Tko je Iskra Pusić, naša znanstvenica iz SAD-a i autorica važne studije: 'Cijepljenje preboljelih? Apsolutno da. Evo zašto'

Nedavno je veliku pozornost naših čitatelja privukla vijest o studiji koja dokazuje da je moguće da je stečeni imunitet protiv SARS-CoV-2 zapravo doživotan. Riječ je o studiji “SARS-CoV-2 infection induces long-lived bone marrow plasma cells in humans”.

Pogledamo li popis autora, pronaći ćemo i ime naše znanstvenice Iskre Pusić. Dr. Pusić, kći Biljane i Zorana Pusića, završila je Medicinski fakultet u Zagrebu, a sada je hematolog/onkolog na Washington University School of Medicine u gradu St. Louisu.

Možete li nam reći nešto više o ovom istraživanju, je li ono doista pokrenuto s ciljem da se utvrdi trajanje imunosti na COVID-19 nakon što smo ga preboljeli ili cijepili se protiv njega?

Dr. Ali Ellebedy je imunolog koji se ponajprije bavi istraživanjem molekularnog mehanizma i regulacije imunosnog odgovora organizma na virusne infekcije i na cjepiva. Posebno ga zanima razvoj dugoročnih imunoloških memorijskih stanica. Kad se pojavio virus SARS-CoV-2, on je već imao laboratorij i tim stručnjaka pripremljen upravo za takva istraživanja. Jesenas su se pojavili neki članci o titru, nivou i antitijelima u krvi nakon infekcije SARS-CoV-2. U njima se indiciralo da titar brzo opada i da je imunost na taj virus možda samo prolazna. Kasnije je ustanovljeno da titar antitijela s vremenom opada mnogo sporije i zapravo se stabilizira. Dr. Ellebedy pokrenuo je studiju s idejom da testira ljude koji su preboljeli relativno blagu infekciju koronavirusom, kako bi ustanovio što se događa s antitijelima s vremenom. Sudionici ovog istraživanja bili su tako već uključeni u toj prvoj fazi. Na osnovi njegovih prijašnjih istraživanja činilo mu se važnim pogledati i u koštanu srž – kako bi se ustanovilo inducira li SARS-CoV-2 dugoročne antigen-specifične plazma-stanice i dugo nakon što je sam antigen, virus, nestao iz cirkulacije. To se pokazalo točnim.

Mediji su mahom prenosili ono što piše i u naslovu rada, a to je da COVID-19 ostavlja u koštanoj srži stanice koje traju doživotno. Znači li to doista da je osoba koja je bolest preboljela ili je cijepljena imuna na tu bolest doživotno?

Na početku treba napomenuti da je naše istraživanje bilo provedeno na ljudima koji su preboljeli blag oblik COVID-19. Pacijenti s jačim oblicima bolesti mogu imati drukčiji, žešći odgovor imunosnog sustava, koji može dovesti i do drukčijeg ishoda s obzirom na dugoročne memorijske stanice. O tome još ne znamo dovoljno. Da odgovorim na vaše pitanje: iz ovog istraživanja proizlazi da će antitijela biti prisutna i lučiti se na nekoj razini cijeli život. Važno je reći da “memorija”, prisutnost antitijela u krvi, ili dugoročnih plazma-stanica u koštanoj srži, još uvijek nužno ne znači da ste zaštićeni od virusa. Imati antitijela nije sasvim isto kao i biti imun. Na primjer, neka antitijela možemo detektirati, ali ona nisu nužno protektivna. Neka mogu ciljano djelovati na virus tako da mu potpuno blokiraju replikaciju, dok druga minimalno utječu na životni ciklus virusa. Također, imunost nije jednako izražena kod svakoga. Zato je iznimno važno da se ljudi cijepe, čak i ako su preboljeli COVID-19. Cijepljenje nakon infekcije može vam zaista pomoći da razvijete odličan i dugotrajan imunitet jer su memorijske stanice dodatno stimulirane cijepljenjem.

Dr. Ellebedy radio je i prije na sličnim istraživanjima. Od početka pandemije on je publicirao desetak radova na temu SARSCoV-2 imuniteta. Mene je uključio jer se u ovoj fazi istraživanja gledalo na stanice u koštanoj srži. Mi smo već prije surađivali na nekoliko njegovih studija u kojima se istraživalo kako organizam reagira na cjepivo protiv gripe i kako učiniti da imunosni odgovor i efekt cjepiva traje dulje. Tu se također gledalo na dugoživuće plazma-stanice u koštanoj srži.

Sada je u Americi bitno lakša situacija nego što je bila prije nekoliko mjeseci. Kako biste opisali vrijeme pandemije u SAD-u, mi smo ovdje čitali i pisali različite priče, od onih o odgovornosti bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i velikog broja mrtvih pa do sada gotovo normalnog života.

Nisam usamljena ako kažem da su Trump i njegova administracija svojom neodgovornošću i lošim potezima prouzročili nepotrebno veliku smrtnost tijekom pandemije, vjerojatno mjerenu u stotinama tisuća. Od dezinformacija javnosti, neorganiziranog pristupa i nedovoljne financijske podrške pojedinim državama do manjka testiranja i za zdravlje opasnih neodgovornih izjava. Slažem se da je situacija sada mnogo bolja. Djelomice je to svakako zasluga nove administracije, ali i činjenice da je više 50 posto populacije cijepljeno.

Kako ste vi osobno doživjeli pandemiju i vrijeme u kojem se ona događa, a u kojem je došlo i do smjene vlasti u Bijeloj kući?

Znam da je mnogim ljudima širom svijeta bilo vrlo teško tijekom pandemije, a nekima je još i sada. Ljudi su gubili poslove, a time i zdravstveno osiguranje, djeca nisu išla u školu, milijuni su se razboljeli, mnogi su umrli ili izgubili nekoga od svojih najbližih. Nije čudo da je to kod mnogih dovelo do osjećaja izgubljenosti, depresije, anksioznosti… Čini mi se da je biti liječnik tu nekako bila prednost, u smislu da imate osjećaj da ste uistinu dio neophodnog radnog osoblja i da nešto dobro pridonosite društvu u velikoj krizi. Moj muž, koji je također doktor, i ja radili smo cijelo vrijeme tijekom pandemije, a naš je sin išao u školu tijekom cijele godine. Mislim da je to sve bilo vrlo važno za naše mentalno zdravlje. I na kraju, naravno, Trump je izgubio izbore! Bez toga bi “sve otišlo u Honduras”.

Što je danas s liječenjem raka, svako toliko vidimo najave za neki revolucionaran lijek za rak, hoćemo li ikada stati na kraj toj bolesti?

U posljednjih desetak godina potpuno se revolucionarizirao pristup liječenju tumora i postao je mnogo učinkovitiji. Na primjer, sada je moguće genetski modificirati pacijentove vlastite imunosne stanice tako da prepoznaju i unište one tumorske, ne napadajući pritom zdrave stanice u tijelu. Također, postoje terapije tzv. onkolitičkim virusima, gdje se koriste virusi koji su genetski promijenjeni tako da selektivno inficiraju i eliminiraju tumorske stanice i zatim stimuliraju organizam da sam razvije antitumorski imunosni odgovor. Danas imate pacijente u odmaklim fazama bolesti koji prije nekoliko godina nisu imali daljnje opcije za liječenje, a sada se liječe takvim novim metodama i njihovo se preživljenje mjeri u godinama. Time želim istaknuti da su tehnike u razvoju cjepiva vrlo uznapredovale. Neki ljudi zabrinuti su jer su cjepiva protiv SARS-CoV-2 napravljena “na brzinu”. Međutim, tehnologija za razvoj takvih cjepiva i znanje o tom području već su odavno tu. Već se i prije radilo na cjepivu protiv “regularnih” koronavirusa. Sada, kada se pojavila potreba za cjepivom protiv SARS-CoV-2 i kad su države uložile novac u to, stvari su se razvijale vrlo brzo. Važno je naglasiti da su sva ta cjepiva prošla rigorozna testiranja učinkovitosti i sigurnosti i da ih razne nezavisne agencije kontroliraju.

Što mislite o borbi s pandemijom u Hrvatskoj? Ovdje smo imali oštrih prijepora, postotak cijepljenih zaustavio nam se na 40 posto. Što bismo trebali napraviti da to pojačamo?

Mislim da je u ovom trenutku najvažnije apelirati na ljude da se cijepe u što većem broju. To uključuje i one koji su preboljeli COVID-19 i mlade ljude koji, iako sami mogu imati blaži oblik infekcije, mogu prenijeti virus drugima. Također je važno da je cjepivo lako dostupno. Cijepljenje je bez sumnje najdjelotvorniji način prevencije širenja virusa s ciljem da se zaštiti zdravlje što većeg broja ljudi. Pogledajte koje smo sve bolesti iskorijenili cijepljenjem. Generalno gledano, nuspojave svih odobrenih cjepiva rijetke su i znatno manje nego što bi bile komplikacije od bolesti protiv kojih se ta cjepiva koriste. SARS-CoV-2 opasan je i visokozarazan virus. Čini mi se da nitko neće izbjeći susret s njim. Na svakome je da odluči želi li da mu prvi susret bude putem infekcije ili putem cjepiva.

Što mislite zašto je jedan dio ljudi posumnjao u znanstvene metode?

Tako je bilo uvijek i svugdje. Ljudi su nepovjerljivi prema novim stvarima. I, kao što vidite, politika je, i u Americi i u Hrvatskoj, igrala ulogu u tome. Zato je neophodno da educirani i razumni ljudi, koji nešto znaju, javno govore i informiraju javnost.