Nakon što je punih 147 godina funkcionirao kao dio zloglasne lepoglavske kaznionice, poslije Kaznenog zavoda u Lepoglavi, bivši pavlinski lepoglavski samostan prije nekoliko dana odlukama Vlade RH iz 1999. i potpisivanjem Ugovora o predaji baštine "bijelih fratara" napokon je predan pravom vlasniku - Katoličkoj crkvi, odnosno Varaždinskoj biskupiji. Preuzimajući drevni objekt građen početkom 1400. godine, koji se s okolnim zemljištem proteže na 15.000 četvornih metara površine, varaždinski biskup mons. Marko Culej s generalnim biskupskim vikarom mons. Ivanom Godinom i tajnikom Antunom Perčićem nije skrivao radost zbog ispravljanja gotovo stoljeće i pol starih nepravdi. Samostan je u državno vlasništvo dospio 1854., kada je Zborni kaptol čazmanski cijeli pavlinski posjed, koji je dobio "darovnicom" cara Franje I., prodao tadašnjem Državnom eraru, koji ga je kupio namjeravajući ga preurediti u kaznionicu.
Broza su gadno pritiskali
Svih tih godina samostan je funkcionirao kao zatvor: nekadašnje pavlinske sobice preuređene su u skučene zatvorske ćelije, a u jednom je dijelu prostora bio uređen stacionar. Na katu objekta najveću pozornost plijeni dug hodnik s čije su obje strane ćelije: tu je nekad bilo posebno zatvorsko krilo na kojemu su i u "staroj" i "novoj" Jugoslaviji robijali politički zatvorenici.
- Vidite kako se povijest igra sudbinom političara! Oni koji su ovdje nekad bili zatvoreni, poslije su na to isto mjesto zatvarali druge! - jetko je zamijetio biskup Culej obilazeći ćelije u kojima su tamnovali Josip Broz Tito i Moša Pijade, a poslije i dr. Franjo Tuđman i Marko Veselica.
Pravosudni policajac vodi nas do Titove ćelije:
- Izgleda da su ga jako "pritiskali" - kaže pokazujući nam sigurnosni sustav funkcioniranja dvostrukih zatvorskih vrata. U klaustrofobično tijesnoj prostoriji s rešetkama okovanim prozorčićem samo je najnužniji inventar: zatvorenička metalna postelja sa starom svinutom slamaricom, prastari zidni drveni ormarić, ormar s najnužnijim inventarom. Nema knjiga, dokumenata, nikakvih obavijesti, nijedna sitnica ne pokazuje da je tu tamnovao jedan od vođa nesvrstanog svijeta.
- To nije slučajno. Titova ćelija već desetljećima ima status spomen-ćelije, ali se oduvijek inzistiralo na poštovanju autentičnosti prostora i inventara, pa nikakvo dodatno "ukrašavanje" nije dolazilo u obzir - obavještava nas ravnatelj Kaznenog zavoda Stjepan Loparić.
Donekle drukčije bilo je s ćelijom dr. Franje Tuđmana, koja je nešto niže u istom hodniku. Njeno preuređenje u spomen-ćeliju na središnjoj je svečanosti prilikom otvaranja Međunarodnog čipkarskog festivala prije dvije godine u nazočnosti velikog broja uzvanika najavio tadašnji ministar pravosuđa dr. Zvonimir Šeparović, a kratko nakon toga ćelija je i dostojno uređena. Iznad ulaza izvješena je drvena ploča s podacima da je u njoj robijao prvi hrvatski predsjednik (iako imaju isti status, iznad Titove i Pijadine ćelije takvih natpisa nema).
Povlašteni zatvorenici
Tuđmanova je ćelija čista i dobro uređena: postelja je uredno pospremljena, a na stoliću su izložena i Tuđmanova sabrana djela. Posjetioci se mogu upisati i u spomen-knjigu.
- Zanimljivo je da su, usprkos strogom zatvorskom režimu "stare" Jugoslavije, politički zatvorenici 20-ih i 30-ih godina ipak uživali određene pogodnosti. Zna se da je Tito sa svojom električarskom torbom mogao izlaziti iz zatvorskoga kruga pa se tako i u susjednoj zgradi sastajao s Pavlom Gregorićem. Moša Pijade, čija je ćelija nasuprot Tuđmanovoj, u Lepoglavi je prevodio Marxov "Kapital", a slobodno je mogao i slikati. Upravo takav njihov, donekle beneficirani status bila je i metom primjedaba kasnijih političkih zatvorenika, čiji je režim izdržavanja kazne bio znatno stroži. Rijetko tko zamjećuje, ali činjenica je da je Tito u ćeliji imao radijator (u ono doba!), a Tuđman se grijao na kaljevu peć - kaže Loparić.
I "soba" M. Pijade ima spomen-status: nakon što je lepoglavska Osnovna škola, koja je nosila njegovo ime, preimenovana u OŠ Ante Starčevića, Pijadino je poprsje iz škole prebačeno u njegovu ćeliju, a u njoj je i mramorna spomen-ploča. Iako ćelija nije devastirana, ove je godine Savez antifašističkih boraca pokazao interes da je dodatno uredi.
Veselica prošao najgore
Od svih tih političkih zatvorenika najgore je, doznajemo, prošao Marko Veselica. U vrlo teškim uvjetima odrobijao je više od svih njih zajedno.
S obzirom na to da Varaždinska biskupija pavlinsko zdanje namjerava postupnim ulaganjima i revitalizacijom preurediti u pastoralni centar te ga otvoriti kulturi i znanosti, raspitujemo se o budućem statusu spomen-ćelija.
- Ugovorom s Vladom RH obvezali smo se da će Tuđmanova i Titova ćelija zadržati spomenički status. Posjet tim ćelijama nećemo ograničavati ni na koji način. Naime, pošto je do sada taj prostor bio dio zatvora, dozvola za posjet trebala se tražiti od Ministarstva pravosuđa, a od sada takvih ograničenja više neće biti. S lepoglavskim gradskim vlastima dogovorit ćemo angažiranje osobe koja bi otvarala objekt skupinama zainteresiranim za obilazak samostana i ćelija - poručio je biskup Culej.
U međuvremenu je porušen i zid kojim je samostan bio uključen u zatvorsku cjelinu, a svotom od 10 milijuna kuna iz državne blagajne opremljen je i saniran cijeli kružni zid oko zatvorskog kompleksa.
Piše LJILJANA RISEK