Vodič za aneksiju”, uz podnaslov: Kako zauzeti teritorij suverene države bez ispaljenog metka, koristeći sve slabosti europske i američke diplomacije... inovativni je i praktični, ali i autorski ruski recept za rješenje ukrajinske krize koji bi Kremlj trebao zaštititi. Uz jaku dozu ratne psihoze na Krimu koja će nacionalne manjine inspirirati jedino na željeni bojkot referenduma, relativno mirnim zauzimanjem vojarne po vojarne na poluotoku, protjerivanjem međunarodnih promatrača uz prijetnje oružjem, zatvaranjem sve do jednog ukrajinskog medija na poluotoku te proglašenjem aneksije i podizanjem ruske zastave na krimskom parlamentu danima prije referenduma. Tako to radi Vladimir Putin koji pritom svoju rabotu obavlja pod krinkom skrbi za ugrožene Ruse koji – kako su se i osobno uvjerili hrvatski novinari već u prvih nekoliko dana boravka na Krimu – ama baš ničim ugroženi nisu. Premda ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk sada viče da neće dati ni pedlja teritorija svoje zemlje, istodobno najavljuje mirno povlačenje ukrajinske vojske, odnosno, njezinih ostataka s odcijepljenog Krima.
I tako je Krim, sada je već posve jasno, završena priča, pa su se zapadni mediji mahom raspisali o novoj ruskoj ekspanziji, onoj na ukrajinski istok. I glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen strahuje od proširenja ruske sfere interesa na istočnu Ukrajinu. I tamošnji građani s nelagodom su pratili vijesti iz Moskve. U svom sat vremena dugom obraćanju naciji, međutim, neki je dan ruski predsjednik oštro demantirao takva nagađanja: “Ne vjerujte onima koji vas plaše Rusijom i koji vrište da su sada na redu druge regije. To nama ne treba“. Uostalom, nakon sastanka s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryjem, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov uvjeravao je svijet da Rusija “nema i ne može imati ikakve planove da napadne jugoistočne regije Ukrajine”
(Foto:Reuters/Pixsell)
Istodobno, Putin suptilno piše novo, prošireno izdanje “Vodiča za aneksiju”. Evo kako se to radi. Najprije njegovi mediji, netom nakon što su ruske snage preuzele kontrolu nad Krimom, govoreći o širokom pojasu teritorija na jugu Ukrajine koriste termin “Nova Rusija”. Kao da puki izvještaji nisu dovoljni, vlasnik dnevnog “Izvestia” Sergej Melikov iz svoje tiskare, danima uoči krimskog referenduma, maše poklonom za čitatelje: novom mapom Rusije u koju je ucrtan i poluotok Krim. A onda, u zoru krimskog referenduma, na ulice gradova istočne Ukrajine izlazi narod, u istom trenutku, dobro koordiniranom akcijom. Izlazi masovno, tražeći raspisivanje referenduma koji bi i njima omogućio odcjepljenje, a s prosvjeda u središtu Harkova, ispod zastave Sovjetskog Saveza u podnožju spomenika Lenjinu, stiže zahtjev za federalizacijom Ukrajine. Odaslana je i poruka da će se na referendumskim listićima otisnuti samo jedno pitanje: “Slažete li se da Ukrajina postane federativna država?”
Burno je bilo i u Donjecku, gdje se okupilo više od deset tisuća ljudi, zahtijevajući isti scenarij i u tom dijelu Ukrajine, pa i šire, skandirajući “Referendum” i “Donbas-Rusija-Krim”, tražeći opciju odcjepljenja i za donjecki bazen. Potom je nekoliko stotina građana Luganska, još jednog od gradova na istoku Ukrajine, blokiralo prolaz vlaku ukrajinske vojske koji je prevozio vojnu opremu prema ruskoj granici. Proruski aktivisti na prugu su nanijeli metalni otpad i formirali živi štit kako bi spriječili prolazak vlaka, u znak “otpora protiv politike koju sprovode nove vlasti u Kijevu”.
Upravo tih dana, Putin je u telefonskom razgovoru s američkim predsjednikom Obami izrazio zabrinutost zbog nečega što naziva “neobuzdanim nasiljem od strane ultra-nacionalističkih i radikalnih skupina koje u istočnoj Ukrajini destabiliziraju situaciju i teroriziraju civile”. Ovdje ponovno priskaču ruski državni mediji: donose strašne prikaze u domove milijuna Rusa, prikazujući Ukrajinu kao kaotičnu i nasilnu državu na rubu kolapsa, emitirajući tamošnje ruske sugovornike na rubu suza koji se žale zbog “stalne prijetnje napada neofašista koji su preuzeli kontrolu u Kijevu.” “Zemlja se raspada po šavovima“, čulo se u središnjem dnevniku ove nedjelje iz usta televizijskog voditelja Dmitrija Kiseljeva, nositelja medalje kojom ga je Putin u veljači odlikovao za “služenje domovini”.
Ruski mediji zabilježili su i silne izjave svojih političara bliskih Putinu koji ovih dana na sva zvona govore da je Moskva spremna za spašavanje ukrajinskih Rusa u Ukrajini, svakog onog tko se osjeća osiromašeno ili potlačeno.
“Putin bi bio lud da napadne Ukrajinu”, rekao je jedan zapadni dužnosnik Reutersu, pa dodao da će taktika vjerojatno biti “dugotrajna igra poticanja pobune među etničkim Rusima s ciljem kontrole teritorija”. “Moskva će nastaviti tražiti više utjecaja prvenstveno destabilizacijom istočne Ukrajine”, rekao je, dodajući da scenarij podsjeća na onaj srpskog lidera Slobodana Miloševića i njegovu viziju Velike Srbije iz 90-ih. Premda je riječ o najvećoj prijetnji stabilnosti Europe nakon Hladnoga rata, krimskoj aneksiji i svim potencijalnim aneksijama usprkos, ratne trube ipak se ne čuju. “Ne trebamo izazivati rat s Rusijom. Postoji bolji put”, poručio je Obama, dok anemična Europska unija i NATO nijemo sliježu ramenima, prijeteći ekonomskim sankcijama u koje ni sami ne vjeruju.
Dok je tako, Transdnjestrija, smještena na istoku Moldavije, mirno je uputila zahtjev Moskvi u kojem traži priključenje Rusiji. Na referendumu 2006., kojeg nije priznala međunarodna zajednica, ova proruska regija službeno je proglasila nezavisnost od matične Moldavije. Sada žele slijediti primjer Krima. Nema dvojbe, “Vodič za aneksiju” na istoku kontinenta sve je traženije štivo.
>> Ruski vojnici osvojili selo. Ukrajina: 'To je vojna invazija'
>> Čekaju napad? Ukrajinski vojnici 'ukopani' na granici s Rusijom
daj Renata ne kaki