Još jedan Dan žena proći će uz cvijeće, koje će im pokloniti dečko, muž ili ljubavnik uz podsjećanja aktivistica za ženska prava na neravnopravnost žena u 21. stoljeću i uz otklon mnogih žena i od ruža ili karanfila, ali i od feminističkog pokreta koji se u nas nije zasad pokazao uspješnim u suočavanju s problemima i uzrocima lošijeg ekonomskog i političkog položaja žena.
Marš za pravo glasa
Međunarodni dan žena ustanovljen je u Kopenhagenu 1910. na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin, a dvije godine prije 8. ožujka održan je jedan od najpoznatijih ženskih marševa u New Yorku kada je 15.000 žena tražilo kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Ostvareno je u Hrvatskoj ovo potonje, istina više u korist muškaraca jer su žene sklonije dati svoj glas muškarcu nego ženi.
Žene su obrazovanije u Hrvatskoj, među njima je više doktora i magistara znanosti, a svejedno su u prosjeku slabije plaćene i još uvijek ih je malo i u politici i u poslovnom svijetu na pozicijama na kojima se donose odluke. Nisu se još izborile na pravo za jednake plaće za iste poslove kao i muškarci ni za jednaku raspodjelu kućanskih poslova, pa rade u dvije smjene, osim onih malobrojnih koje mogu platiti neku drugu ženu za spremačicu.
Danas je i u medicini i među liječnicima specijalistima više žena nego muškaraca, pa ipak žene rađaju isto kao i prije 100 godina, svedene na tijelo za rađanje, a ne na osobu koja odlučuje kako će roditi, želi li rađati u biblijskim mukama kao njihove majke, bake i prabake ili uz današnja dostignuća medicine, koja im ublažavaju bolove ili ih posve otklanjaju. Žene koje kod nas žele izbjeći bol pri rađanju nerijetko doživljavaju osudu i od muškaraca koji ne vade ni zub bez injekcije protiv bolova, ali i od žena koje ih uvjeravaju da je sebično i neprirodno ne željeti u bolovima donijeti dijete na svijet. Francuskinjama je, primjerice, neprirodno rađati u bolovima umjesto uz epiduralnu anesteziju.
– Iako je u medicini više žena, teže dobivaju specijalizaciju iz ginekologije. I slučaj iz Vinkovaca nameće pitanje koliko je ginekološka struka patrijarhalno postavljena. Što je neka struka manje vrednovana u društvu i slabije plaćena, u njoj je više žena, što se kod nas vidi, među ostalim, na poslovima skrbi za djecu i starije – kaže sociologinja Suzana Kovačević.
Više nije dovoljno govoriti da su žene druge u državi i u društvu, nego je nužno pitati se i koliko su žene i same za to odgovorne. Nije feminizam samo borba za reproduktivna prava žena i potpomognutu oplodnju nego i pravo na ekonomsku sigurnost i neovisnost, pravo na poštenu plaću, slobodno vrijeme i napredovanje, pravo na to da se poštuje dostojanstvo i slobodan izbor svake žene, pravo da imaju nijedno, jedno ili petero djece, pravo da rade fleksibilno ili skraćeno radno vrijeme ako žele više vremena biti s djecom.
Za razliku od Hrvatske, u Švedskoj je od 1960. uvedeno fleksibilno radno vrijeme, a više od polovice privatnih poslodavaca dopušta svojim radnicima da ga koriste. Većina Nizozemki, majki male djece, radi skraćeno i nitko ne misli da su manje emancipirane od hrvatskih građanki, čija se emancipacija očituje u tome da rade osam ili više sati na poslu pa onda kod kuće.
– U nas još uvijek prevladava tradicionalna podjela kućanskih poslova i veći je teret brige za djecu na ženama. I visokoobrazovani muškarci govore da pomažu ženama, a ne da dijele poslove s njima kao u skandinavskim zemljama. Neka istraživanja pokazuju da žene ne žele preuzimati odgovorne pozicije svjesne da će to zahtijevati još više angažmana od njih, i to u situaciji u kojoj je na njima veći teret brige za djecu. Problem je i stakleni strop jer za napredovanje žena postoje nevidljive barijere i ipak poslodavci vode računa hoće li žena ići na bolovanje zbog djece ili na rodiljski dopust. Čini mi se da je feministički pokret zamro kad je riječ o zalaganju za rješavanje praktičnih problema s kojima se suočavaju žene. U Švedskoj, primjerice, ako angažirate osobu za pomoć u kući i oko djece država vam dijelom snosi troškove – govori sveučilišna profesorica psihologije Gordana Kuterovac Jagodić.
Jesu li i žene suodgovorne za (ne)probijanje staklenog stropa? Kako su brojnije u ovoj zemlji od muškaraca, da su osvještenije i solidarnije, kvote im, primjerice, u politici ne bi ni trebale. Ali, nažalost, nerijetko će žena na račun druge žene koju jedva da površno poznaje izgovoriti mnogo gore riječi nego muškarac nazivajući je sponzorušom, lezbačom, frustriranom babom, seljankom ili osuđivati njezin izbor otrovnije nego muškarac.
Sakaćenje genitalija
– Razlike u moći između žena i muškaraca, nažalost, dovode i do toga da žene često umjesto da se suprotstave šefu i izbore za svoj bolji položaj frustraciju prenose na druge žene. Unutar feminističkog pokreta niz je različitih struja, a postoje i struje kontra feminizma, a za jačanje ekonomskog položaja žena nužan je snažan feministički pokret – kaže Kovačević.
Unatoč svim problemima žena kod nas, osobito onih koje su žrtve obiteljskog nasilja, u nerazvijenom dijelu svijeta stanje je još gore.
Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) prognozira da će u svijetu 79 milijuna djevojaka biti podvrgnuto sakaćenju genitalija do 2030., koje se opravdava potrebom pripreme djevojčica za odrastanje i brak! Poražavajuće je i da 75 milijuna djece diljem svijeta ne ide u škole, a bez obrazovanja nema ni emancipacije žena, kao što je nema i bez prava na vlastiti izbor svake žene i uvažavanja izbora druge žene kao jednako vrijednog.•
>> Ženska mreže Hrvatske: 'Dosta je nepoštivanja i urušavanja prava žena'
A kad rade tri smjene kao moje kolegice?