Bruto domaći proizvod (BDP) za treće tromjesečje 2016., prema prvoj procjeni, realno je veći za 2,9 posto u odnosu na isto tromjesečje 2015., izvijestio je ovih dana Državni zavod za statistiku. A budući da u Hrvatskoj 100 posto BDP-a stvara oko 1,400.000 zaposlenih, odnosno da oko 14.000 zaposlenih stvara jedan posto BDP-a, logično bi bilo da je prosječni rast od 2,8 posto u ovoj godini stvorilo oko 42.000 novozaposlenih.
Nažalost, nije tako. Također, prema izvješćima DZS-a, broj ukupno zaposlenih u Hrvatskoj u 2016. u svim mjesecima u odnosu na isti mjesec 2015. znatno se smanjio, i to u svim kategorijama, od zaposlenih u pravnim osobama preko obrtnika i slobodnih zanimanja do osiguranih poljoprivrednika.
U prosjeku je od siječnja do listopada zaposlenih bilo 17.082 manje. Toliko je radnih mjesta izgubljeno. Kako je moguć robustan rast BDP-a uz istodobni pad broja zaposlenih? Ekonomisti tu pojavu nazivaju “oporavak bez novih radnih mjesta” ili engleski “jobless recovery”.
Obično se pod tim misli na oporavak bez opadanja nezaposlenosti, “no u Hrvatskoj se događa lošija inačica tog fenomena”, kaže mi profesor sa splitske Ekonomije Željko Garača. “Mi imamo ‘jobless recovery’ unatoč 42.731 nezaposlenom manje”.
Tko je onda stvorio 2,8% bruto domaćeg proizvoda više? Podsjetimo, riječ je o “realnom” porastu, što obično znači nominalnom umanjenom za inflaciju. A kako je u Hrvatskoj deflacija, a ne inflacija, realni BDP joj raste čak i ako je sve isto kao prethodne godine.
Profesor Garača procjenjuje da čak polovicu rasta realnog BDP-a možemo zahvaliti deflaciji, i zapravo je posrijedi obračunski rast. Drugu polovicu porasta BDP-a stvorili su zaposleni, premda ih je 17.082 manje, povećanim radnim angažmanom, kao i oni radno aktivni ljudi koji rade na ugovor o djelu pa ih DZS ne ubraja među zaposlene.
Značajan doprinos rastu BDP-a svakako je dala i rekordna turistička sezona. Iznajmljivači soba i apartmana te ugostitelji naplatili su oko 7% više noćenja, a sve uz nepromijenjeni broj zaposlenih. No, okolnosti se brzo mijenjaju.
Raste cijena energenata, što će se preliti i na mnoge druge cijene pa će se vrlo brzo deflacija pretvoriti u inflaciju, a tada će nominalnu stopu rasta BDP-a, da bi se dobila ona “realna”, trebati umanjivati za inflaciju.
Čak i ako se nastavi rast produktivnosti te ako i sljedeća turistička sezona ponovo bude rekordna, ovako visoke stope realnog rasta BDP-a sa sve manje zaposlenih Hrvatska će teško postići. Koje onda zadaće “jobless recovery” postavlja pred ekonomske politike, osobito kada Hrvatska naglo gubi ljude koji traže posao?
Brzinski pregled literature pokazuje da ekonomska znanost nema jednoznačnog rješenja za taj tvrdokorni problem i da izlaz treba tražiti u jačanju društvene kohezije, u povjerenju među ljudima i sličnom. No, za početak Hrvatska mora sama sebi priznati da ima problem “jobless recoveryja” i precizno istražiti njegove lokalne uzroke, a tada će za njega lakše naći i rješenje.
Stvaraju šljakeri, dijeli 200 obitelji (+strani kapital), to se zove socijalna osjetljivost