Za Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ponavljamo arhivske tekstove o Domovinskom ratu i borbama koje su se vodile uoči pada Vukovara.
Početkom listopada počinju teške borbe tijekom kojih neprijatelj pokušava odbaciti hrvatske snage iz Tordinaca i Nuštra. Veliki gubici koje je neprijatelj pritom pretrpio održali su nadu u proboj prema Vukovaru koji je od druge polovice rujna bio u okruženju. Hrvatske snage pokrenule su proboj u smjeru Mirkovaca, no generalno Hrvatska vojska i policija, odnosno hrvatske snage, nisu bile opremljene, pripremljene ni sposobne provoditi složenije napadne akcije jer su tada bile u procesu početnog ustrojavanja.
– Interesantno, oni su imali istočnonjemačke uniforme, a imali smo ih i mi, pa nisam znao koja dvojica stoje na ćošku, dal' njihovi dal' naši. Kada sam viknuo, ne znam ni sam kako, oni se okrenu i ja vidim, bogami, fine bradice i rekoh: "Hajde ti to šišaj..." – kazao je vojnik Tomislav Kregar – Kriger.
Provođenje napadnih djelovanja i očuvanje dostignutih položaja puno je složenije od postavljanja obrane. Iako su snage bile dostatne, njihovo djelovanje na terenu bilo je nekoordinirano, a često i kontraproduktivno. Unatoč svemu, prva je linija probijena, no pod međunarodnim pritiskom obustavljena su daljnja djelovanja zbog međunarodnog humanitarnog konvoja koji je krenuo u Vukovar. U Vukovaru su poginuli Blago Zadro i Alfred Hill, što je znatno oslabilo obranu. Tijekom listopada neprijatelju, koji je zapeo u naseljenom rubnom prostoru samog Vukovara, naneseni su teški gubici u ljudstvu i tehnici. Rotirajući snage, neprijatelj pokreće valove napada koji postupno iscrpljuju i slabe obranu Vukovara.
– Te godine napunio sam 18 godina, nisam služio JNA, nisam imao nikakvog iskustva. Taj dan mi je bilo prvo vatreno krštenje. Pucnjave je bilo, meci su fijukali okolo... vika, galama. Prvi put sam vidio da je netko poginuo, moj školski prijatelj... kraj mene je pao – rekao je Tomislav Gršić, stožerni narednik.