Zoran Milanović svoju sudbinu vezao je uz sudbinu izbjeglica koje on organizirano razvozi kroz Hrvatsku od Srbije do Mađarske. Vlada RH trenutačno je ponajveće prijevozno poduzeće u Hrvatskoj. Premda virtualno poduzeće bez vlastitih vozila, Milanović s lakoćom susjednoj Srbiji nudi 50-100 autobusa koji bi izbjeglice prevozili u Mađarsku, pod uvjetom da zaobiđu Hrvatsku, a Mađarima pak galantno nudi da im u trajno vlasništvo ostavi vlak kojim je prije neki dan izazvao međunarodni incident kad je u susjednu zemlju poslao 1000 izbjeglica u pratnji 30-ak uniformiranih hrvatskih policajaca. "Kad su nam uzeli Inu, neka im ostane i vlak", veli premijer lakonski.
Da nije niza takvih djetinjastih reakcija kojima u nedoumicu dovodi prijatelje i neprijatelje, ovo je mogla biti njegova neupitna pobjeda. Jer, premda mu iz opozicije zamjeraju da je "narušio suverenitet" Hrvatske dopustivši da kroz nju stihijski prolaze deseci tisuća neidentificiranih ljudi s uzavrelog Bliskog istoka, hrvatska javnost u većini mu ipak ne zamjera sve dok ti koji u Hrvatsku ulaze – po kratkom postupku iz nje i izlaze. Hrvati ipak u većini suosjećaju barem sa Sirijcima, sve dok se ne zadržavaju predugo. Isto tako, uvijek su znali cijeniti vlastodršce koji se ne drže zakona kao pijan plota. Očito je da je sustav koji bi udovoljavao imaginarnim europskim standardima u Hrvatskoj na staklenim nogama, jednako kao i u nizu drugih europskih zemalja. Ključna je razlika što se kod nas srušio zapravo već prvi dan. Iako je imala tri mjeseca za pripremu za ono što će se dogoditi kad se Orbán sklupča poput ježa i okrene bodlje prema jugu, Vlada RH dopustila si je da je to zatekne potpuno nespremnu.
Iako će reći da su im motivi humanitarni, plan B je ništa drugo do rezultat gole borbe za opstanak Zorana Milanovića i njegove vlade. Jasno je da granicu, sve da je i htio, više nije mogao ni pokušati zatvoriti. Milanović je u tome potpuno u pravu. Jasno je da su u tom trenutku apsolutne besmislice bile jamranja iz HDZ-a da je vojska svojim tijelima trebala spriječiti ulazak ilegalnih imigranata preko kukuruzišta. Jer nema načina da se to napravi bez grube sile. A i tada bismo vjerojatno samo imali reprizu neučinkovitih represivnih mjera s mađarske granice koji su zgranule svjetsku javnost. Milanović je pragmatično napravio jedino što je mogao – otvorio Autoprijevoz Vlada d.o.o. No, premijer, nažalost, nastavlja pa kaže da ne može slati vojsku, jer da "vojska ubija". A gle čuda, vojska je već danima angažirana – a još nikoga nije ubila! Izbjeglice bi i danas spavali na ulicama Tovarnika da nije na brzinu podignuto vojničko šatorsko naselje. Pamtimo ključnu ulogu HV-a i tijekom poplava u Posavini, pa je posve jasno da vojska ne smije biti nikakav tabu, te da se na nju zbog potkapaciranosti sustava uvijek mora računati u kriznim situacijama. U tome je pak predsjednica RH potpuno u pravu. No, najveći problem ove krize ipak nisu logističke nevolje s izbjeglicama, čiji priljev ionako ne možemo kontrolirati, već potpuni rasap hrvatske vanjske politike. Čini se da Milanović smatra da njemu diplomacija nije ni potrebna. Razgovarao sam prije nekoliko dana s hrvatskim ratnim ministrom (a nije onaj koji za sebe kaže da ponekad ne govori istinu), u čijim rukama je bila sudbina 30 puta većeg broja izbjeglica. I tada ih se ekspresno prosljeđivalo u treće, zapadne zemlje, ali to se nije radilo na sva zvona i pritom su te zemlje još i slale pomoć u Hrvatsku. A premijer se sada javno hvali time, šaljući izazivačke poruke svojim susjedima, umjesto da tiho nastavi po svom, ispričavajući se što siromašna Hrvatska nije u stanju nositi se s tranzitom biblijskih razmjera.
Takvi potezi možda će mu i donijeti poneki glas u Hrvatskoj, ali nedvojbeno nanose veliku štetu RH. Milanović je možda ovim egzodusom rastvorio Panonsko more, no mi ćemo ostati tu da se valjamo u njegovu blatu. Na Schengen na neodređeno vrijeme možemo zaboraviti. 'Ko to tamo peva? Firma Milanović i sinovi! Vučiću javno poručuje da ne piša samo po njegovoj glavi, već da "šara malo". Čini se da bi mu jedan virtualni rat sa Srbijom sad dobro došao! No, lako za Vučića, mnogo je veći eksces kolona kamiona na Bajakovu koji s ovom krizom ne bi trebali imati mnogo veze. Milanović je u probleme uvalio i Cerara, no veliko je pitanje hoće li moći sve izbjeglice uvaliti Sloveniji nakon što Orbán završi ogradu prema Hrvatskoj. Taj mu neće oprostiti ismijavanje. No, opet, nisu u pitanju Orbánovi osjećajčići, već to što će tu uvredu on Milanoviću i cijeloj Hrvatskoj prvom prilikom naplatiti. I, Zucker kommt zu letzt, dok se Milanović nateže s regionalnim miševima, u kolo se vraća i Kolinda Grabar-Kitarović i javno povlači za brk – a koga drugog do glavnu mačku – njemačku kancelarku, onu koja je doista suodgovorna za ovaj izbjeglički val. Tko god stajao iza njih, reklo bi se da je hrvatska vanjska politika doista zagrizla daleko više no što je u stanju sažvakati.
U ovom trenu sve ovisi o tome hoće li priljev izbjeglica do izbora jenjati. Ostane li ovako, a Orbán ne stavi ključ u svoju željeznu kapiju, Milanović je na konju i ojačan jaše prema izborima. No, nađe li se u situaciji da mu politička sudbina ovisi o Viktoru Orbánu, na njega ne bih stavio ni pet lipa.
ja nikad ne bi stavio ni lipe na njega..