Ne, ne mislim na komunizam. Ne mislim ni na fašizam ili nacizam. To su stare, mrtve ideologije, kojima još samo intelektualna inercija i politička konfuzija našeg vremena mogu podariti privid živosti, a žustra povika na njih učiniti ih privlačnima tek za mladost sklonu zabranjenom voću. Inače je to samo gnjilež i smrad. Komunizam i fašizam danas su toliko mrtvi da sam sasvim uvjeren da će se čak i Plenkovićeva vlada uspješno obračunati s njima; recimo, sročiti nekakvu prigodnu deklamaciju u kojoj će ih skupno osuditi i sahraniti za vjeke vjekova. To glasno i pomalo zvečeće prazno osuđivanje totalitarizma danas, naime, siguran je znak da odatle nikakva opasnost ne prijeti. Svi ćemo reći da je voda mokra i nitko neće pogriješiti, a još ćemo si pritom zgodno priskrbiti i ponešto od neophodne liberalno-demokratske legitimacije.
O bezopasnim stvarima deklamira se glasno. O onim neugodnijim rjeđe i tiše, uz rizik da budete ukoreni za drskost, pa čak i odsustvo demokratskih manira, ako podignete ton. Što je stvar opasnija i prisutnija, tim je zahtjev za diskrecijom snažniji. Sjećamo se, tako, s koliko se pažnje, strpljenja i takta pristupalo kritici komunizma, njegovim zastranjenjima i lutanjima, dok je ovaj još bio živ i opasan. Usvajanje jednog nijansiranog pogleda na komunizam, sagledavanje njegovih dobrih i loših strana, respektiranje plemenitog ideala, smatralo se odlikom demokratskog, odgovornog i nepristranog stajališta. Oni koji bi komunizam, pak, slikali samo mračnim bojama smatrani su opasnim i isključivim ljudima. Sjetimo se kakve je samo salve kritika pretrpio američki predsjednik Reagan kada je Sovjetski Savez nazvao Imperijem Zla. To se smatralo neprihvatljivim i ratnohuškačkim stavom.
Danas možemo vidjeti kako, u potpuno istom maniru, na račun predsjednice Grabar-Kitarović stižu salve kritika zbog njene izjave da u susjednoj Bosni i Hercegovini jača radikalni islam, te da odatle stižu najveći sigurnosni izazovi Hrvatskoj. Njena izjava okarakterizirana je kao neprihvatljiva, neodgovorna, protudemokratska, gotovo ratnohuškačka. Pri tome, ona je rekla samo istinu, ono što svi ionako znamo, a njene riječi je potvrdio je i pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja Hoyt Brian Yee. Dok godinama gledamo kako na Bliskom istoku divlja novo barbarstvo, svjesni da je Bosna i Hercegovina još od rata devedesetih postala jedna od glavnih destinacija džihadista u njihovom prodoru na Zapad, njenu izjavu možemo samo pozdraviti kao hrabru i odgovornu, jer je time prekinula zavjet šutnje o tome da u našem susjedstvu jača utjecaj jednog totalitarnog pokreta razorne snage.
Radikalni islam je jedini živi totalitarizam danas, punokrvni sljednik totalitarnih pokreta 20. stoljeća. U svojoj poznatoj studiji Okcidentalizam: Zapad u očima svojih neprijatelja autori Ian Buruma i Avishai Margalist pokazali su da je politički islam vjerna kopija modernih totalitarnih pokreta i utvrdili njihove duboke povijesne i konceptualne veze. Međutim, kao što imamo prilike vidjeti, značaj tih veza se pokušava umanjiti i ušutkuju se oni koji o ozbiljnosti tog problema žele glasno govoriti. Danas ne možemo reći komunizam ili fašizam, a da istovremeno ne izgovorimo i radikalni islam. Govoriti danas o komunizmu i fašizmu, a ne spomenuti islamizam, totalitarni pokret u usponu koji želi poharati svijet, može biti samo od antikvarnog značaja, teorijsko-politički larpurlartizam bez ikakve moralne ili političke pouke.
Šutnja o radikalnom islamu, izbjegavanje da se ukaže na ozbiljnost problema s kojim smo suočeni, svoje porijeklo ima u skrivenim afinitetima lijevoliberalnih elita i islamista, o čemu sam na ovom mjestu u nekoliko navrata pisao. Poznato je da je američki predsjednik Obama izbrisao iz službene upotrebe riječ “radikalni islam”, u čemu su ga potom slijedili i ostali pripadnici globalističkih elita. Da se ljevica na Zapadu sve više svjetonazorno adaptira islamističkom učenju kako bi muslimane uvukla u svoju biračku bazu, postaje sve jasnije. Antisemitski ispadi lidera ljevice na Zapadu, primjerice, sve su učestaliji i namjerno ciljani. Otuda je vrlo važno ne slijediti taj loš primjer i ne inkorporirati potajice elemente totalitarnih politika u praksu političkih stranaka na Zapadu. Ali je prije toga važno jasno imenovati problem, skinuti omertu s uvida da smo suočeni s opasnošću novog totalitarizma. Kada se Plenkovićeva vlada obračuna s našom totalitarnom prošlošću, svakako bi bilo dobro da slijede primjer predsjednice i suoče se i s izazovima totalitarizma današnjice.
>> Bosanskohercegovački dužnosnik: Izjava Grabar-Kitarović ozbiljno zabrinjava