Franjo Tuđman u svom je osobnom dnevniku na mnogo mjesta pisao o Josipu Brozu Titu, komentirao njegovu politiku, postupke, izjave... Iz mnoštva tih komentara još se bolje može raščlaniti Tuđmanov odnos prema Titu. Druga knjiga Tuđmanova dnevnika posebice je zanimljiva po tome što pada u razdoblje Titove smrti, pa su tim više zanimljiva Tuđmanova razmišljanja. No, mnogi će sigurno biti iznenađeni do kojih je sve detalja Tuđman išao, primjerice, za Titova ispraćaja iz Ljubljane preko Zagreba do Beograda.
Planinc i Bilić pristojni
Tako 5. svibnja 1980., nakon ispraćaja iz Zagreba, Tuđman bilježi: “Jutros su Tita ispratili iz Ljubljane. Oko 11 sati ispraćaj s Glavnog kolodvora Zagreba. Nepregledno mnoštvo; govorio Plašć, govornički ispod razine Rožića u Ljubljani, a vjerojatno i sadržajno. Zapanjujuće: Žarko Broz nema ni crno odijelo ni crni ogrtač, već svijetli. Čak ni Mišo nije u poštenom crnom odijelu, a oba su bez rukavica, kao uostalom i većina prisutnih. I unuka Svjetlana je u nekom smeđem kožnatom kaputu i takvim cipelama. Jakov Blažević, predsjednik Sabora Republike Hrvatske, u svijetlom odijelu i kaputu, isto je s Baltićem i s većinom među onih ni stotinu probranih koji su stajali iza lijesa. (Jedino pristojno obučeni: Jure Bilić, Milka Planinc, Marko Belinić, I. Božičević)... Iznenađenja na posljednjem dočeku Tita u Beogradu! Odar na koji su lijes postavili pred kolodvorom bio je lijep, u obliku izrezbarene škrinje, na kojoj je glavni ornament bio križ na njezinu čelnom dijelu (okrenutom prema publici)! Kad su gardisti prekrili lijes sa zastavom, bio je napola prekriven i taj križ, ali onda je jednog trena zastava skliznula s lijesa na zemlju, pa su je onda savili oko lijesa tako da se sve vrijeme lijepo isticala škrinja s križem!!!
Zvoni, pomislih da je policija
Osim toga, bilo je čudno što ovdje, pred odrom nije bilo vijenca grada Beograda, kao što je to bilo u Ljubljani i u Zagrebu. Je li zato da bi se taj križ mogao tako demonstrativno isticati!? Osobno, to mi se daleko više svidjelo nego onaj odar u Ljubljani i u Zagrebu, ali se pitam kakva je sve znakovitost u tome!? U mnoštvu uzvanika na tribini iza lijesa ni jednom nisu pokazali obitelj; tek se mogla nazrijeti, ako je tko prepoznao Žarka. Na ulicama nepregledno mnoštvo. Kamera se posebno dugo zadržala na dvije plačuće žene, ali ljudi su bili i inače potreseni i tužni (da nam to posebno prikaže pobrinula se TV Zagreb). Na odar u Skupštini prvo su položili vijence sinovi Žarko i Mišo.
A onda senzacionalna bomba - spiker najavljuje: “Vijenac polaže supruga druga Josipa Broza Tita, predsjednika SFRJ, Jovanka”. Čulo se kako škljocaju stotine fotoaparata, a uskrsla se Jovanka dugo, apsolutno najduže, zadržala u tuzi pred svojim mrtvim suprugom. Poslije polaganja vijenaca u ime saveznih organizacija i republika, svi su visokodostojnici osobno izražavali sućut Jovanki, Žarku i Miši! To nije učinio samo Bogdan Pecotić (Savez rezervnih vojnih starješina) koji se okrenuo i izišao van! Bio je to znak protesta, ali je li hotimičan ili se čovjek izgubio?!? U svakom slučaju, takvu rehabilitaciju i satisfakciju kao Jovanka, nitko nije doživio. Da su objavili da je bila uz njega, na samrtničkoj postelji, bilo bi više nego u redu, ali ovako ispada da ju je on otjerao i uzeo Gertrudu, a oni je, eto, sada vraćaju na njezino mjesto... Da će to za svijet biti posebna poslastica, pokazala je bečka TV, koja je malo nakon toga, u prvoj večerašnjoj vijesti iz Beograda, posebno izdvojila baš taj detalj.”
Tuđman je godinama prijateljevao s Miroslavom Krležom. U drugom dijelu dnevnika zabilježio je i trenutak kad je doznao za njegovu smrt. Bilo je to 29. prosinca 1981. godine: U pola devet probudilo me resko zvrndanje kućnog zvona. U polusnu pomislih: Evo policije! A nisam je očekivao, niti poziv prije Nove godine. Bio je Marko, došao je javiti da je ugovorio s prof. M. za danas između 14 i 17 sati. Oba mi rekoše: Krleža je umro! Marko misli da se on priklonio Titu zbog straha od njega samog kao moskovskog čovjeka još od prije rata. Ispričah mu kako ga je Tito spasio poslije rata. Izdano saopćenje CK SKH i Socijalističkog saveza: slave Krležu i kao socijalističkog velikana, a ne samo literarnog. U odboru za pogreb sva politička vrhuška iz Jugoslavije. Pokapati smo navek znali, kaj ne, Krleža!! Osim onoga što sam već objavio o Krleži, i pripremio u “1972.”, morao bih zapravo napisati knjigu o Krleži: osobno i povijesno viđenje... RTV Zagreb: o Krleži i njegovim djelima; dobro; na TV-u uz snimke zagrebačkih ulica – Rade Šerbedžija.”
Što još Tuđman piše o Titu, Krleži, Bakariću i mnogima drugima, čitajte u drugoj knjizi osobnog dnevnika.
Tuđman i HDZ su 1991 - Izdali Vukovar