Isti povijesni događaj političari raznih država neće nikada jednako ocijeniti. No i sadašnji događaji iskorištavaju se u politici za dobivanje glasova, a ne za stvaranje boljih odnosa. Komičar i šef talijanskog Pokreta pet zvijezda (M5S) Beppe Grillo kazao je u nedjelju o novom londonskom gradonačelniku Sadiqu Khanu kako jedva čeka vidjeti „kada će onaj Bangladešanin sebe dignuti u zrak u Westminsteru“. Na stranu to što Sadiq Khan nije Bangladešanin, već je britanski građanin čiji su roditelji podrijetlom iz Pakistana, Beppe Grillo nije smio ni kao komičar, a kamoli kao čelnik neke stranke izreći tako što. Britanski listovi (Guardian, Financial Times, Daily Telegraph...) pišu danas o uvredljivoj doskočici Beppea Grilla da je gradonačelnik Londona „terorist“.
Glupavih, uvredljivih, netočnih izjava ima svuda, a nažalost će ih biti sve dok bude ljudi koji će s njima poistovjetiti svoja razmišljanja. O djelovanju mnogih povijesnih ličnosti postoje barem dva pogleda i tumačenja. Teško je očekivati da će u Srbiji promijeniti mišljenje o četnicima. Srbijanska službena politika neće se vjerojatno ni približiti osudama četnika kakve su o ustašama izrekli hrvatski državnici.
Istodobno će Beograd od političara u Zagrebu tražiti daljnje osude ustaštva. Nije snaga u osuđivanju drugoga i traženju od njega da se ispriča za povijesne događaje, već je snaga u onome koji traži oprost. Ivan Pavao II. tražio je oprost za zla koja je počinila Crkva tijekom povijesti, a i papa Franjo vjerni je njegov nasljednik na tom putu. Ne bi se smjeli prepucavati tko je bio veći ustaša, a tko veći četnik. Naročito ne u politici kojoj je rat produžena ruka.
Možda bi hrvatski i srbijanski povjesničari trebali doći do minimuma suglasnosti o povijesnim zbivanjima tijekom Drugog svjetskog rata. To vjerojatno neće izmijeniti rječnik nekih političara, ali će ipak postojati neka povijesna racionalnija prosudba kojom će se moći odgovoriti raznim huškačima.
>> Tko je musliman Sadiq Khan koji je preuzeo London
>> Trump će napraviti iznimku i pustiti gradonačelnika Londona u SAD
Gospodine Tomašević! Vaše pitanje bi imalo smisla da smo mi Hrvati sa Srbima u istoj zajednici, u istoj državi. Na sreću, više nismo. Srbi rehabilitiraju četnike i četništvo. Neka! Neka u svojoj kući rade što žele. Hrvati ne rehabilitiraju ustaše niti im pišu hvalospjeve. Jedino što neki Hrvati traže - istinu. Istinu o tome tko je bez suda i presuda ubio desetine ili stotine tisuća zarobljenih, razoružanih vojnika, civila, žena, djece...gdje su im kosti i traže da ih se dostojno pokopa. Zar je to grijeh? Zar se to može izjednačiti sa rehabilitacijom četnika i četništva?