Na obilježavanju dvadesete obljetnice uvođenja kune okupilo se mnoštvo uglednih uzvanika – od predsjednika Republike preko saborskih zastupnika do poslovnih ljudi. Nije bilo nijednog člana Vlade. Bilo nas je međutim dosta bivših ministara. Protokol HNB-a smatrao je opravdanim pozvati sve bivše ministre financija. I odazvali smo se, šest od sedam. Onaj sedmi držao je tiskovnu konferenciju koja je zasjenila sve ostalo.
Dan ranije jedan od portala objavio je članak pod naslovom „Pogledajte kako su nas godinama zaduživali: HDZ 135 milijardi, SDP 85 milijardi kuna“. Ispod naslova grafika s fotografijama sedam „krivaca“ i iznosima – od Zorana Jašića sa 22 milijarde do Slavka Linića sa 50 milijardi kuna. Ispod grafike „stručno“ objašnjenje kako i zašto su se bivši ministri financija tobože natjecali tko će više zadužiti zemlju. Slijedi i ovaj dio: „Nakon te, početne faze zaduživanja, u kojoj su se rješavali odnosi s bivšom državom, počinju se javljati deficiti proračuna, koji nastaju kao posljedica privatizacije. Naime, provođenjem privatizacijske pljačke, ‘novopečeni’ tvorničari i poduzetnici nisu znali što će s radnicima, pa su ih isporučili državi. Porastao je broj nezaposlenih, ali i broj umirovljenika, koji su opteretili mirovinski sustav, što je problem koji se vuče i do danas.“ Deficiti proračuna kao posljedica privatizacije... umno, nema što.
Kako se nitko od nas sedam nesposobnih idiota nije toga ranije sjetio. Zaustaviš privatizaciju i nemaš deficita. Ma pametan li je autor tog članka, trebalo bi ga što prije uzeti barem za ministra financija kad već tako suvereno vlada financijskom i inom materijom.
Rekoh sam sebi – e sad je dosta! Dosta više tog terora bahatih neznalica koji svakodnevno truju javnost svojim lažima i besmislicama. Bez ikakve odgovornosti, jer tko im što može? Demokracija je, reći ćete, sloboda govora, svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa i budale. Točno. Samo, kad pametniji baš uvijek popušta, budale svijetom vladaju.
Doista, tko nas to zaduži? Ma ne samo da to nisu bili bivši ministri financija, već su upravo oni bili jedini ljudi koji su se suprotstavljali svima ostalima u državi! Samo oni! I onda dožive da ih se stavlja na stup srama za ono protiv čega su, ponavljam, jedini ustajali i upravo zbog toga bili javno sotonizirani. Bili najnepopularniji. Trebam li vas podsjećati?
Koliko puta ste slušali kako je ova ili ona skupina smatrala da nije dobila svoja „prava“ samo zbog ministra financija? Zaposlenici plaće, umirovljenici mirovine, seljaci poticaje, majke porodiljne naknade... Godinama to slušamo gotovo svakodnevno. Sve bi eto bilo dobro kad bi Ministarstvo financija „imalo sluha“. Koliko puta ste slušali kako Ministarstvo financija provodi poreznu represiju? Svaki dan. Porezi, doprinosi, naknade, milijun „nameta“ od strane Ministarstva financija, kaže se. I tako godinama. Povećavaj potrošnju i rashode do neba, ne dozvoli njihovo pokrivanje poreznim prihodima i imaš jedino što preostaje – financiranje deficita! Kumulativ svih deficita je javni dug.
Koliko puta ste gledali proceduru usvajanja proračuna u Saboru? Kada ministar financija stoji pet sati za govornicom odbijajući svih 476 amandmana kojima se (do jednog!) traži povećanje rashoda, dakle povećanje deficita i javnog duga. I kada nakon svakog „Vlada ne prihvaća“ ucviljena zastupnica ili zastupnik prosipa salvu uvreda na ministra kao bešćutnu osobu koja eto nema srca ni razumijevanja za starije, bolesne, siromašne, djecu, boškarine, purane, pčele, ljubičice...
Gledali ste to puno puta, previše. I niste se pobunili. Svaki put kad ste to prihvatili povećali ste javni dug. Vi, vi, upravo vi, a ne ministri financija! Vi koji godinama trošite više nego što proizvedete. Vi koji godinama na izborima zaokružujete one političare koji vam najviše obećavaju. Vi koji ne volite uopće čuti riječi poput štednja, skromnost, fiskalna konsolidacija... Vi koji ste godinama podržavali velebne državne projekte financirane zaduženjem u inozemstvu, uz istovremene zahtjeve za većim plaćama, mirovinama, besplatnim zdravljem, školovanjem, sve „besplatno“, i dvanaest godina „studiranja“. Vi ste doveli javni dug do razine održivosti, ne slušajući ministre financija, a sada ih još lažno optužujete za ono protiv čega su se jedini borili! Kakvo licemjerje...
Kako li ne volimo istinu. Ne volima kad nas se veli da moramo trošiti manje nego nego li su na prihodi. Škegro je neomoljen i ne zanima nikoga jer ne piše onošto se javnosti sviđa. Ajavnosti se sviđa - trošiti. Što više trošiti , pa makar i tuđi novac. Samo da se troši. Nisu nam za to krivi ,kako onaj veli srbočetnici. To zlo je u nama. Ne krivimo za to četnike. Oni i tako imaju puno toga zla na svojim leđima.