U travnju 2012. premijer Zoran Milanović javno je prijetio da neće ići na NATO-ov summit u Chicagu jer ne želi ispuniti formular za američku vizu. Taj omanji skandal, potpuno nepotreban i iracionalan, trajao je par dana. Milanović je inzistirao na tome da su pitanja u standardiziranom formularu uvredljiva i ispod časti jednog državnika kakav je on, a američki veleposlanik James Foley objašnjavao je da je to uobičajena procedura koja vrijedi za sve građane zemalja s kojima SAD imaju vizni režim, pa i za najviše rangirane političare među tim građanima. Kao što to obično biva, Milanovićev egocentrični ispad nije postigao nikakav cilj, osim blagog sramoćenja i brzog povlačenja, pa je ipak popunio formular, otišao u Chicago i predstavljao Hrvatsku na summitu čelnika NATO saveznica.
Prošlotjedno Milanovićevo odbijanje prilike da predstavlja Hrvatsku na sastanku Europskog vijeća u Bruxellesu, ovaj put u svojstvu predsjednika Republike koji bi iznimno mijenjao premijera kao standardnog predstavnika Hrvatske na takvim summitima čelnika Europske unije, treba gledati u tom kontekstu čudnovate zgode iz Chicaga. Teze da je odbio otputovati na summit u Bruxelles jer mu se dnevni red ne čini podudarnim s njegovim ovlastima nemaju puno smisla. Nijedan dnevni red Europskog vijeća nije takav da bi se više podudarao s ovlastima hrvatskog predsjednika nego s ovlastima hrvatskog premijera.
>> VEČERNJI TV Milanović o Bidenu: "On je 90-ih govorio iskreno o agresiji Miloševića na ovom prostoru. Taj čovjek je bio najviše na strani istine i činjenica, a to je tad značilo biti na hrvatskoj strani. "
Svi zaključci koji se donose na vrhu u Europskom vijeću moraju se nekako provesti, a provode ih parlamenti, ministarstva, državne agencije i druga tijela koja kontrolira parlamentarna većina, dakle premijer. Ovdje nije bila dilema je li dnevni red takav da više korespondira s ovlastima premijera nego predsjednika (ponovimo, svaki dnevni red svakog Europskog vijeća je takav), nego je bila dilema treba li Hrvatsku na summitu šefova država i vlada predstavljati šef hrvatske države u situaciji kad je šef hrvatske vlade opravdano spriječen zbog oporavka od Covida-19. Ili Hrvatsku treba predstavljati šef neke druge države ili vlade, što je na kraju i bio slučaj, jer su Plenković i Milanović kao drugu zamjenu pronašli slovenskog premijera Janeza Janšu.
Ma kakav dnevni red!? Razlog vjerojatno leži u čuvenoj egocentričnosti koja kod Milanovića nadglasa sve ostalo, pa i osjećaj dužnosti. Jedan njemu blizak bivši suradnik svojedobno je opisao kako “nikad ne treba zanemariti koliko tog čovjeka ‘bole prepone’ za neke stvari”. Kad mu se ne da, jednostavno mu se ne da. A ne da mu se često upravo u situacijama kad ima osjećaj da nije on taj koji je u središtu pozornosti, kad se ne vrti sve oko njega, kad mora sjediti na nekoj pozornici kao “second banana”, kako se to kaže u kabaretskom žargonu. A ponuda korona-pozitivnog Plenkovića da u posljednji tren izađe na pozornicu Europskog vijeća zvučala mu je, vjerojatno, kao točka u kojoj bi se osjećao kao “druga banana”.
Od svih mogućih savjetnika, najbolji savjetnik za svakog političara, pa i za Milanovića, pa i za Plenkovića, bio bi onaj koji bi ih svako jutro nakon buđenja i svake večeri prije spavanja podsjećao da se u svemu što rade ne radi o njima, nego o građanima, o zajednici, o državi. Sada se čini da vlada zatišje u odnosima između predsjednika i premijera. Ali čekajte da dođe trenutak kad će se trebati dogovoriti tko ide predstavljati Hrvatsku na (zasad još uvijek potiho, ali planiranim) summitima EU i NATO-a na kojima bi se trebao pojaviti i novoizabrani američki predsjednik Joe Biden.
Plan na kojem se radi u Bruxellesu je da, čim globalna pandemija to dozvoli, i EU i NATO u razmaku od 24 sata organiziraju summite na kojima bi se simbolički osnažilo transatlantsko savezništvo. U Hrvatskoj je običaj da se predsjednik i premijer izmjenjuju na summitima NATO-a, čini se je sad red na predsjedniku, ali tko zna kako će sve to izgledati, pogotovo ako se ostvare planovi da to budu dva paralelna summita u Bruxellesu, od kojih na jedan, onaj koji organizira EU, obično ide hrvatski premijer.Na prošlotjednom Europskom vijeću kratko se raspravljalo i o odnosima sa SAD-om. Zaista je neobično da je Hrvatsku ondje predstavljao Janez Janša kao jedini europski premijer koji se prije izbora izjasnio protiv Bidena i koji je netom nakon izbora podržavao Trumpovu fantaziju u ukradenoj pobjedi.
>> VEČERNJI TV Granić: 'S Bidenom sam 90-ih pet sati razgovarao, a Soros me nagovarao na utrku za Pantovčak'
Tebe ćemo poslati da mu svojom pameti objasniš sve.Jer ti znaš sve i objasni tom Bidenu kako stvari stoje.