Slobodan Đurović, osuđen na 23 godine zatvora zbog likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića u listopadu 2008., izrazio je želju da dosuđenu mu kaznu izdržava u matičnoj zemlji, odnosno Crnoj Gori. Budući da Hrvatska i Crna Gora od rujna 2012. imaju potpisan sporazum koji omogućuje da hrvatski državljani osuđeni u Crnoj Gori i crnogorski državljani osuđeni u Hrvatskoj kazne služe u svojim matičnim državama, prepreka za ispunjenje Đurovićeve želje ne bi trebalo biti.
Čeka u Remetincu
Kada bi se transfer trebao realizirati, još se ne zna, no Đurović na to zasigurno neće dugo čekati jer je njegov braniteljski tim, kako bi ubrzao cijelu stvar, zahtjev za transfer uputio i našem Ministarstvu pravosuđa i crnogorskom Ministarstvu pravde. U međuvremenu, dok iza zidina zatvora u Remetincu čeka odluku o transferu, Đurović čeka i što će o njegovu slučaju reći Ustavni sud. Naime, njegovi branitelji – Rajko Mlinarić, Željko Žganjer i Krešimir Vilajtović – u Đurovićevo su ime podnijeli ustavnu tužbu kojom traže da se ukinu osuđujuće presude koje su protiv Đurovića donijeli hrvatski sudovi te da se on nakon toga pusti na slobodu. Ustavnu tužbu podnijeli su jer su smatrali da je Đuroviću u Hrvatskoj povrijeđeno pravo na pravedno suđenje i to, kako navode, od istrage do žalbenih postupka. Kao primjere povrede prava na pravedno suđenje navode da su USKOK i sudovi zanemarivali materijalne dokaze koji Đuroviću idu u prilog, da su mu onemogućili da dokaže svoju nevinost jer nisu proveli telekomunikacijsko vještačenje koje bi dokazalo da Đurović nije dolazio u stan u Gomboševoj, o čemu je iskazivao krunski svjedok Tomislav Marjanović. Navode i da Đurović nije imao pravo na jednakost obrane jer je sud odbio većinu njegovih dokaznih prijedloga, a sporni su im i rezultati svih vještačenja koja je radio MUP-ov Centar za kriminalistička ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić jer ih Đurović i njegovi branitelji smatraju nezakonitim dokazima.
Krunski svjedok
No najsporniji im je od svega, očekivano, iskaz Tomislava Marjanovića, krunskog svjedoka, kojeg Đurović i njegovi branitelji nazivaju i “krunskim lažovom”. Vezano uz Marjanovića, Đurović i njegov braniteljski tim pomno seciraju sve što je Marjanović rekao, tvrde da nije imao pravo dobiti status krunskog svjedoka te navode da je po njihovu mišljenju Marjanovića instruirao USKOK i kako je osobno zainteresiran za ishod postupka s obzirom na to da je bio u sukobu s prvooptuženim Robertom Matanićem te si je svjedočenjem umanjio postojeće kazne. Nadalje, u ustavnoj se žalbi navodi da je Đurović osuđen na temelju rekla-kazala te, s obzirom na to kako su optužba i presude koncipirane, “nema građanina ove države koji se može obraniti od neosnovane optužbe”.
– Presude se temelje na pretpostavkama i mogućnostima i u cijelosti se zanemaruje realna vrijednost izvedenih dokaza. Pri takvom suđenju unaprijed je u cijelosti isključena bilo kakva šansa za pravedno i pošteno suđenje, ali je zato afirmirano suđenje ulice, medija i politike – navodi se u ustavnoj tužbi.
>> Ubojstvo I. Pukanića – Đuroviću smanjili kaznu, ostalima potvrdili