Ukidanje nepravomoćne oslobađajuće presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zatražilo je tužiteljstvo u svojoj žalbi nakon što su Goran Sudarević i još trojica u ožujku na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nepravomoćno oslobođeni optužbi za pokušaj iznude poduzetnika Krešimira Čorka.
Riječ je o događaju koji se zbio u ožujku 2011., a još nije pravomoćno okončan.
Prvo je bio pokušaj otmice
Zapravo radilo se o pokušaju otmice Čorka, no na koncu je slučaj okarakteriziran kao pokušaj iznude. Za to djelo optuženi su Goran Sudarević, Marko Grzunov, Marko Varga i Leo Slijepčević. Slijepčević je, za razliku od drugih koji su nijekali počinjenja djela, sve priznao te je kazao da je za svoj udio u tom “poslu” trebao dobiti od 20.000 do 30.000 eura.
Prema optužnici, okrivljenici su Čorka pokušali oteti 22. ožujka 2011. Tada su ga ispred garaže na zagrebačkom Vrbiku presrela trojica maskiranih muškaraca i pokušala ga ugurati u vozilo. No Čorak je počeo glasno zapomagati, a njegovo zapomaganje čuli su susjedi pa su otmičari morali pobjeći neobavljena posla. Sudarević je cijelu “operaciju” nadgledao iz obližnjeg vozila. On nije bio uhićen zajedno s ostalima jer je pobjegao te mu se, kada je postupak počeo, sudilo u odsutnosti.
No na koncu je ipak uhićen u Venezueli, koja ga je u lipnju 2015. godine izručila Hrvatskoj. U Južnoj Americi skrivao se dvije godine i do tog trenutka sudilo mu se u odsutnosti. Čorak je u svom iskazu kazao da je Sudarevića površno poznavao jer se, kako je kazao jednom, kod njega zanimao za kupnju katamarana od pola milijuna eura, koji je mogao ploviti preko Atlantika.
– Toga dana vratio sam se iz Rusije, a navečer sam bio kod supruge i djece na drugoj adresi. Kad sam se parkirao, trojica s fantomkama na licu krenula su prema meni. Mislio sam da se radi o klincima iz kvarta pa sam pitao koliko im novca treba, no nisu reagirali. Pružio sam im ključ auta, ali nisu ni na to reagirali. Jedan mi je prislonio pištolj na čelo, dvojica su me udarala elektrošokerom – opisao je Čorak taj događaj.
No ni njegov iskaz, ni iskazi drugih svjedoka ni Slijepčevićeva obrana za prvostupanjski sud nisu bili dovoljan dokaz da su Sudarević i ostali počinili to za što ih se teretilo.
Sud je u obrazloženju nepravomoćne presude naveo da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela pokušaja iznude.
Koji su cilj htjeli postići
U obrazloženju presude navodi se da, nakon što je tužiteljstvo na kraju dokaznog postupka promijenilo činjenični opis optužnice, u optužnici, kaže sud, nije navedeno koji su cilj optuženici svojim djelima htjeli postići. Zbog toga je sud smatrao da tu nije riječ o kaznenom djelu pa je optuženike nepravomoćno oslobodio optužbi, no tužiteljstvo se na tu odluku žalilo.
Smatraju da je tijekom suđenja dokazano da su optuženici imali cilj, a to je ostvarenje protupravno stečene imovinske koristi. Naveli su da je Slijepčević u svojoj obrani naveo da je plan bio da se Čorka otme, ucjenjuje za novac te nakon nekoliko dana pusti, što je po tužiteljstvu bio motiv počinjenja djela.
Ne reciklira se dovoljno: Zagreb će platiti 8,8 milijuna kuna kazne zbog otpada!
To naše pravosuđe, deset godina do presude koja graniči sa urotom suda protiv zdrave pameti i onda se očekuje da javnost ima povjerenje u sustav.