova progona Palestinaca u Gazi. Niti je ta odluka odgovor na nedavne događaje. Još 2007. godine Južnoafrička Republika pozvala je delegaciju Hamasa u službeni posjet. Ugostila je Hamasove terorističke vođe, kao što je ugostila i Omara al Bashira nakon optužnice za počinjenje genocida u Darfuru.
VEZANI ČLANCI:
Osmoga listopada, dan nakon što su počinjene najveće strahote protiv židovskoga naroda od Holokausta, južnoafrički su čelnici nazvali više čelnike Hamasa kako bi izrazili solidarnost i, prije nego što se uopće počeo braniti, Izrael optužili za "novu kataklizmu".
Južnoafrička inicijativa nije motivirana humanitarnim brigama, već je drzak pokušaj iskrivljavanja termina koji je skovan da bi opisao najgori zločin počinjen nad samim židovskim narodom te ga iskoristio protiv židovske države kako bi joj oduzela mogućnost da se brani.
Sedamdeset i pet godina nakon usvajanja Konvencije o genocidu među nama još uvijek žive oni koji su preživjeli Holokaust. Jedna od njih, Yaffa Adar, preživjela je užase Šoe i sada je majka troje djece, baka njih osmero i prabaka sedmero djece. Bila je oteta 7. listopada i provela je 49 dana u brutalnom zatočeništvu Hamasa. Njezin najstariji unuk, Tamir Aldar, otac dvoje djece, i dalje je u Hamasovim rukama. Nakon svega što je Yaffa proživjela, u Holokaustu prije 78 godina i u rukama Hamasa danas, teško je zamisliti da mora svjedočiti grotesknom pokušaju korištenja samog zločina genocida kao oružja.
Istjerivanje zajednice s područja na kojemu živi, uskraćivanje prava pojedincima iz te zajednice i cijeloj zajednici, zastrašivanje stanovništva prijetnjama... ima toga u opisu genocidnoga djelovanja. Hamas je jedna organizacija, a Palestinci u Gazi nisu Hamas, to su obični ljudi koje se šikanira "idite na jug" pa se malo puca po njima, pa se ne dopušta prijenos struje i vode... Mi zapravo i ne znamo što Izrael zapravo čini, kao država.