A na koga će moja imovina glasiti nego na suprugu? Naš uspjeh je zajednički

Prvi je dojam kad se razgovara s premijerom Tihomirom Oreškovićem taj da sada znatno bolje govori hrvatski jezik nego prije mjesec dana, kada je preuzeo premijersku dužnost ili kada je pred TV kamerama. Vrlo je neposredan, a sam kaže da mu je hijerarhija odbojna pa sugovornik i nema dojam da razgovara s premijerom u smislu političkog elitizma. Raspored je premijera Oreškovića pretrpan, iako je intervju bio dogovoren u 15 sati, čekali smo ga više od sata, a za našeg razgovora već su ga čekali ministri za ranije dogovoreni sastanak.

Predsjednik ste Vlade mjesec dana. Kakvi su vaši dojmovi i koji su vam bili najteži trenuci otkako ste na toj funkciji?

Najteži trenutak bio je onaj na početku, onih je 14 sati u Saboru bilo vatreno. Nisam očekivao takvu raspravu. Ali, svaki dan ima svoje izazove, od početka, dok se Vlada formirala, onda Bruxelles pa teme koje se otvaraju, od migrantske krize pa dalje...

Ima dosta izazova, ali i dosta mogućnosti. Čast mi je biti hrvatski premijer i mogu gledati samo naprijed. Prije više od 25 godina u “fortune cookieju”, kineskom kolačiću, pročitao sam poruku “Difficulty is nothing more than opportunity”, dakle, otprilike, “Poteškoće i izazovi nisu ništa drugo nego nove mogućnosti”...

Gradili ste karijeru u poslovnom svijetu, bili ste na visokim poslovnim funkcijama, koja je najveća razlika u usporedbi s ovim političkim angažmanom?

U Vladi imamo goleme mogućnosti i potencijal. Vodimo mnoge projekte i imamo ciljeve, programe, europske fondove, Hrvatske autoceste... Imamo zbilja mnogo programa i projekata te spomenuti potencijal. Faktor koji ne postoji u poslovnom segmentu su i mediji pa se u biznisu lakše fokusirati na ono što je bitno, odnosno na ono što se definira kao strateško. Definiramo programe i idemo u realizaciju. U velikim tvrtkama politika je isto bitna, ali to je drukčija politika. Najveća je razlika u tome što se u politici uvijek moraš “refokusirati” jer ti pažnju odvlače različite teme i događanja. Drugo je slično, trebaš imati dobar tim oko sebe, definirati ciljeve i krenuti što prije u rad.

Budući da niste bili u politici, a postali ste nestranački premijer HDZ-a i Mosta, jeste li uspjeli u ovih mjesec dana “pohvatati” te političke odnose u Hrvatskoj?

U Hrvatsku sam došao 2009. i nije baš da tu nisam bio i ništa nisam znao. Dok sam bio predsjednik uprave Plive, surađivao sam s HNS-om i Radimirom Čačićem, SDP-om, IDS-om. Dobro poznajem Branka Grčića, Sinišu Vargu, bivšeg premijera Zorana Milanovića, Darka Lorencina. Predsjednik uprave tvrtke kao što je Pliva surađuje sa svima, a Zagreb je mali grad i Hrvatska je mala država. Lako je upoznati se s političkom scenom. Tko je tko, to se prati. Uvijek znaš sve te glavne teme koje se događaju u zemlji jer hoćeš-nećeš – pratiš.

Surađivali ste s tadašnjom Vladom u kojoj je glavnu riječ imao SDP. Biste li bili premijer da su vam oni ponudili tu funkciju?

Meni je čast biti hrvatski premijer i funkciju sam preuzeo zato što sam htio pomoći našoj zemlji. Teško je na to odgovoriti, oni mi nisu ponudili ništa pa je to hipotetsko pitanje. Ali, kad sam bio predsjednik uprave Plive, bio sam s članovima bivše Vlade u Kanadi i u Londonu. Nije mi bilo teško, kao ni danas, činiti sve što mogu kako bih pomogao svojoj zemlji.

Očito niste stranački opterećeni, ali gdje biste se politički pozicionirali?

Jasno, nisam dio nijedne stranke, a politički pripadam centru. U biznisu sam više od 20 godina, a kad sam preuzeo novu funkciju, to sam učinio jer mislim da mogu pomoći. Nije mi cilj bila politika niti sam se htio baviti politikom. Htio sam pomoći koliko mogu i iskoristiti znanje koje imam.

Predstavili ste smjernice proračuna za 2016. Prvi je dojam analitičara da proračun nije reformski, kako ste ga najavljivali, bez velikih rezova je, to je više proračun kontinuiteta.

Treba gledati sve ukupno. Neće se dirati plaće i mirovine. Kad gledamo 500 milijuna eura koje planiramo izvući iz DUDI-ja i smanjiti dug, to je golema svota. Velika je svota i 500 milijuna eura za srednje i male poduzetnike. Važno je aktivirati i europske fondove, koje, na žalost, dosad nismo dovoljno iskoristili. Prošle smo godine bili na 500 milijuna eura, sad smo na 900 milijuna i to je također velik novac. U vezi s proračunom ja gledam brojke, a čut ćemo i druge stručnjake, ali mislim da ćemo od 10 ekonomista imati 11 različitih mišljenja. Kritika je uvijek dobrodošla i ona je dio scene. Činjenica je da raste BDP i da ćemo dug smanjiti, a svi od nas traže da se dug smanji i da deficit bude ispod 3%. U vezi s proračunom bitno je i to da ljudi ne zaborave da smo trebali apsorbirati 2,5 milijarde kuna, a to je, da slikovito objasnim, kao da imate 10 milijuna kuna troškova, morate dodati još 2,5 milijuna i opet ostati na 10 milijuna. OK, trebali smo negdje rezati tih 2,5 milijarde. Nismo u proračunu predvidjeli 6% povećanje plaća, no dijalog na temu plaća i sporazuma je otvoren.

Jeste li to dogovorili sa sindikatima?

Vrlo smo otvoreno razgovarali i to povećanje nije u proračunu. To su 4 milijarde kuna, ako ukupno gledamo cijelu sliku. Najlakše je gledati brojke, jer kao financijaš znam možeš gledati A i B, ali doći od A do B može se na puno načina i puno se stvari mijenja. Reforme nisu gotove, još će se puno toga mijenjati. Ovo su smjernice i ukupne brojke, još nismo dogovorili programe i reforme.

Očekujete li da ćete imati problema sa sindikatima?

Našli smo se, mislim da smo imali vrlo otvorenu diskusiju. Predložili smo im platformu za dijalog, Gospodarsko-socijalno vijeće dio je tih partnerskih odnosa. Oni su sami rekli da je to super početak i rekli su mi da zadnje četiri godine nisu imali nikakve razgovore. Ja sam za dijalog, ali vrlo jasno smo im prezentirali situaciju u kojoj se nalazimo. Svi smo mi partneri, ovo je naša država. Mislim da su shvatili financijsku situaciju u gospodarstvu. Prvo moramo riješiti neke stvari kratkoročno kako bismo mogli dugoročno postići ciljeve. U tri godine želimo novih 50.000 radnih mjesta, zadržati mlade ljude u Hrvatskoj i povećati standard građana.

Jeste li im dali neka obećanja?

Predstavili smo im vrlo jasno sliku u kojem smo stanju. Stanje nije dobro.

Jeste li im kao bivši premijer Sanader rekli slikovito da smo “u banani”?

Ne bih volio reći da smo “u banani”, a i ne trebam to nikome reći. Mislim da će Europska komisija sve objaviti na internetu i vrlo jasno u detalje svima nama reći u kakvom smo stanju i što bi se trebalo pokrenuti. U ova četiri tjedna MMF i rejting agencije govorili su nam o dugu i deficitu. Mislim da je svima nama jasno gdje smo i što smo. U Saboru sam predstavio onih šest točaka koje je EK vrlo jasno rekla da ih trebamo pokrenuti. To je dug, deficit i ostalo na čemu radimo. Svjesni smo izazova, no i toga da problemi nisu nepremostivi.

Kako mislite uprihoditi 500 milijuna eura od mrtvog kapitala? Da je to jednostavno, i bivša bi Vlada došla do tog novca, ali nema velikog interesa investitora i ima mnogo neriješenih imovinsko-pravnih odnosa...

Ne znam zašto bivša Vlada nije to učinila, možda je na to utjecao i politički interes. Kao bivši predsjednik uprave Plive mogu reći da nisam imao 30 milijardi eura kao u DUDI-ju, ali imali smo 30-40 nekretnina koje nam nisu bile strateške i prodali smo ih. Nije to bilo tako komplicirano. U DUDI-ju danas imamo 4500 stanova. Možete doći do mene u Teslinu pa ćete vidjeti stan od 40 kvadrata koji propada. I to je DUDI-jevo. To nije strateško, trebalo bi se prodati i aktivirati, nekome sigurno može koristiti. Od tih 30 milijardi imamo i jedan dio zemljišta, pa vojne nekretnine koji su mrtvi kapital. Na kraju, imamo 1300 javnih tvrtki. Imamo neke koje su strateške kao HEP, koji bih i pojačao, možda da bude regionalni lider. Osim strateških, a to su vode i šume i one koje imaju budućnost i dobro posluju, poput Podravke, imamo one koje su zapravo teret i treba ih prodati. Od tih 1300 tvrtki, obično se bavimo ovim velikima, prvih 50, a moram vidjeti detaljnu analizu ostalih koje ne donose dobit i nemaju neki potencijal. Nemaju dovoljno kapitala, ali kada bi netko uložio u njih, mogao bi ih pokrenuti. Ja samo tražim 1,5%, dakle 500 milijuna je ništa. To se može, samo trebamo nekako progurati.

Jasno je da je u javnoj upravi problem i velik broj zaposlenih. Imate li političku podršku i za reforme u tom smjeru, odnosno hoće li se broj zaposlenih smanjivati?

To je bila platforma od početka i Mosta i HDZ-a i ove Vlade. Rekli smo da ćemo se truditi kako povećati efikasnost putem tehnologije, informatizacije, a tu se slažemo, postoje mogućnosti da se sustav konsolidira. Ponegdje imamo iste resurse u županiji i u Vladi, koji rade isti posao. To nema smisla. Treba vidjeti gdje su te mogućnosti jer to bi ubrzalo i druge procese, osobito u pokretanju biznisa. Investitori nam zamjeraju da smo prespori, a to je povezano sa strukturom.

U javnosti se spominju različite informacije vezane za zdravstvo. Jeste li vi za privatizaciju?

Ja sam odrastao u Kanadi i nisam veliki ljubitelj privatnog zdravstva. Mislim da je bitno imati jedan standard. Ali, ako se negdje za neke specifične usluge pokaže da je bolja privatna nego državna solucija, zašto ne? Bitno je ostvariti jedan opći standard da se građanima kvalitetnije usluge pružaju svugdje u Hrvatskoj: u Zagrebu, Osijeku, Lici.

Hoće li osnovna zdravstvena usluga ostati za sve ista ili će biti tko može više platiti, imat će bolju zdravstvenu skrb?

Ako netko želi imati privatnu sobu u bolnici, to će morati dodatno platiti. Ali ne govorim sad o tome, nego o standardu. No ako netko hoće kuk od titana ili nešto što je izvan standarda i spreman je za to platiti, to će moći učiniti.

Kakvi su dojmovi iz Bruxellesa, prvog vanjskopolitičkog posjeta?

Imao sam vrlo uspješan prvi susret u Bruxellesu, imao sam priliku upoznati lidere iz cijelog EU, razgovarali smo o migrantskoj krizi. Drugi dan upoznao sam šefa EK Junckera i predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, iznio sam im planove razvoja Hrvatske. Imao sam i bilateralan sastanak s britanskim premijerom Cameronom, tražio sam da Hrvatska što prije dobije uvjete, kao što imaju i ostali u Europi, o slobodnom zapošljavanju u Velikoj Britaniji. Tražio sam podršku da se podupre ulazak BiH u EU.

Kada će Vlada dobiti ministra branitelja, prošlo je više od tri tjedna od Crnojina odlaska? I ima li Milijan Brkić vašu potporu za ministra branitelja. Tomislav Karamarko, šef HDZ-a, kandidirao ga je za tu funkciju.

Ministar branitelja važna je pozicija, dapače ključna. Proces predlaganja i izbora kandidata poznat je, a uključuje i razgovor s predloženim kandidatom.

Dakle, s gospodinom Brkićem još niste razgovarali?

Zasad još nisam.

No je li vam on prihvatljiv kao ministar?

To je kao da ste me pitali prije razgovora s ostalim kandidatima. Ne mogu ništa reći dok s njim ne razgovaram. Gospodina Brkića vidio sam dvaput. Jednom u Saboru i još jednom u nekom društvu.

Da, ali Ministarstvo je tri tjedna bez ministra i proces izbora već dugo traje.

Znam, ali puno se toga događalo samo ovih zadnjih tjedan dana. Prošli sam tjedan bio u Bruxellesu, imao sam sastanke u vezi s migrantskom krizom, zatim sjednicu Europskog vijeća, bio sam na putu u Londonu. Vidite da je tempo žestok, ali pozicija ministra branitelja važna je i popunit ćemo je što prije.

Što je s odlukom o smjeni Dragana Lozančića, šefa SOA-e?

Moja se poruka nije promijenila, kad odlučim, riješit ćemo tu situaciju.

Zašto vam tako dugo treba za odluku?

Čovjek sam iz poslovnog svijeta. Najprije hoću sve ispitati, a onda donijeti odluku. Neću u žurbi donositi važne odluke.

Kad vam je predsjednica Republike poslala zahtjev za Lozančićevo razrješenje, očito je željela što bržu smjenu?

Po zakonu predsjednica i premijer odlučuju o razrješenju šefa tajne službe.

To stoji, ali jeste li doživjeli politički nekorektnim to što vam je predsjednica usred novinske konferencije poslala zahtjev za Lozančićevu smjenu?

Ne. Mi se susrećemo, imamo dobre odnose. To je njezin stav, pokrenula je inicijativu koju po zakonu može pokrenuti i na kraju ćemo zajedno odlučiti. Uzet ću si malo vremena, ali ako sam dobro shvatio, ovo nije prvi put da imamo ovakvu situaciju u Hrvatskoj.

No sada se dogodila čudna situacija. Šef SOA-e mora imati povjerenje predsjednice i premijera, povjerenje predsjednice nema, vaše očito još ima, pa se postavlja i pitanje legitimiteta njegova rada.

Čovjek radi svoj posao, nije ništa stalo. I predsjednica i ja dobivamo izvještaje. Ja jednostavno još želim ispitati neke stvari i onda donijeti odluku.

Kako se snalazite između Mosta i HDZ-a, možete li balansirati između njih, često Most i HDZ imaju oprečne stavove?

Mi smo jedan tim. Ne želim nikoga uvrijediti, ali nemojte sve vjerovati što piše u novinama (smijeh). Ali na svojoj sam se koži uvjerio, kada sam pročitao neke stvari, da nije točno sve što se piše. Mi smo tim, imamo odlične odnose, svakodnevno komuniciramo. Ako imamo zajedničke ciljeve, a imamo – hoćemo bolju Hrvatsku i na tome radimo. To je kao i u braku, ni u braku nije uvijek sve sjajno. Ali radimo na našem cilju.

Bez obzira na trzavice između Mosta i HDZ-a?

Fokusirao sam se na ciljeve, svatko ima svoj segment i radi svoj posao.

Kada ste na Facebooku napisali da se moraju smiriti tenzije u društvu, rekli ste da vam ljudi prilaze na cesti i da vam se obraćaju s pitanjima o egzistencijalnim problemima. Što vas ljudi točno pitaju?

Bio sam prije dva tjedna na Dolcu, ujutro...

Kupujete špeceraj?

(Smijeh). Da, volim kuhati.

Što kuhate?

Jambalayu, jedno začinjeno, ljuto jelo. Ali baš taj dan na Dolcu kupovao sam lososa, škampe. Kuham škampe na buzaru. Kuhanje mi je psihički odmor, odmak od svakodnevnih problema. Volim si otvoriti bocu vina i subotom je kuhinja moja. Nastojim svaki tjedan otići na Dolac, od kumica kupiti sve svježe. Popiti kavu i onda doći doma.

Jesu li ljudi iznenađeni kad vas vide na Dolcu?

Ne, svi su vrlo ljubazni. A ni ja se ne želim zatvoriti i biti nedostupan građanima. Ljudi mi prilaze, čestitaju, nadaju se boljem, malo se šalimo, nasmijemo. Glavna je tema da nam svima napokon bude bolje i da im djeca ne moraju odlaziti iz Hrvatske za poslom. Zaista nikad od ljudi koji mi prilaze nisam čuo nikakve teme iz prošlosti, nikakve ideološke teme, ni o kakvim ustašama i partizanima. Taj mi je neposredni kontakt jako drag. Odrastao sam na zapadu i hijerarhija mi je odbojna. Lider stvara dojam, a moj dojam je budućnost. Prošlost nećemo nikada zaboraviti, no treba je prepustiti povjesničarima, ali i otvoriti im arhive kako bi donijeli jasne ocjene. Budućnost je ono u što moramo gledati.

Gdje se vaša djeca školuju?

Moja najstarija kći studira medicinu u Zagrebu. Počela je u Kanadi, ali se htjela vratiti u Hrvatsku. Obožava Hrvatsku, jako je sretna tu. Druga kći pohađa američku školu u Zagrebu.

Pokazali ste da imate smisla za autoironiju pa ste se šalili na svoj račun jer ste česta tema serije “U zdrav mozak”.

Smijeh je uvijek dobrodošao. Trebamo se opustiti i nasmijati jer je životni i poslovni tempo prebrz. Zdravo se nasmijati. Nije da gledam “U zdrav mozak”, ali smiješno je. Ako se ljudi tome mogu nasmijati – hvala Bogu.

Jurkotić iz showa “U zdrav mozak” uspio je prevariti i Miru Cerara kad se predstavio kao vi.

Kad sam se poslije čuo s premijerom Cerarom, rekao sam – ovdje pravi Orešković.

Kad ćete doći u Split, drugi po veličini grad u Hrvatskoj?

Vrlo brzo. Možda Split neće biti prvi, htio bih prvo otići u Slavoniju. Da vidim kako možemo pokrenuti poljoprivredu, oživjeti taj kraj.

U jednom ste intervjuu jako hvalili Istru?

Kad sam radio u Tevi, sastanke sam organizirao po cijeloj Hrvatskoj. Od Dubrovnika, Splita, Savudrije, bili smo i na janjetini u Lici... Obožavam i Opatiju... Budući da mi je fotografiranje hobi, imam 35.000 slika Hrvatske.

Objavili ste imovinsku karticu i sva vam imovina glasi na suprugu. Zašto?

A na koga će glasiti nego na suprugu? (Smijeh) Mi smo partneri. I u Kanadi je tako bilo, tako je i ovdje. Bez uspješne žene, ne bih ni ja postigao sve što sam postigao. Ona je uvijek uz mene. Imamo četvero djece, naš uspjeh je zajednički. Timski rad.

>>Premijer Orešković u utorak se sastaje s Angelom Merkel

>>Orešković: Izgubili smo 4 godine, prijeti nam postupak korektivnih mjera