Tempirana bomba u Sesvetama: Skladište prepuno granata!

Drago Matekalo (54) ove je zime izgubio posao. Pa se, kao i mnogi drugi, odlučio snaći. Taj otac troje djece i djed uzeo je lopatu i uputio se dvjestotinjak metara iza svoje kuće u Sesvetama – ravno kroz šumu na prostrano zemljište nekadašnjeg vojnog skladišta Gliboki jarek (Duboki jarak).

To skladište, nekad prepuno teškog naoružanja, izbrisano je s lica zemlje 7. travnja 1994. kada je u zrak odletjelo čak četiristo tona oružja! Proglašena je opća opasnost, naređena je evakuacija, a epilog nezapamćene tragedije, koja je poput tornada poharala Malu Bosnu (kako neki nazivaju dio Sesveta), te natjerala i najhrabrije da daju petama vjetra, bilo je šest poginulih vojnika, dvadesetak ozlijeđenih civila i projektili razbacani po Dugom Selu, Dubravi, Ravnicama i Svetom Ivanu Zelini.

Našao protuavionski metak

Sve je to zasigurno znao Drago kad je prije mjesec dana na ostacima vojnog skladišta, da si osigura neki novac, skupljao bakar i željezo, no vjerojatno nije ni sanjao da bi, osamnaest godina poslije i sam mogao postati žrtvom zaostalih eksplozivnih predmeta.

Taj je dan pronašao granatu, odnio ju je kući i alatom pokušao prepoloviti u svom dvorištu. Raznijela ga je u trenu. Jedan dio njegova tijela pronađen je u susjedovu dvorištu stotinjak metara od mjesta eksplozije. Sreća u nesreći bila je, otkriva njegova supruga, koja ni danas ne može vjerovati što se Dragi dogodilo, da su im unuci samo pola sata prije otišli nakon posjeta. Da nisu, ni njih danas više ne bi bilo.

– Fleksericom je rezao granatu da dođe do željeza i raznijelo ga je. Nije to trebao tako učiniti. Jako mi ga je žao, on je bio iz Jajca, viđao sam ga tu kako kopa krampom. Znali smo popričati kad bismo se sreli, znam da je izgubio posao pa se snalazio. Jednom mi se žalio da su mu ukrali lopatu. A što ćete, ljudi su danas očajni pa skupljaju gdje mogu da nešto zarade – priča ubrzano Miško, jedan među onima kojima vojno skladište danas služi kao samoposluživanje za sirovine. Stotine kamiona ondje je već izbacilo ono što im ne treba.

Od cijelog je skladišta ostala jedino ruševna mala zgrada. Sve ostalo prekriveno je šikarom, travom, raslinjem i otpadom. Zaboravljena i, čini se, ničija zemlja. Ploča koja je upozoravala na opasnost od mina netragom je nestala, ograde više nema.

– Šuta, željezo, drvo, cigle, bakar, kabeli, aluminiji... Tu ima svega! Ne bi ovo Švabo dopustio, da ovako građevinari navoze smeće, ali kod nas se sve može i nikom ništa. Svi u Sesvetama znaju što se događa, a nikoga to ne zanima – kritizira Miško dok ispraksiranim koracima skakuće po brdima smeća.

– Jednom sam ovdje pronašao protuavionski metak. Uzeo sam ga i bacio kod kuće u vatru. Puknulo je – otkriva dok trpa stvari u auto, a potom vješto juri po prašnjavoj cesti.

Ne boji se Miško ostavljenog streljiva, za razliku od nesretnog Drage, domeće, ne kopa po zemlji, koja ondje očito skriva svašta. Da je tome tako, otkrivaju i starosjedioci, braća Ivo i Antol Ačkar čija je kuća smještena nadomak Dubokog jarka. Prije nego što je Drago, njihov inače vrlo drag susjed, za kojim iskreno žale, tragično poginuo jedna je skupljačica, priča tako Ivo, tačke napunila gelerima.

Mještanima to nije čudno jer, kako kažu, područje udaljeno samo stotinjak metara od obiteljskih kuća nikada nije dokraja očišćeno. Po naselju se priča da je potrebno saniranje zemlje na dubini od čak dvadeset metara tako da je zapravo pravo čudo da prije nitko nije nastradao.

No, o svemu tome ne brinu se suviše oni najmlađi. Za razliku od starijih, koji se onamo zalaze kako bi si barem malo popunili tanašne novčanike, oni se rekreiraju!

Na jednom dijelu šume dečki u dobi od 12 do dvadesetak godina ovog su se proljeća potrudili i napravili improviziranu teretanu, a tijekom čišćenja terena nabasali su na čak četiri aktivne bombe!

– Odmah smo nazvali policiju pa je došao protueksplozivni odjel i oni su to sredili. Sada je sve očišćeno i sigurno tako da ni roditelji nemaju ništa protiv – govore raspoloženi mladići, koji su na stablo stavili ploču s podugačkim tekstom čija je glavna poruka „je... mater svakome tko teretanu ošteti“!

A prije dvije godine mladići teretanu ne bi ni mogli sagraditi. Područje Glibokog jarka dan i noć čuvali su čuvari u plavoj uniformi (za koje nitko ne zna tko ih je postavio!), a cijeli teritorij bio je omeđen ogradom. No čim su čuvari pokupili stvari, Jarek se pretvorio u odlagalište.

Dalek put do stanova

MORH se vojnog skladišta odrekao 2003. godine budući da mu nakon eksplozije to više nije bilo isplativo te ga je ustupio tadašnjem Fondu za privatizaciju, a potom Agenciji za promet nekretnina. Plan star desetak godina jest da Grad Zagreb na tom prostoru sagradi POS-ove stanove.

U APN-u tvrde da je u tijeku rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, a ovisno o ishodu, razmotrit će „mogućnost realizacije programa POS-a“. No do toga je još dalek put. Kao prvo, u Agenciji kažu da je potrebno uništiti eksplozivna sredstava na dubini od tri metara. Hrvatski centar za razminiranje, s kojim, kako kažu u Agenciji, imaju ugovor, zasad je očistio tlo do dvadeset centimetara ispod površine, što očito ni izbliza nije dovoljno.

S druge strane, Mirko Ivanušić iz Hrvatskog centra za razminiranje, tvrdi da posao čišćenja ne mogu obaviti jer nije riječ o klasičnom razminiranju, nego o puno većem i težem poslu za koji oni nisu osposobljeni niti su za njega kvalificirani.

– Mi smo bili samo savjetnici, a na natječaju je pobijedila jedna nizozemska tvrtka, koja je prije dvije godine očistila jedan dio Jarka, a sada bi trebalo obaviti drugu fazu čišćenja – kaže Ivanušić.

U Sesvetama o svemu tome, čini se, nema pojma. Lokalni se političari time ne zamaraju. Iako je na njihovu području, kažu, to nije njihova, nego državna briga.