Nikola Maraković na zagrebačkom Županijskom sudu svjedočio je u nastavku suđenja Đuri Gavriloviću, optuženom za ratno profiterstvo.
Sporan je način na koji je Gavrilović 90-ih kupio tvornicu Gavrilović, a prema optužnici Ivica Papeš je na traženje Joze Martinovića, bivšeg ministra financija, koji je u međuvremenu preminuo, s računa na kojem je bilo dva milijuna DEM, uplaćenog za obranu Hrvatske, taj novac prebacio na Gavrilovićev račun, što je ovaj iskoristio za kupovinu tvornice.
Prethodno je Papeš pomogao da se tih dva milijuna DEM vrati Hrvatskoj jer je bila riječ o novcu koji je uplaćen za oružje osobi, koja plaćeno oružje nije isporučila. Gavrilović je za tvornicu Gavrilović platio oko tri milijuna ondašnjih DEM, a Maraković je iskazivao kako dugo poznaje obitelj Gavrilović, te ih je opisao kao - šparne i imućne.
- Gavrilovića poznajem od 1968. jer sam ja bio predstavnik Astre u Beču, pa sam se družio s njim i njegovom obitelji. Obitelj Gavrilovićeve supruge je po mojoj procjeni bila jako dobro situirana.
Otac joj je bio operni pjevač i profesor na univerzitetu u Ekvadoru. Margareta Gavrilović je bila službenica MVP-a, prvo u Rusiji, a zatim u Zagrebu, dok je Đuro bio trgovinski ataše Trgovačke komore Austrije.
Oni su oboje imali jako dobre plaće. Imali su brod, jahtu, jedrilicu te dva stana u Grazu i jedan u Beču. Puno su putovali i bili su šparni, jer kada bi došao u Beč zvao bi Đuru da idemo ručati u restoran, a on je radije jeo sendvič u automobilu.
Po mojoj procjeni oni su imali tih tri milijuna DEM za kupovinu tvornice - kazao je svjedok.
Opisao je potom kako je živio u susjedstvu dr. Franje Tuđmana, s kojim se družio od 1960. te kojem je bio kućni prijatelj. Rekao je i da se družio s Martinovićem, Hrvojem Šarinićem i Franjom Gregurićem.
- Znam da je RH puno financijskih stvari radila preko Astre jer je u to vrijeme Hrvatska bila pod embargom. Tih godina jednom sam susreo Gavrilovića dok je izlazio iz Ministarstva financija, a drugi put u uredu ministra Martinovića.
Znam da je Gavrilović tijekom Domovinskog rata bio jedan od pouzdanika RH koji je nosio torbe s novcem i polagao ih u strane banke. Dakle, on je bio tako sposoban i na takvom položaju da je mogao pronaći banku koja će novac primiti i tamo ga položiti, a vjerovali su mu vodeći ljudi RH - kazao je svjedok.
Dodao je i da je odgovarao Gavrilovića od kupnje tvornice.
- On je za to bio jako zagrizao, a ja sam ga odgovarao. Rekao je da mu je to djedovina i da je želi natrag. Obrazlagao sam mu da će djedovinu ionako dobiti natrag. O tom da on želi kupiti tu tvornicu nisam pričao s Tuđmanom, Šarinićem i Martinovićem - kazao je svjedok.
Maraković je rekao i da je ministra Martinovića poznavao kroz poslovni odnos, a opisao ga je kao moralnu vertikalu koja ne bi zlorabila novac koji mu je povjeren.
Kazao je i da je Martinović bio angažiran oko nabavke oružja za RH.
>>Treće suđenje Horvatinčiću na sudu u Šibeniku
Pogubna Tudmanova vizija da Hrvatskom vlada 200 bogatih obitelji,........ u pocetku se cinila benignom, ali u svojoj provedbenoj verziji rezultirala je galopirajucim karcinomom nacije. Tudman, njegova udbaška klika i nasljednici pokrali su i opljackali sve što se dalo pokrasti i opljackati. To im nije bilo dovoljno – pa su krenuli u kredite. Hrvatska elita, preko dva desetljeca uzimala je bez odobrenja svog naroda milijardske kredite................ Dio tih kredita redovito je „sjedao“ na privatne racune u bankama poreznih utocišta (SWR Egvestments Limited, Regent Europe Limited, SWR Investment Limited - Kajmansko otocje, Berclays Bank PLC iz Velike Britanije, banke s Djevicanskih otoka, banke u Luxenbourgu, Liechtensteinu, na otocima Cook, u Hong Kongu, Londonu, New Jersey, u Delaware, Isle of Man, na Kanalskim otocima...)