Kraj 2013. godine glazbeniku Tonyju Cetinskom označit će i kraj promocije albuma “Opet si pobijedila”, ali i početak rada na novom albumu koji njegova publika s nestrpljenjem očekuje. Pjesma “Zar malo to je”, koju je prošlog tjedna predstavio kao radijski singl, šlag je na torti njegova 11. studijskog albuma.
Pjesma “Zar malo to je” ujedno je posljednja pjesma s albuma “Opet si pobijedila”. Koja je vaša ocjena albuma?
– Album je napravio više nego što smo očekivali. Kao što na prethodnom albumu pjesma “Kad žena zavoli” nije bila predviđena da postane singl, tako to na ovom albumu nije bila pjesma “Zar malo to je”, ali publika ju je odlično prihvatila. Toliko je jaka da smo promociju morali završiti s njom.
Nema formule za uspjeh
U beogradskoj Areni nastupate 23. studenoga. Radujete li se?
– Jako se radujem, kako ja tako i cijeli tim. To će biti moj treći nastup u beogradskoj Areni i nadam se da će publika uživati kao što je uživala i prva dva puta.
Hoće li se na novom albumu osjećati dašak starog Tonyja ili će biti nešto posve novo?
– To je vječno pitanja koje si postavljam – da li zadržati ono staro? Naravno da da, ali ipak s nekim novitetima. Miro Buljan je i dalje autor, a uz njega uvijek bude i drugih autora koji dodatno obogate album. Nešto se i ja prijetim da bi s Miroslavom Rusom mogao napraviti neku suradnju. Miroslav je i Buljan, Miroslav je i Rus pa se nadam da će suradnja biti jednako uspješna
Koliko god zvuči kao laskanje, gotovo svaka vaša pjesma na kraju postane hit. Znate li u startu prepoznati što će biti hit?
– U startu je teško prepoznati kako će publika prihvatiti pjesmu. U preslušavanju demo snimki sudjeluje cijeli moj tim. To je tada preispitivanje, mala anketica u timu. Ali s druge strane vjeruješ u ono što radiš. Nema tu velike filozofije. Mislim da svi oni koji govore da imaju formulu za uspjeh mistificiraju i sebe i ovaj posao. U mojem slučaju bitno je da je pjesma pitka i da ljudi od 7 do 77 godina osjete ono što radiš, odnosno da se onoj bakici koja kuha ručak i sluša radio ne prevrne lonac jer hitro želi prebaciti frenkveciju kad čuje vašu pjesmu.
Ambasador ste Agencije za zaštitu osobnih podataka i privatnog života. Otkud to?
– Smiješno je jer si u biti najteže zaštitim svoj život. I ja sam pitao u Agenciji zašto su mene s još nekolicinom poznatih osoba odabrali za ambasadora pa su mi rekli da imaju osjećaj da sam i sam često razapet u novinama, a pročitali su i moje izjave, iza kojih stojim, da uopće nemam privatni život. Nakon što sam si složio u glavi neke stvari i shvatio da nikada neću biti na miru počeo sam normalnije, opuštenije živjeti ne zamarajući se time što me svi prepoznaju na ulici. Štoviše, to je lijepo i s tim mirno živim. No što se tiče moje uloge ambasadora, više sam posvećen zaštiti privatnosti na internetu. Išli smo po školama i djecu upoznavali s opasnostima davanja svojih podataka. Znaju da je internet opasan, ali ipak ne rade ništa da se zaštite.
“Učitelj” u školi
Kako djeca reagiraju kad vas vide u školi?
– Najviše me pamte po “Hrvatska traži zvijezdu” jer sam im tu bio najzanimljiviji. No moram se pohvaliti da s djecom, i to ne samo svojom, imam jako dobar odnos. Kada vide da taj Tony Cetinski koji se u HTZ-u zezao dolazi k njima s ozbiljnim intencijama budu jako pažljivi. Mislim da je postignut dobar učinak time što su pozvali poznate osobe da djecu poučavaju o opasnostima interneta. Lakše nas slušaju nego neke profesore.
Koje je vaše najneugodnije iskustvo s povredom privatnosti?
– Što se interneta tiče imao sam nekoliko lažnih profila, što me na početku živciralo, ali kasnije su se ti „vlasnici“ lažnih profila pokazali tek kao samo jako veliki obožavatelji, nimalo opasni niti zlonamjerni, tako da s nekima od njih i surađujemo u razmjeni fotografija s koncerata i slično.
Jeste li u glazbi prihvaćali ono što vam se ne sviđa?
– Na samom početku karijere da! Tada sam bio jako mlad i nisam imao pravo nešto reći i vjerovao sam da stariji i iskusniji uvijek bolje znaju, a nisam radio kako sam osjećao. Kasnije sam oformio svoju ekipu, dobre suradnike i u mogućnosti sam više raditi kako osjećam. Danas moja stvaralačka energija i kreativnost imaju više prostora nego na početku karijere.
Prijatelj svojoj djeci
Smatrate li da ste doživjeli vrhunac karijere?
– Bilo je trenutaka kada su neki mogli reći da sam doživio vrhunac karijere, ali ja mislim da imam još puno toga reći i pokazati. A shodno toj temi, nikada mi nije bilo jasno kako si neki glazbenici uzimaju za pravo raditi oproštajne turneje u trenutku kad oni to odluče jer smatram da publika mora biti ta koja će reći da joj je dosta nekoga.
Pokazuju li vaša djeca glazbene ambicije. Možemo li nastaviti niz: Mirko Cetinski, Tony Cetinski, Matteo Cetinski...?
– Zasad još ne znam. Christian je išao u glazbenu školu, sad je malo stao s tim jer ima puno obaveza u srednjoj. Ima talenta za glazbu, ne toliko za pjevanje koliko za sviranje gitare. Pia je prije počela udarati bubanj nego što je prohodala i ima ritma, ali ja nisam roditelj koji želi ostvariti svoje ambicije preko djece, ne forsiram ih ni na što.
Ima roditelja koji su svojoj djeci ponajprije roditelji i onih koji su im prijatelji. Koja ste vi kategorija?
– Prije svega prijatelj. Trudim se biti strog, ali mi ne ide. Ne mogu nametnuti autoritet, ali bitan je rezultat koji na kraju uspijem postići.
Pretpostavljam da je Pia mezimica. Čime vas pridobije?
– Ma odmah me smota, zagrljajem, pogledom, poljupcem. Vjerojatno kao i sve kćeri svoje očeve.
Početni stih pjesme “Zar malo to je” kaže: “Što mi sad prošlost spominješ”. Jeste li vi ona osoba koja kad jednom zatvori neka vrata, više ih ne otvara i ne zaviruje u prošlost?
– Ovisi o kakvim se odlukama radi. Ako se radi o prekidima - nikada se nisam vraćao. Ipak, s ljudima iz prošlosti treba ostati u korektnim i fer odnosima...
Imate dva braka iza sebe. Što ste iz njih naučili za daljnje veze?
–Mislim da nisam naučio ništa više od onoga što sam znao i prije tih brakova, a to je da treba zadržati savezništvo. I u prijateljstvu i u ljubavi, ako se promijeni dres, sve se izgubi.
>>'Tony Cetinski nije ošamario djevojku u Beogradu'