Dio bivših radnika Gavrilovića, koje predvodi Vladimir Demetrović, prezentirao je novinarima još jednom prevaru vezanu za pretvorbu tvrtke, a koja je, na još uvijek neobjašnjen način pripala 1991. godine Đuri Gavriloviću, koji sada štoviše i tuži državu za povrat 500 nekretnina te traži odštetu od 300 milijuna eura. Kako kažu, ovo je vjerojatno i posljednji puta da izlaze s činjenicama, jer država ionako, bez obzira na dokaze ne poduzima ništa.
Uz tužbu, Gavrilović štoviše prodaje imovinu koja je u vlasništvu RH. Pa tako je imovina u Petrinji blokirana od tvrtke u Kaliforniji, koja je u stvari vlasništvo Đ. Gavrilovića. Lani je uzeo svu veću vrijednost iz tvornice, prodaje nekretnine, a u srijedu je bila licitacija Gavrilovićeve imovine u BiH. Radnici su u posjedu dokumenta koji dokazuje da se je šezdesetih godina otac od Gavrilovića odrekao brenda i imena za što je isplaćen, a 1967. radnici su od svojeg novca izgradili novu tvornicu. No, štedne knjižice su netragom nestale.
Holding Gavrilović
Posjeduju i dokument gdje je Gavrilović i prije nego što je preuzeo tvrtku sudjelovao u Privrednoj komori na odlučivanju budućnosti te tvrtke. U travnju 1991. šest tvrtki unutar Gavrilovića spojeno je u Prehrambenu industriju Gavrilović, a nekoliko dana poslije formiran je Holding Gavrilović. Ukupna vrijednost aktive bila je 625,9 milijuna njemačkih maraka, od čega je nad njih pet vrijednosti 67,9 milijuna maraka proglašen stečaj i koje kupuje Đ. Gavrilović, a ostala četiri nastavljaju s poslovanjem.
Zanimljivo je da je i stečajni upravitelj Zdravko Tukša poslije otišao u odvjetnike i bio između ostalog Gavrilovićev odvjetnik. No i četiri preostala društva preuzima Đ. Gavrilović, odnosno naplaćuje potraživanja, ali dugove ostavlja i oni se preusmjeravaju na Holding u ZAP-u na način da se je cijela transakcija precrtavala olovkom - tvrdi Demetrović. Primjerice, nad Tvornicom obuće naplaćuje sva potraživanja.
'Ispražnjeni računi'
Ta je tvrtka osnovana 1983., no deset godina poslije na istom Trgovačkom sudu se osniva, ali s ispražnjenim računima. Gavrilović je naime prodao zgradu u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu kao fizička osoba. Pokazana je i video snimka u kojoj se vidi da su radnici Gavrilovića 1991. godine nakon što su mjesec dana prije dobili otkaz, pozvani da dođu na posao, na dan kada je Petrinja okupirana, a gdje se vidi kako njih 1000. pozvanih na posao, trči iz tvornice van. Iz priloženog videa vidi se da niti upravna zgrada i s njom arhiva nije gorjela za vrijeme Oluje, kako je tvrdio Đ. Gavrilović, nego je tek treći dan došlo do požara, za kojeg se sumnja da je podmetnut, ali zbog kojeg ni tada nije uspjela izgorjeti sva dokumentacija.
Zbog sumnje na nepravilnosti, tadašnje Državno tužiteljstvo pokrenulo je istragu oko pretvorbe Gavrilovića i ulaska Đ. Gavrilovića u posjed imovine za mali novac, ali za čak ni to ne postoji potvrda uplate, ali je sve stopirano od Slavka Linića 2001.godine. Osvrnuli su se i na aerodrom Gavrilovićev u Petrinji, koji nije registriran, a za tu se svrhu koristilo državno zemljište. A nakon što je jednom odbijeno na sudu, Marijana Gavrilović, sestra od Đure Gavrilovića, ponovno je početkom mjeseca na sudu pokrenula tužbu za povrat oduzete imovine. Takav povrat nema smisla, prvo zato što su Gavrilovići isplaćeni za svoj udio, jer oni su ionako u prošlosti bili samo jedni od dioničara Gavrilovića, a ne njihovi vlasnici. Štoviše, radnici su ti koji bi trebali tražiti povrat uloženih 550 milijuna njemačkih maraka, novca kojeg su izdvajali iz plaća za gradnju tvornice koja je izgrađena 1967. i u koju su ulagali dalje svoj novac.
>> 'Otac Đure Gavrilovića dao mi je 30 originalnih recepata koje i danas čuvam u Beogradu'
Svima je poznato njegovo domoljublje,a koji su razlozi,da ga ovi ne procesuiraju znadu oni koji su primili ulaznicu ili se boje njegove pjesme.