Tko je u pravu, Beroš ili Zekanović i/ili Nestorović?

Ministar zdravstva Vili Beroš odgovorio je danas Hrvoju Zekanoviću (Hrast) u Hrvatskom saboru kako Hrvatska relevantnim podatkom drži broj umrlih osoba na broj oboljelih, a ne broj umrlih na ukupan broj stanovnika te da ne stoji njegova tvrdnja da je Hrvatska po tome među lošijima.

I prof. dr. Branimir Nestorović, zapamćen po ismijavanju opasnosti od koronavirusa koji je uoči talijanske katastrofe savjetovao Srbijankama da tamo idu u šoping, kao protivnik maski i testiranja sada je postao glasnogovornik testiranja u Srbiji. Pri tomu je ustvrdio kako Hrvatska ima testove koji pokazuju netočne rezultate, te da oni zbog sigurnosti pacijenata čak i ponavljaju testove, te stoga imaju postotno mali broj umrlih. Tko je u pravu, Beroš ili Zekanović i/ili Nestorović?

Prema stanju u utorak navečer u kasnim satima po podacima Worldometera izračunali smo da je stopa smrtnosti u Hrvatskoj, tada 1,8 % bila bolja nego u 34 europske zemlje, tako da definitivno ne stoji tvrdnja Zekanovića da smo mi među lošijima. Ima boljih od nas u Europi, a naravno još više u svijetu, ali s obzirom da smo u neposrednoj blizini najvećeg svjetskog žarišta širenja zaraze, naš omjer smrtnih ishoda u odnosu na utvrđeni broj zaraženih je zasad među boljima.

Koliki razmak od drugih treba držati ako izađete trčati ili voziti bicikl?

Inače, oko toga povela se polemika i između naših znanstvenika Ivana Đikića i Igora Rudana. Đikić je, naime, zamjerio premijerovom savjetniku Zvonimiru Frki Petešiću što je u jednoj prezentaciji usporedivši apsolutni broj zaraženih s podacima u Norveškoj i Njemačkoj zaključio kako mi bolje stojimo, umjesto da je usporedio stope u tim državama.

Rudan je tada Đikiću odgovorio: "Virusu nije važno koliko je velika država u kojoj se on širi, on će sa svakog zaraženog skakati na dvije, četiri ili sedam idućih zdravih osoba, širio se pritom u Luksemburgu ili u Meksiku. Zbog toga, nakon što se virus u nekoj populaciji dovoljno "ukorijeni", a to obično znači dosezanje prvih deset zaraženih osoba, nakon toga je brzina širenja epidemije približno jednaka svuda te krivulje porasta apsolutnog broja slučajeva s obzirom na vrijeme trajanja epidemije, koje se mjeri u danima, za sve države izgledat će približno jednako".

Uspoređujući stope zaraženih na milijun stanovnika u Meksiku i Luksemburgu, Rudan je primijetio kako je sasvim jasno da odgovor Luksemburga nije bio čak dvjestotinjak puta lošiji, odnosno da je jedino relevantno vrijeme trajanja epidemije od određenog broja prvih slučajeva zaraze, recimo stotinu, kako bi se eliminirao početni utjecaj nasumičnosti kod širenja zaraze. Đikić je na to uzvratio kako su Meksiko i Luksemburg irelevantni u kontekstu njegova prigovora.

Doduše, velike zemlje imaju i desetine "Luksemburga" odnosno gradskih žarišta zaraze pa je očekivano, i statistika to pokazuje, u njima i daleko veći apsolutni broj zaraženih i mrtvih, iz čega ipak proizlazi da je nezahvalno po bilo kojem kriteriju uspoređivati male i velike zemlje.

 Vodeći hrvatski znanstvenici predviđaju kada bi mogla završiti pandemija

U zajedničkom očitovanju, dvojica znanstvenika ipak su konstatirali kako uistinu podaci pokazuju da se Hrvatska odlično drži. Iako to nisu spomenuli, činjenica je da Hrvatska, i tada i danas, bolje stoji od Njemačke i Norveške i po stopama. Dok je u Hrvatskoj 424 zaraženih i osam mrtvih na milijun stanovnika u Norveškoj je 1243 i 27, a u Njemačkoj 1579 i 42. I po Berošovom kriteriju, stopi mrtvih na broj zaraženih, Hrvatska je sa 1,9 % bolja i od Norveške (2,1) i Njemačke (2,6) iako je naša stopa protekla dva dana s devet novih smrtnih slučajeva znatno pogoršana jer je prije dva dana bila 1,5 %. I to pokazuje kako su usporedbe te vrste nezahvalne jer je dovoljno nekoliko kikseva i izbijanja žarišta na nezgodnim mjestima kao što su starački domovi da se u nekoliko dana sve pokvari.

Utoliko se i ispolitizirani istup prof. Nestorovića, tim više što dolazi od stručnjaka koji se već jednom svjetski kompromitirao, pokazuje posve pogrešnim čak i da je sada posve u pravu. Činjenica je da iako Srbija bilježi već 99 smrtnih slučajeva, u odnosu na broj potvrđenih zaraza bilježi smrtnost od 2 %, neznatno lošiju od Hrvatske. U omjeru na milijun stanovnika, Srbija stoji također lošije sa 558 slučajeva zaraze i 11 mrtvih. Iako nas je pretekla s 26.278 testova u odnosu na naših 19.256 testova, u omjeru na milijun stanovnika Hrvatska s 4691 testom još uvijek više testira od Srbije s 3008 testova na milijun stanovnika. I broj kritičnih slučajeva u Srbiji je 131, a kod nas 31.

Dakle, Hrvatska je u svakom pogledu zasad bolja od Srbije, ali zbog toga ne treba likovati. Nema oporavka za Hrvatsku i povratka na ekonomski koliko-toliko održivo stanje, čak i u slučaju idealnog scenarija za koji treba puno discipline od svakog pojedinca a sada i malo sreće, sve dok i stanje u zemljama u našem okruženju, a i šire, ne ide na bolje. U našem je ljudskom ali i ekonomskom interesu da se stanje i u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Italiji, Njemačkoj i drugim europskim zemljama što prije donekle normalizira.

Jedini kriterij po kojem je Srbija bolja od Hrvatske je omjer zaraženih među testiranima, 18,5 % u Srbiji naspram naših 9 %. 
To se može tretirati kao "uspješnost" testova ako je cilj testiranjima otkriti što više zaraženih, ali većina zemalja, osobito one koje su suočene s opasnim širenjem zaraze takvih ambicija nemaju. Umjesto toga, testovi imaju epidemiološki i zdravstveni smisao, pa veći udio zaraženih među testiranima u tom slučaju više govori o težini problema. Stoga, Srbiju treba brinuti što je sa svojim udjelom broja zaraženih na broj testova bliža zemljama koje imaju najveće probleme s koronavirusom: SAD 20 %, Španjolska 29, Francuska 43, Italija 15, UK 24, Iran 26, Belgija 30, Nizozemska 20, Švedska 21 %... Hrvatski udio je recimo blizak onomu u Njemačkoj, gdje je 10 % zaraženih u odnosu na broj testova.  

Srbija sa svim tim zemljama ima zajedničko zakašnjelu reakciju zbog početnog ignorantskog pristupa čemu je, baš kad je bila nužna brza reakcija, očigledno kumovao i sam prof. Nestorović. Ta se pogreška srbijanske struke i politike naknadno pokušala ispraviti policijskim satom i sličnim pretjeranim autoritarnim mjerama bez bitnog preventivnog značaja, i to kad je virus već učinio veliku štetu.

Naime, veliko povećanje broja zaraženih koje Srbija bilježi proteklih dana, na žalost, moglo bi za četiri pet dana rezultirati povećanim brojem smrtnih ishoda, kako to proizlazi iz statističkih pokazatelja u drugim zemljama. Zadnji je primjer Švedske, kojoj se znatno povećanje broja zaraženih dogodilo 8. i 9. travnja, pa su u skladu s pravilom nakon pet odnosno šest dana imali značajno povećanje od jučerašnjih 114, a danas od čak 170 smrtnih slučajeva. Srbiji bi se po toj statističkoj zakonitosti sljedećih dana mogao dogoditi dvoznamenkasti broj mrtvih u jednom danu.

I zbog toga nije dobro međusobno se uspoređivati. Štoviše, jedna od temeljnih karakteristika ovog virusa je da nas on istodobno udaljuje, ali i zbližuje, pa čak i one koji se baš ne vole upućuje na međusobnu ispomoć što je više moguće. Čuvajući sebe, čuvamo i susjeda.